I Kž-368/2002-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. R. C. V., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 3. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i maloljetnika, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2002. godine, broj Km-4/02, u sjednici održanoj dana 09. siječnja 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-368/2002-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem čl. 80. st. 1. KZ-a primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta - kuhinjskog noža, duljine 32 cm s plastičnom drškom, duljine oštrice 23 cm.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-368/02-6
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. R. C. V., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 3. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i maloljetnika, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2002. godine, broj Km-4/02, u sjednici održanoj dana 09. siječnja 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba mlt. R.C.V., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Uslijed gornje odluke žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom oglašen je krivim mlt. R.C.V., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 3. KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.
Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a maloljetniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 20. studeni 2001. godine, pa nadalje.
Temeljem čl. 80. st. 1. KZ-a primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta - kuhinjskog noža, duljine 32 cm s plastičnom drškom, duljine oštrice 23 cm.
Temeljem čl. 86. st. 1. ZSM u svezi čl. 122. st. 4. ZKP-a maloljetnik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP-a.
Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik i maloljetnik.
Državni odvjetnik je podnio žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji i predložio da se pobijana presuda preinači i maloljetniku izrekne kazna maloljetničkog zatvora u duljem vremenskom trajanju.
Mlt. R.C.V. je podnio žalbu putem branitelja N.M., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda.
Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vraćajući spis predložilo da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.
Žalba maloljetnika je osnovana.
Prvostupanjski sud kao nedvojbeno utvrđuje da je maloljetnik usmrtio svog oca - I.V. na osobito okrutan način, a to utvrđenje povezuje s nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka i zaključuje da je on svojim postupanjem ostvario kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 3. KZ-a.
Međutim, ovakvo utvrđenje i zaključak suda prvog stupnja ne može se prihvatiti kao sasvim pouzdan i uvjerljiv, bez dopune postupka i ponovne ocjene cjelokupnog raspravnog materijala.
Maloljetnik u žalbi ukazuje da na njegovoj strani za označenu pravnu oznaku djela nedostaje subjektivna komponenta, jer da on nije bio svjestan da svojim činjenjem nanosi oštećeniku veliku bol i patnju, tim više što je bio alkoholiziran, u stanju povišene afektivne tenzije i smanjeno ubrojiv u značajnijoj mjeri.
Da bi se radilo o kvalifikaciji djela teškog ubojstva usmrćenjem na osobito okrutan način potrebno je da su se u objektivnom, ali i u subjektivnom pravcu ispunile određene pretpostavke.
U objektivnom pravcu potrebno je da je djelo počinjeno na takav način da se žrtvi nanose naročito intenzivni bolovi, muke i patnje i koji ukazuje na naročiti stupanj moralne pokvarenosti, bezosjećajnosti i pogibeljnosti počinitelja. Pored objektivnih komponenti (načina izvršenja, sredstva), uslijed kojeg izvršenja se žrtvi nanose teški bolovi i patnje, u subjektivnom pravcu potrebno je utvrditi da je počinitelj išao za tim da žrtvi nanese naročito teške muke ili patnje, koje po trajanju ili intenzitetu prelaze one bolove, muke ili patnje koje obično prate usmrćenje.
Prema tome u subjektivnom pravcu je potrebno utvrditi da je kod počinitelja postojala svijest i volja da žrtvu usmrti na okrutan način. Počinitelj treba biti svjestan kako svojim postupanjem žrtvi nanosi naročite patnje ili bolove ili barem na to pristaje.
Iz same okolnosti što je, u ovom konkretnom slučaju, maloljetnik udarao oštećenika šakom, nogom, palicom i na kraju mu zadao povrede i nožem, pa je uslijed ubodne rane koja je povrijedila osrčnicu i srce nastupila smrt oštećenika, kraj sve brutalnosti postupanja maloljetnika, ne bi se, barem za sada, mogao izvesti zaključak o usmrćenju oštećenika na osobito okrutan način, jer se taj način počinjenja djela očituje prije svega u trpljenju žrtve zbog dugotrajnog mučenja, nanošenjem boli ili teških tjelesnih ili duševnih patnji postupnim umiranjem, kao i počiniteljevim uživanjem u svemu tome, a koje okolnosti onda djelu ubojstva daju poseban kvalitet.
U ponovljenom postupku biti će potrebno voditi računa o gore iznesenim okolnostima o kojima ovisi pravna oznaka djela.
Na ponovnom suđenju biti će, kao prvo, potrebno utvrditi da li su postupanjem maloljetnika oštećeniku nanesene patnje, koje znatno prelaze muke i bolove koji inače obično prate usmrćenje, te da li je maloljetnik prilikom usmrćenja oštećenika postupao svjesno i s voljom ili bar uz pristajanje da oštećeniku nanese velike boli i patnje. Naime, ukoliko maloljetnik i pored nanošenja oštećeniku naročitih bolova ne bi bio toga svjestan, u tom slučaju ne bi se moglo uzeti da se radi o teškom ubojstvu iz čl. 91. toč. 3. KZ-a. Prilikom ocjene tog pitanja svakako će trebati imati u vidu i dob maloljetnika, njegovu strukturu ličnosti, alkoholiziranost kritične zgode, te povišenu afektivnu tenziju u kojoj je djelovao i smanjenu ubrojivost u značajnijoj mjeri.
Od ocjene svih gornjih okolnosti, u smislu gornjeg obrazloženja, ovisiti će i pitanje kaznene odgovornosti maloljetnika.
Kako je prihvaćena žalba maloljetnika i prvostupanjska presuda ukinuta, te predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji je bespredmetna.
Iz svih iznesenih razloga valjalo je odlučiti i riješiti kao u izreci (čl. 384. st. 1. ZKP-a).
U Zagrebu, 09. siječnja 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Jasmina Dolmagić, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.