II Kž-681/2002-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-681/02-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. E. N. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ, odlučujući o žalbama okr. I. Š., okr. B. P. i okr. M. T. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 4. listopada 2002. godine broj Kv-378/02. (Kio-174/02), u sjednici održanoj 21. listopada 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Žalbe okr. I.Š., okr. B.P. i okr. M.T. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, produljen je pritvor u istrazi protiv okr. I.Š., okr. B.P., te okr. M.T. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, nakon mjesec dana za daljnjih jedan mjesec, a istraga se protiv njih vodi zbog postojanja osnovane sumnje na učin kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ.

Protiv tog rješenja žale se svi okrivljenici (IV okr. i V okr. po dva podneska), s prijedlogom da se isto preinači i pritvor protiv njih ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postoje osnovi za mjeru pritvora protiv okrivljenika temeljem citirane odredbe.

Naime, prema pravomoćnom rješenju o provođenju istrage (listovi spisa 8343-8346, te 8628-8630), okrivljenici su osnovano sumnjivi da su počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ, na način da su u razdoblju od rujna 1997. godine do 2. ožujka 2002. godine, okr. I.Š. u svojstvu predsjednika Uprave R. banke, okr. B.P. u svojstvu člana Uprave R. banke, te okr. M.T. kao direktor Direkcije deviznih sredstava, protivno propisima o bankarskom poslovanju, svojim činima, sklapanjem međubankarskih sporazuma o trgovanju stranom valutom sa financijskim institucijama, bez ograničenja maksimalne pozicije koja se može otvoriti, u odnosu na ukupnu otvorenost banke, omogućili okr. E.N. kupnju-prodaju iznosa koji prelazi ograničene iznose, na koji način je nastao gubitak za banku u iznosu od 27.089.005,64 USD, te kasnije prikrivali te gubitke prikazujući poslovanje banke kao uspješno, znajući i za daljnju nezakonitu djelatnost imenovanog okrivljenika, na upravi prihvaćali odnosno sačinjavali godišnja izvješća sa netočnom sadržajem, te ih dostavljali Nadzornom odboru banke i Hrvatskoj narodnoj banci, prikazavši tako uspješno poslovanje za poslovne godine 1998., 1999., 2000., te 2001. godinu, pri čemu su zbog tako prikazanog stanja IV okr. i V okr. sebi omogućili primitak stimulativnog dijela plaće u iznosu od 2.157.261,77 kn (okr. Š. ), te 1.441.503,15 (okr. P. ).

Opisani način počinjenja djela, brojnost radnji terećnog kaznenog djela, dugo vremensko razdoblje opisane kriminalne aktivnosti počinjenja, kao i šteta za koju se smatra da je nastala za R. banku, a čija visina višestruko premašuje iznos koji predstavlja kvalifikatorni elemenat za inkriminirano kazneno djelo, kao i iskazana upornost u činidbama (unatoč saznanju o inkriminiranoj djelatnosti isplata stimulativnog dijela plaće) u cijelosti opravdavaju opstojnost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, zbog posebno teških okolnosti djela.

Što se tiče žalbenih navoda u svezi pravilnosti pravne kvalifikacije inkriminiranog djela, te prigovora u odnosu na dokazanost istog odnosno postojanje osnovane sumnje da su okrivljenici isto počinili, treba reći, da je u ovom slučaju doneseno rješenje o provođenju istrage (list spisa 8343), koje je postalo pravomoćno (list spisa 8628), te da su isti prigovori već bili predmetom razmatranja izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, koje je odlučivalo u povodu žalbi okrivljenika.

Stoga, u ovoj procesnoj situaciji, kada Vrhovni sud odlučuje o opstojnosti mjere pritvora, isto nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, te na opstojnost mjere pritvora.

Vrijeme od mjesec dana za koje je pritvor produljen u srazmjeru je sa, za sada, predviđenim radnjama koje se još trebaju provesti.

Slijedom izloženog, valjalo je riješiti kao u izreci, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 21. listopada 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Katica Jelić, v.r.