Rev-3496/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3496/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špaljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.B. iz S.B., kojeg zastupa punomoćnik Ž.R., odvjetnik iz S.B., protiv tuženika HPT Zagreb, TELEKOMUNIKACIJSKI CENTAR SLAVONSKI BROD, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 19. srpnja 1995. godine, br. Gž-1320/94., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 18. listopada 1994. godine, br. P-1318/94., u sjednici održanoj dana 10. studenog 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji stana u S.B., odnosno donošenje presude kojom će se nadomjestiti ugovor o prodaji stana, a čiji su sastojci pobliže određeni u izreci presude. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 4.827,00 kn, dok je njegov protutužbeni zahtjev za utvrđenje da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 4. st. 3. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te da tuženik nije dužan s tužiteljem sklopiti ugovor o kupoprodaji spornog stana odbijen kao neosnovan. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

O ostalim bitnim povredama postupka zbog kojih se revizija može izjaviti revizijski sud vodi računa samo onda kada navodi revizije upućuju na njihovo postojanje. Kako revident ne obrazlaže postojanje neke od procesnih povreda, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Neosnovana je tvrdnja revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelju odlukom tuženika od 27. siječnja 1983. godine dodijeljen na korištenje sporni stan, na kojem je stekao stanarsko pravo,

- da je 27. prosinca 1979. godine, između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu radi izgradnje obiteljske kuće, čijom toč. 2. se tužitelj obvezao iseliti iz spornog stana najkasnije do 31. prosinca 1993. godine,

- da je u lipnju 1992. godine kuća tužitelja potpuno uništena miniranjem od strane nepoznatih osoba,

- da je pravomoćnom presudom br. P-1017/93. od 28. listopada 1993. godine, raskinut navedeni ugovor o kreditu u toč. 2., kojom je tužitelj bio obvezan na iseljenje iz stana.

Na temelju takvih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da tužitelju nije prestalo stanarsko pravo na spornom stanu, te da su ispunjeni uvjeti za sklapanje ugovora o kupoprodaji tog stana iz čl. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/94., 103/95., 11/96. i 96/99. - dalje Zakon o prodaji). Stoga su u pravilno primijenili materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kojim je u smislu čl. 9. st. 2. Zakona o prodaji tužitelj tražio donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o kupnji stana, te istovremenim odbijanjem protutužbenog zahtjeva kojim je traženo utvrđenje da nisu ispunjeni uvjeti za sklapanje takvog ugovora.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tuženika odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 10. studenog 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac