Rev-967/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 967/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanka Jesenkovića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. M. iz O., D. M. iz Z., S. J. iz B., koje zastupa R. K., odvjetnik u B., protiv tuženika N. M. iz B. sela, koga zastupa S. R., odvjetnik u B., radi utvrdjenja i predaje, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 10. svibnja 1989. br. Gž-396/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Benkovcu od 7. lipnja 1988. br. P-75/88, u sjednici održanoj dana 25. rujna 1990.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda utvrdjeno je da su tužitelji isključivi vlasnici nekretnina navedenih pod toč. 1. izreke te presude, a ujedno je odbijen zahtjev tuženikove protutužbe za utvrdjenje da je sporni diobni ugovor ništav. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljima parnični trošak.

Drugostepeni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda.

Protiv presude drugostepenog suda tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju, a ni javni tužilac Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tuženi ne navodi u reviziji konkretno koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili nižestepeni sudovi, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi 51. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP, ali nije našao da postoji takova povreda predvidjena u čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije sporno da su stranke nasljednici zajedničkog prednika sada pokojnoga D. M., te da su kao takvi sačinili diobni ugovor kojim su medjusobno fizički podijelili cjelokupnu naslijedjenu imovinu tako da su strankama pripale točno odredjene nekretnine, a tužiteljima upravo one koje su navedene pod toč. 1. izreke presude prvostepenog suda.

Takodjer nije sporno da svu tu imovinu drži u posjedu tuženik.

Tužitelji zahtjevom svoje tužbe traže da im tuženik preda u posjed nekretnine koje su im pripale navedenim ugovorom, dok je tuženik prema tužiteljima upravio zahtjev svoje tužbe za utvrdjenje da je taj ugovor ništav.

Protivno tuženikovim tvrdnjama u reviziji, a koje je ovaj isticao i u dosadašnjem postupku prvostepeni sud je utvrdio da je spornim ugovorom došlo do konačne diobe zajednice stranaka, te da je isprava koju su tužitelji predočili sudu kao sporni ugovor istinita, a ne krivotvorena kao što tvrdi tuženik.

Nižestepeni sudovi su razmotrili tuženikov prigovor koji on takodjer ponavlja u reviziji, da u zaključenju spomenutog ugovora nisu sudjelovali svi suvlasnici nekretnina. Ti sudovi su navedeni prigovor kao neosnovan odbili navodeći zato razloge koje kao valjane prihvaća i ovaj sud, a tuženika na njih upućuje.

Na temelju utvrdjenih činjenica nižestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su sporni ugovor utvrdili valjanim, a na temelju toga i tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim, a naprotiv zahtjev protutužbe neosnovanim.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 25. rujna 1990.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v. r.