Legislator Case Law & Legislation
Rev-542/1995-2 AI generated

Divorce appeal dismissed; court upheld lower court's finding of irretrievable breakdown and child custody to mother.

Case Number Rev-542/1995-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the husband's appeal against the divorce judgment, ruling it unfounded. The lower courts correctly found that the marriage had irretrievably broken down due to the husband's drinking habits and the cessation of cohabitation. Consequently, the court upheld the award of sole custody to the mother and the father's obligation to pay 20% of his salary for child support.

Legislator headnote

AI generated

čl. 7. st. 1. ZPP; čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima; čl. 237., 261., 262. Zakona o braku i porodičnim odnosima; čl. 393. ZPP: An appeal against a divorce judgment is inadmissible if the lower courts properly established the irretrievable breakdown of the marriage and made appropriate determinations regarding child custody and support based on the child's best interests.

Keywords

AI generated
divorce appeal irretrievable breakdown child custody child support obligation best interests of child family law marriage dissolution

Cited Legislation

AI generated
čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP
Protivno tvrdnji tuženika u reviziji u dosadašnjem postupku su potpuno utvrđene sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužiteljičina zahtjeva (čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP).
čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima
Stoga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima) kad su zahtjev tužiteljice za razvod braka ocijenili osnovanim.
čl. 237., 261., 262. Zakona o braku i porodičnim odnosima
Jednako tako je taj sud utvrdio životne potrebe djeteta i materijalne mogućnosti roditelja, pa je u skladu s tim obvezao tuženika da doprinosi za uzdržavanje djeteta 20% od svoje mjesečne plaće (čl. 237., 261., 262. Zakona o braku i porodičnim odnosima).
čl. 393. ZPP
Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 542/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Z.M. iz O., protiv tuženika S.M. iz O., koga zastupa M.L., odvjetnik u O., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 27. listopada 1994.g., br. Gž 2112/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 29. kolovoza 1994.g., br. P 163/94, u sjednici održanoj dana 22. ožujka 1995.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja razveden je brak stranaka, te je zajedničko dijete povjereno na odgoj i čuvanje majci. Tuženik je obvezan doprinositi za uzdržavanje dijeteta 20% svoje plaće, a ujedno je određen i kontakt djeteta s ocem.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužiteljica je odgovorila na reviziju poričući njezine navode i predloživši da ona kao neosnovana bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Protivno tvrdnji tuženika u reviziji u dosadašnjem postupku su potpuno utvrđene sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužiteljičina zahtjeva (čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP).

Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su zbog nesuglasnosti naravi te sklonosti tuženika piću, bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni i da je njihova zajednica faktički prestala.

Stoga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima) kad su zahtjev tužiteljice za razvod braka ocijenili osnovanim.

Sud prvog stupnja je također utvrdio da je u interesu djeteta, maloljetne S., koja je u 14. godini života, da bude povjerena majci.

Jednako tako je taj sud utvrdio životne potrebe djeteta i materijalne mogućnosti roditelja, pa je u skladu s tim obvezao tuženika da doprinosi za uzdržavanje djeteta 20% od svoje mjesečne plaće (čl. 237., 261., 262. Zakona o braku i porodičnim odnosima).

Tuženik navodima svoje revizije ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. ožujka 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.