Revr-551/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-551/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz R., zastupane po punomoćnici S. P., odvjetnici iz R., protiv tuženika M. d.d. R., zastupane po punomoćniku G. Š., odvjetniku iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza radnog odnosa, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Puli od 20. svibnja 2002. godine, br. Gž-2051/01. i Gž-425/02 kojom presudom i rješenjem je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Puli od 26. travnja 2001. godine, br. P-1592/96. i rješenje od 2. studenog 2001. godine, br. P-1592/96., u sjednici održanoj dana 14. studenog 2002. godine,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, te ukida presuda Županijskog suda u Puli od 20. svibnja 2002. godine, br. Gž-2051/01. i Gž-425/02. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 20. svibnja 2002. godine, br. Gž-2051/01. i Gž-425/02., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli od 2. studenog 2001. godine, br. P-1592/96., kao nedopuštena.

Obrazloženje

Djelomičnom presudom suda prvog prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je odluka tuženika br. 40/96. od 5. lipnja 1996. godine, kojim je otkazan radni odnos tužiteljici nedopuštena, te da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu u radni odnos u roku od 8 dana.

Rješenjem pak suda prvog stupnja od 2. studenog 2001. godine, br. P-1592/96., radi osiguranja tražbine tužiteljice određena je privremena mjera kojom je naloženo tuženiku za vrijeme radnog spora plaćati naknadu u mjesečnom iznosu od 1109,90 kn do pravomoćnosti presude.

O žalbi tužene protiv presude i rješenja suda prvog stupnja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku djelomičnu presudu i rješenje.

Protiv pravomoćne presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude kao i presude suda drugog stupnja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinaku.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija protiv pravomoćnog rješenja drugostupanjskog suda kojim je odlučeno o privremenoj mjeri nije dopuštena.

Revizija protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja je osnovana.

Rješenje koje se pobija revizijom je drugostupanjsko rješenje o privremenoj mjeri donesenoj u tijeku parničnog postupka.

Protiv takvog rješenja revizija nije dopuštena jer se privremena mjera određuje prema pravilima ovršnog postupka, a u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija nije dopuštena (čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona “Narodne novine”, broj 57/96. i 29/99.).

Glede odluke o glavnoj stvari sporno je je li zakonit otkaz radnog odnosa zapravo ugovora o radu koji je dao tuženik tužiteljici 5. lipnja 1996. godine, tj. jesu li postojali razlozi za davanje otkaza iz čl. 106. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01.) na koje se poziva tuženik.

Ostvario se revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude nije ocijenio žalbene navode koji se odnose na utvrđenja prvostupanjskog suda o nepostojanju gospodarskih razloga, a zbog postojanja kojih tuženik daje otkaz ugovora o radu.

Radi se o žalbenim navodima koji su od odlučnog značenja, jer zakonitost odluke o otkazu ugovora o radu upravo zavisi od toga jesu li postojali gospodarski razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu.

Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi s čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92. i 112/99. – dalje ZPP).

Ostvario se i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica odlukom tuženika od 17. srpnja 1995. godine, razriješena dužnosti financijskog direktora tuženika, te da tu odluku nije pobijala. Utvrđeno je i da je odlukom tuženika od 2. rujna 1995. godine, utvrđeno da je došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice i ona upućena na tzv. čekanje s danom 2. listopada 1995. godine, na razdoblje od šest mjeseci.

Također je utvrđeno da je razlog otkazivanja ugovora o radu nezadovoljstvo tuženika radom tužiteljice, kao financijskog direktora, kao i da tužitelj nije ukinuo radno mjesto financijskog direktora.

Kod ocjene jesu li postojali razlozi za redoviti otkaz pogrešno se polazi od toga da je otkaz dat zbog nezadovoljstva tuženika radom tužiteljice kao financijskog direktora tuženika, te da radno mjesto financijskog direktora i dalje postoji kod tuženika, pa stoga otkaz da ne bi bio zakonit.

Naprijed rečeno jer je tuženik doista zbog toga što je bio nezadovoljan radom tužiteljice kao financijskog direktora tužiteljicu razriješio te dužnosti, ali svojim rješenjem od 17. srpnja 1995. godine, koje je postalo pravomoćno.

Nakon toga je tužiteljica upućena na tzv. čekanje jer joj nije bilo moguće rasporediti na odgovarajuće radno mjesto.

Normalno je pak da je tuženik nakon razrješenja tužiteljice s mjesta financijskog direktora to radno mjesto popunio drugom osobom. Dakle, za ocjenu je li zakonita pobijana odluka od 5. lipnja 1996. godine, kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu odlučno je utvrditi jesu li u to vrijeme postojali razlozi za otkaz na koje se poziva tuženik u toj odluci (gospodarske teškoće, te je li bilo moguće tužiteljicu zaposliti na drugim poslovima jer i poslovno uvjetovani otkaz nije dopušten, ako poslodavac može radnika zaposliti na nekim drugim poslovima (čl. 106. st. 1. i 2. Zakona o radu).

Prema tome, ostvarili su se istaknuti revizijski razlozi.

Pazeći pak po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, ovaj revizijski sud nije našao da je ta povreda učinjena (čl. 386. ZPP).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 394. st. 1., čl. 395. st. 2. i čl. 392., a u svezi s čl. 400. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. studenoga 2002.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.