Legislator Case Law & Legislation
Revr-1814/2015-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to insufficient monetary value and lack of specific legal question.

Case Number Revr-1814/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Inadmissible

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia rejected the plaintiff's appeal against the second-instance judgment, ruling it inadmissible. The plaintiff argued for a retrial based on alleged procedural errors and misapplication of law, but the court found the disputed amount below the statutory threshold for monetary appeals. Furthermore, the appeal failed to identify a specific legal issue of general importance required for extraordinary review under the Civil Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 382. st. 1. ZPP; Čl. 382. st. 2. i 3. ZPP: An appeal is inadmissible if the disputed value does not exceed the statutory limit and the appellant fails to specify a distinct legal question of general importance.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act appeal inadmissibility monetary threshold extraordinary review legal question specification

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 392.b st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1814/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. L., odvjetnik u G., protiv tuženika „T.“ d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-835/14-2 od 12. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1172/12-68 od 24. ožujka 2014., u sjednici održanoj 20. rujna 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 4.359,52 EUR-a plativo u kunama, prema prodajnom tečaju P. na dan isplate sa kamatom na svaki dospjeli mjesečni iznos, kako je pobliže navedeno u točki I. stavak I. izreke, od dospijeća do isplate po stopi koju P. d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju, s osnova obustavljenih akontacija za tj. stanarine, te tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.706,45 EUR plativo u kunama, prema prodajnom tečaju P. na dan isplate sa kamatom na svaki dospjeli mjesečni iznos, kako je pobliže navedeno u točki I. stavak 2. izreke, od dospijeća do isplate po stopi koju P. d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju, s osnova razvoja firme. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu 22.026,00 kuna (točka II. izreke), dok je pod točkom III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda odnosno ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje prvostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio istu odbaciti kao nedopuštenu.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

Budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela presude u ovom postupku ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna (vrijednost predmeta spora pobijana revizijom 8.065,97 EUR plativo u kn) to revizija tužitelja nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Predmetni spor ne predstavlja parnični postupak koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

Nadalje, iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je ta presuda donesena na temelju odredbe čl. 386. st. 1. ZPP zbog čega nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1., stranke imaju pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u tzv. izvanrednoj reviziji, prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja revizije vidljivo je da revident nije postupio u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, te nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, pri čemu samo ukazivanje na pogrešnu primjenu materijalnog prava ili počinjene bitne povrede, bez da je postavljeno pitanje ne omogućuju revizijskom sudu da o podnesenoj reviziji meritorno odlučuje. Treba naglasiti da revizijski sud pri tome nije ovlašten sam kreirati pitanje.

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. te čl. 392.b st. 2. i 4. ZPP odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 20. rujna 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.