I Kž-843/2001-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-843/01-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Ane Garačić, Senke Klarić-Baranović i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. D. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika R. D. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 13. rujna 2001. godine broj K-71/01, u sjednici održanoj 16. siječnja 2002. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka, a u odsutnosti optuženika, te njegova branitelja, V. L., odvjetnika iz S.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja u osuđujućem dijelu i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Protiv opt. R.D. produljuje se pritvor.

III. Uslijed odluke pod I. žalba opt. R.D. je bespredmetna.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, presudom od 13. rujna 2001. godine broj K-71/01 proglasio je krivim opt. R.D. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 17. svibnja 2001. godine, pa nadalje.

Po čl. 173. st. 7. KZ optuženiku je trajno oduzeta droga privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.

Na temelju čl. 122. ZKP optuženik T.P. je obvezan na platež troškova kaznenog postupka sudu u iznosu od 2.000,00 kn.

Protiv opt. T.P., na temelju čl. 353. st. 3. ZKP odbija se optužba da bi počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom zlouporabom opojnih droga, označeno i kažnjivo po čl. 173. st. 3. u svezi st. 2. KZ.

Na temelju čl. 123. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka i isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik u odnosu na osuđujući dio presude, iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženik R.D. žali se po branitelju V.L., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda ukine odnosno preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora u kraćem vremenskom trajanju. Traži da se optuženika i branitelja izvijesti o sjednici vijeća.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 14. prosinca 2001. godine broj KŽ-DO-1774/01, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, a u odsutnosti branitelja optuženika koji nije pristupio, a o sjednici vijeća je uredno izvješten, te optuženika koji je u pritvoru i ima branitelja, a predsjednik vijeća i vijeće nisu smatrali da bi njegova nazočnost bila svrhovita.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika za sada bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

U pobijanoj presudi su u cijelosti izostali razlozi zbog kojih prvostupanjski sud uzima da su neke relevantne činjenice dokazane, a neke nisu, a ujedno su izostali i razlozi kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja kod utvrđivanja kaznenog djela. Iako je sud dužan iznijeti razloge za svaki navod izreke odnosno za njezinu izmjenu i iznijeti razloge da li je optuženik izvršio one radnje koje mu se stavljaju na teret i dati određene zaključke o bitnim elementima inkriminiranog kaznenog djela, u njegovoj subjektivnoj i objektivnoj komponenti, to je u pobijanoj presudi izostalo.

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da se prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude, bavi razlozima izostavljanja iz činjeničnog opisa “dogovora sa I.T. ” iako se optuženika, izmijenjenom optužnicom, niti ne tereti za dogovor s tom osobom.

Naime, optuženika se izmijenjenom optužnicom teretilo da je tijekom prvih mjeseci 2001. godine, dogovorivši se s neidentificiranim osobama s područja Hercegovine i Z., da

zajednički vrše preprodaju marihuane, činio to na način da ju je nabavio od neidentificiranih osoba s područja Hercegovine, te prevozio u Z., gdje ju je trebala preuzeti osoba koja ju je dalje preprodavala, ali je 16. svibnja 2001. godine uhićen na međunarodnom graničnom prijelazu, s 19.685,09 grama marihuane.

Dakle, teretilo ga se za radnje izvršenja: prenošenja radi prodaje i posredovanja u prodaji i kupnji tvari koja je propisom proglašena opojnom drogom, te da je to počinio kao jedna od više osoba koje su se udružile radi činjenja tih djela.

Iz obrazloženja pobijane presude se ne vidi iz kojih razloga je sud prvog stupnja zaključio da je optuženik neovlašteno posredovao u prodaji inkriminirane droge, dok naprotiv, obrazlažući da u cijelosti prihvaća obranu optuženika da je drogu trebao prevesti do Z. za 1.500 DEM, a što proizlazi i iz činjeničnog opisa pobijane presude, može se zaključiti da prvostupanjski sud prihvaća da je modalitet izvršenja djela prenošenje radi prodaje, što međutim, izostavlja iz zakonskog opisa, kako to opravdano ukazuje državni odvjetnik u žalbi.

Naime, ako je istinita obrana optuženika u tom dijelu, a prvostupanjski sud ju prihvaća takvom, onda se može nedvojbeno zaključiti samo to da je udruživanje optuženika s neidentificiranim osobama bilo ograničeno samo na prijenos one droge koja je i prenesena i dotle bi išao umišljaj optuženika što međutim, još nije dovoljno da bi se radilo o kvalificiranom djelu iz čl. 173. st. 3. KZ, jer nije dovoljno da bi dogovor bio ograničen samo na jednu radnju opisanu u st. 2. čl. 173. KZ. Druga je stvar da se optuženik dogovorio da će višekratno prenositi drogu i tada bi i ovaj jedan prijenos opravdavao kvalifikaciju iz optužnice.

Stoga su razlozi o relevantnim činjenicama ostali nejasni, nedorečeni ili su potpuno izostali, uslijed čega je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, a slijedom toga niti činjenično stanje nije dovoljno pouzdano utvrđeno. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu postupovnu povredu, ponovno provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, ocijeniti ih i zatim donijeti novu odluku koju je dužan obrazložiti u smislu čl. 359. st. 7. ZKP. Posebno će određeno izložiti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, kojim razlozima se je rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja prilikom utvrđivanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti optuženika i s tim u vezi odluke o kazni, kao i troškovima kaznenog postupka.

S obzirom da je prvostupanjska presuda ukinuta, a optuženik se nalazi u pritvoru, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, je u smislu čl. 388. st. 5. ZKP ispitao da li još postoje razlozi za pritvor, te je našao da ti razlozi i dalje postoje.

Naime, pritvor protiv optuženika je bio određen, te kasnije produljivan iz pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP budući optuženik ima prebivalište u mjestu Lj., Republika Bosna i Hercegovina, i osim hrvatskog ima i državljanstvo Republike Bosne i Hercegovine, bez zaposlenja je i imovine, te stoga postoji opravdana bojazan da bi boravkom na slobodi mogao pobjeći ili se kriti budući ne postoje nikakve druge okolnosti koje bi ukazivale da je vezan za teritorij Republike Hrvatske. Osim toga, optuženika se tereti da je u osobnom automobilu prenosio iz Republike Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku oko

20 kg opojne droge marihuane, koja je bila pakirana u više paketa, sakrivenu u automobilu i istu je trebao predati u Z. neidentificiranoj osobi u svrhu daljnje prodaje. Opisani način izvršenja djela odstupa od uobičajenog načina učina ovakvih kaznenih djela, što i po mišljenju ovog suda opravdava mjeru pritvora na temelju naprijed navedenog zakonskog osnova iz toč.

4. st. 1. čl. 102. ZKP.

Uslijed svega navedenog prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, dok je žalba optuženika za sada bespredmetna, pa je na temelju čl. 388. st. 1. i 5. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 16. siječnja 2002. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja. v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.