Rev-1915/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1915/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Draganu Katiću, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku u O., protiv tuženika S. K. iz K., M., O., ... T. R., zastupanog po punomoćnici N. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & partneri iz Z., radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1754/09-3 od 9. kolovoza 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu broj P-342/08 od 19. lipnja 2009., dana 10. siječnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1754/09-3 od 9. kolovoza 2010., odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu broj P-342/08 od 19. lipnja 2009., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da je tužitelj vlasnik kč. br. 2703 upisane u zk.ul.br. 1067 k.o. J. te tuženikovoj prednici M. K. naloženo da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva odnosne nekretnine, kao i da mu nadoknadi parnične troškove u iznosu od 7.286,76 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, u nastavku: ZPP) predloživši prihvaćanje revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema članku 382. stavak 1. ZPP-a, koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovi odredbe iz članka 53. stavak 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom ajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti postupku („Narodne novine“ broj 57/11), u sluč

reviziju prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Međutim, da bi navedena revizija bila dopuštena u njoj mora biti određeno naznačeno pravno pitanje o rješenju kojeg ovisi odluka o sporu te navedeni razlozi zbog kojih je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (članak 382. stavak 2. i 3. ZPP-a).

Slijedom navedenih pravnih normi da bi se uopće moglo pristupiti prosudbi je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u svezi dopuštenosti revizije, izvanredna revizija mora sadržavati određeno navedeno pravno pitanje (pitanje o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu), ali i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revident u sadržaju revizije ističe da donošenje odluke u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, osobito imajući u vidu da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju različitom od shvaćanja revizijskog suda o istom pitanju (članak 382. stavak 2. točka 3. ZPP-a).

Istodobno, revident tvrdi da je revizijski sud zauzeo shvaćanje i da se pobijana presuda temelji na tom shvaćanju, ali da je ono protivno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (članak 382. stavak 2. točka 4. ZPP-a).

Revident, ističe da je zbog toga što je osporio savjesnost i samostalnost posjeda žalbeni sud bio dužan utvrditi kako je izvršavan posjed nekretnine, odnosno da T. K. nije imao posjed nekretnine jer da mu je prednica revidenta predmetnu nekretninu dala na uživanje.

Uz to, u podnesenoj reviziji tuženik upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na institut savjesnosti posjeda, pozivajući se pritom na odredbu iz članka 70. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91). Osim toga, revident osporava pravilnost primjene materijalnog prava i u odnosu na primjenu načela povjerenja u zemljišne knjige pozivajući se na odredbu iz članka 224. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08), međutim, u sadržaju revizije nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena.

Pravno pitanje je određeno naznačeno tek onda kada je individualizirano do te mjere da ne postoje baš nikakve dvojbe o kojem je materijalnom ili postupovnopravnom pitanju riječ, a revizijski sud nije ovlašten sam ispitivati postoji li možda u navodima revidenta (ili se u sadržaju revizije nazire) neko važno pitanje.

Prema odredbi iz članka 385.a ZPP-a, protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ZPP-a revizija se može izjaviti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojega je dopuštena.

Pogrešna primjena materijalnog prava nije zakonska pretpostavka o kojoj ovisi dopustivost izvanredne revizije, s tim da se u svakoj reviziji (bilo redovnoj ili izvanrednoj) ne mogu isticati razlozi kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje (članak 385. ZPP-a).

Podnesena revizija iz navedenog razloga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije koje prema odredbi iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP-a, moraju biti ispunjene kumulativno.

Iz tih je razloga revizija tuženika protiv presude nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. siječnja 2013.

Sudac:

Dragan Katić, v.r.