III Kr-86/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 86/06-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 318. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđ. S. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne, što je čine presude Općinskog suda u Đurđevcu od 29. svibnja 2006., broj K-39/06 i Županijskog suda u Koprivnici od 25. srpnja 2006., broj Kž-234/06, u sjednici održanoj dana 17. siječnja 2007.,

presudio je i riješio je:

I. Odbacuje se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđ. S. B. podnesen po odvjetniku P. S. kao branitelju po službenoj dužnosti.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđ. S. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Đurđevcu od 29. svibnja 2006., broj K-39/06 proglašen je krivim S. B. zbog kaznenog djela iz čl. 318. st. 1. KZ te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci. Presudom Županijskog suda u Koprivnici od 25. srpnja 2006., broj Kž-234/06 preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te je S. B. zbog spomenutog kaznenog djela osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

đenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno Po pravomoćnosti navedene presude osu

preispitivanje pravomoćne presude, kao i po odvjetniku P. S. koji mu je tijekom trajanja postupka određen za branitelja po službenoj dužnosti, uz prijedloge da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno preinači i osuđenika oslobodi od optužbe.

III Kr 86/06-4

Sukladno čl. 428. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02; u nastavku: ZKP) dostavljen je primjerak oba zahtjeva sa spisima Državom odvjetništvu Republike Hrvatske, te je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske podneskom od 31. listopada 2006. predložio da se oba zahtjeva odbiju kao neosnovana.

Odvjetnik P. S. postavljen je S. B. za branitelja po službenoj dužnosti rješenjem predsjednika suda od 26. travnja 2006., broj 14 SU-135/06 (list 44 spisa) temeljem čl 65. st. 3. ZKP, u kaznenom postupku zbog kaznenog djela iz čl. 318. KZ, pa je status branitelja po službenoj dužnosti spomenuti odvjetnik imao za tijek kaznenog postupka do pravomoćnosti presude (čl. 65. st. 5. ZKP). Obzirom na navedeno, bez priložene punomoći potpisane po osuđeniku, branitelj nije bio ovlašten na podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, pa je stoga trebalo zahtjev branitelja po službenoj dužnosti odbaciti i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove odluke (čl. 428. st. 3. ZKP).

U zahtjevu kojeg je osuđenik osobno podnio nisu istaknute osnove za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, već se prvenstveno polemizira sa činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, da nije uzet u obzir rezultat psihijatrijskog vještačenja i prigovara se ocjeni vjerodostojnosti iskaza svjedoka policajca iz Policijske postaje Đurđevac. Potom se navodi da je policajac, oštećenik D. M. u srodstvu s državnom odvjetnicom koja je sudjelovala u postupku, zbog čega da su učinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te da sud nije uzeo u obzir obiteljske prilike, da je otac dvogodišnjeg djeteta, trudnoću supruge i tešku materijalnu situaciju što im ugrožava egzistenciju.

Iz sadržaja zahtjeva razvidno je da se odnosi na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi kako ga je utvrdio prvostupanjski sud i odbijanjem žalbe osuđenika prihvatio i sud drugog stupnja, no sukladno odredbi čl. 427. ZKP zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može se podnijeti iz ovog razloga, već samo zbog povrede zakona koje su točno određene i navedene u spomenutoj odredbi.

Međutim, valja reći da su u pravomoćnoj presudi navedeni svi razlozi glede odlučnih činjenica koje je argumentirano obrazložio prvostupanjski sud i povodom žalbe osuđenika na žalbene navode odgovorio sud drugog stupnja te nema sumnje u ubrojivost osuđenika kako se zahtjevom neopravdano problematizira psihijatrijsko vještačenje dr. R. D.. Na temelju provedenog vještačenja utvrđeno je da je osuđenik bio ubrojiv, doduše u smanjenom stupnju, ali je time na nedvojben način utvrđena krivnja, a time i kaznena odgovornost osuđenika za terećeno kazneno djelo i nije učinjena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 368. toč. 1.- 4. ZKP. Dakle, u nalazu i mišljenju vještaka psihijatra nisu utvrđene nikakve nejasnoće i kontradikcije niti je bilo potrebe neposredno ispitivati vještaka, kako je sud prvog stupnja i naznačio u presudi, a na žalbene prigovore odgovorio u žalbenom postupku drugostupanjski sud.

Osuđenikov navod koji upire na razloge iz čl. 41. u vezi s čl. 36. ZKP sa tvrdnjom da su državna odvjetnica i oštećenik u srodstvu ne predstavljaju povredu odredaba kaznenog postupka koji bi bili predmetom ispitivanja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka (čl. 427. toč. 2. ZKP).

III Kr 86/06-4

Pozivajući se na zahtjev podnesen po branitelju po službenoj dužnosti, u osobnom zahtjevu osuđenik implicite upire i povredu prava obrane na glavnoj raspravi navodeći da sud nije uzeo u obzir „njegove svjedoke odnosno prijedloge“. Odbijanje dokaznih prijedloga ovlaštenje je suda koji tijekom glavne rasprave odlučuje o dokazima koje nalazi potrebnim provesti, pa kada je sud odbio dokazni prijedlog obrane, dajući razloge za svoju odluku na zapisniku s glavne rasprave, time nije povrijedio pravo obrane na glavnoj raspravi, niti su učinjene povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer je sud drugog stupnja odgovorio na žalbene prigovore o pitanju ubrojivosti osuđenika i glede odluke o kazni, dakle nije ostvarena niti povreda iz čl. 427. toč. 3. ZKP.

Preostali navodi iz zahtjeva tiču se obiteljskih i materijalnih prilika osuđenika i čine okolnosti koje se razmatraju kod odluke o sankciji, što nije zakonski osnov za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, no primjerice mogu biti razlogom za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka iz čl. 414. ZKP.

Slijedom iznesenog nije osnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pa je temeljem čl. čl. 429. u vezi s čl. 421. ZKP isti trebalo odbiti i odlučiti kao u toč. II. ove odluke.

U Zagrebu, 17. siječnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.