P-650/2016-15 · Trgovački sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 15. P- 650/2016-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U SPLITU, po sucu Ivi Bakaliću, uz sudjelovanje Darinke Nejašmić kao zapisničara, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o., S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u S., protiv tuženika V. S., d.d., S., OIB:…, zastupan po punomoćniku M. P., odvjetniku u S., radi poništenja odluke skupštine, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika,, na ročištu za objavu presude održane 15. rujna 2017.

p r e s u d i o j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Poništava se kao nezakonita Odluka Glavne skupštine dioničkog društva V. S., sa sjedištem u S., MBS: …, OIB: …, od 5. rujna 2016. o neprihvaćanju dopune Dnevnog reda predložene od strane najvećeg dioničara C. d.o.o. S., OIB: … i nedonošenju Odluke o izboru člana Nadzornog odbora sukladno članku 21. stavak 3. alineja 5. Statuta Društva (1 član na prijedlog dioničara s najvećim brojem dionica).“

2. Dužan je tužitelj platiti tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 25.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koji iznos teče počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se tuženik odbija za više zatraženi trošak od 5.000,00 kn.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi tvrdi da je dioničar dioničkog društva V. S., sa sjedištem u S., te da je zakoniti imatelj ukupno 4983 dionica što čini učešće u temeljnom kapitalu od 34,92 %.

Dalje tvrdi dana je 5. rujna 2016. održana glavna skupština društva V. S. d.d. S., na kojoj je prema dnevnom redu objavljenom u Narodnim novima R. Hrvatske broj 68/2016 od 22. srpnja 2016., trebala (osim drugih) biti donijeta i Odluka o opozivu člana nadzornog odbora društva zbog isteka mandata (toč. 9. Dnevnog reda) te donijeta odluka o izboru člana nadzornog odbora društva (toč. 10. Dnevnog reda) na prijedlog Splitsko-dalmatinske županije.

Tužitelj tvrdi da je kao nesporno najveći dioničar tuženika, dopisom “u Splitu, 1. kolovoza 2016.” predložio dopunu dnevnog reda i to s toč. 12. na način da se donese Odluka o izboru člana nadzornog odbora na prijedlog dioničara s najvećim brojem glasova u osobi g. J. R., dipl. iur. iz S.

Iako su druge odluke o opozivu/izboru člana nadzornog odbora donijete jednoglasno, kada je riječ o izboru člana N.O. na prijedlog dioničara s najvećim brojem dionica, odlučeno je (većinom glasova) da se prijedlog dopune dnevnog reda ne prihvati, odnosno (posljedično) da se ne izabere člana nadzornog odbora na prijedlog dioničara s najvećim brojem glasova.

Tužitelj navodi da je, kao dioničar, bio prisutan na skupštini društva, te da je izjavio svoje protivljenje navedenoj Odluci.

Tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju radi o pobojnim odlukama skupštine (članak 360. ZTD-a) tj. da se radi o odlukama koje su donesene protivno zakonu i statutu.

S tim u svezi ukazuje da se sukladno članku 21. stavak 3. alineja 5. Statuta društva 1 (jednog) člana nadzornog odbora bira na prijedlog dioničara s najvećim brojem dionica, a kako je tužitelj nesporni većinski dioničar, drži da nije bilo osnove za neprihvaćanje dopune dnevnog reda i neizbor 1 člana nadzornog odbora na njegov prijedlog.

Drugim riječima,viseća parnica ili parnice o eventualnom načinu stjecanja dionica od strane današnjeg tužitelja kao i viseći sporovi oko pobijanja ranijih skupštinskih odluka koje su donosile istovjetne odluke, nisu razlog za nepoštivanje Zakona i Statuta društva, jer iste mogu trajati više godine, a u međuvremenu se ne može i ne smije ne-provoditi važeći Statut društva i Zakon. Kod takvog stanja stvari, dioničari su mogli birati između izbora jednog (petog) člana nadzornog odbora (sukladno Zakonu i Statutu društvo), na prijedlog dioničara s najvećim brojem glasova ili pobojnosti odluke neprihvaćanju dopune dnevnog reda i o neizboru jednog (petog) člana Nadzornog odbora, što se u konačnici i ostvarilo. Napominje se da su kod ovog suda u tijeku 2 postupka u kojima je današnji tužitelj ustao tužbama protiv istog tuženika-V. S. d.d. S., pobijajući istovjetne odluke Izvanredne glavne skupštine tuženika od 12. svibnja 2014. i Izvanredne glavne skupštine od 21. rujna 2012. te da su u oba slučaja donijete prvostupanjske (nepravomoćne) presude kojima se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te poništavaju predmetne odluke kao nezakonite.

Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava potraživanje tužitelja u cijelosti i navodi da „viseći“ postupci koji se vode glede stjecanja dionica od strane tužitelja ne predstavljaju osnovu za „nepoštivanje Zakona i Statuta“, niti je do takvog kršenja došlo, ali da to vjerojatno ukazuje da je glavna skupština iste prilikom odlučivanja uzela u obzir (i to logički gledano kao nešto negativno). Usprkos tome da odluke glavne skupštine poradi toga nisu pobojne.

Tužitelj svoju tužbu zasniva na argumentaciji da se u konkretnom slučaju odnosno u ovoj pravnoj stvari radi o pobojnim odlukama glavne skupštine (članak 360. Zakona o trgovačkim društvima) tj. da se radi o odlukama koje su donesene protivno zakonu i statutu tuženika, a što po ocjeni tuženika nije točno.

Tužitelj u tužbi navodi da je predložio dopunu dnevnog reda, a tuženik nadodaje kako je prema sadržaju zapisnika razvidno da je glavna skupština odlučila da se o tužiteljevom prijedlogu za dopunom dnevnog reda glasuje. Nakon što je o tužiteljevom prijedlogu glavna skupština glasovala to je donijela zakonitu odluku kojom taj prijedlog nije usvojila.

Tuženik tvrdi da je iz priloga samoj tužbi razvidno je da je glavna skupština tuženika sazvana sukladno Zakonu o trgovačkim društvima te da je poziv za glavnu skupštinu zakonito objavljen te isto tako i dnevni red glavne skupštine i to sukladno članku 277. stavku 6. Zakona o trgovačkim društvima.

Međutim, s obzirom na prije navedeno, u odnosu na tužbu i pravnu osnovu tužbe, tuženik smatra kako tužitelj zanemaruje da se točke dnevnog reda koje su objavljene zapravo jedine one o kojima se odlučivalo na glavnoj skupštini. Tuženik tako ukazuje na članak 280. „Na glavnoj skupštini ne može se odlučivati o točkama dnevnoga reda

St. 4. ZTD koji glasi:

koje nisu valjano objavljene.“

Naime, kako proizlazi iz zapisnika s glavne skupštine, prijedlog tužitelja odnosno dopune dnevnog reda nisu valjano objavljene u Narodnim novinama, koje su glasilo društva, ovdje tuženika prema članku 29. stavku 1. Statuta.

Prema tome, po stavu tuženika bila bi protivna zakonu ona odluka glavne skupštine kojom se prihvaća dopuna dnevnog reda odnosno ona točka dnevnog reda koja nije valjano objavljena, a čime postaje razvidno da je traženje tužitelja time u cijelosti na zakonu neosnovano.

Ukoliko tužitelj smatra da je trebalo nadopuniti dnevni red takav zahtjev, to po stavu tuženika tužitelj ne može ostvarivati u ovom postupku, već u izvanparničnom postupku u kojem tužitelj ili bilo koji drugi dioničar može postaviti svoj zahtjev i to sukladno čl. 40. St. 2. Zakona o trgovačkim društvima.

Tuženik na tragu iznesenog tvrdi da je glavna skupština o prijedlogu tužitelja za nadopunom dnevnog reda odlučila na način da taj prijedlog nije prihvatila, a svoje pravo, glavna skupština tuženika crpi iz statuta tuženika i Zakona o trgovačkim društvima.

Uzgred napominje da na održanoj glavnoj skupštini nisu bili nazočni svi dioničari Društva ovdje tuženika već oni s 97,97% temeljnog kapitala, pa se nije moglo valjano dopuniti dnevni red na istoj.

U nastavku postupka tužitelj je nadopunio svoje tvrdnje podneskom od 21. ožujka 2017. ustrajavajući na tvrdnji da je odluka o neizboru petog člana nadzornog odbora protivna zakonu i statutu društva te da je time pobojna, a u odnosu na primjedbe tuženika da je tužitelj svoje pravo trebao ostvariti kroz izvanparnični postupak, tužitelj se je pozvao na članak 360. stavak 1. ZTD-a kojim je propisano da se odluke skupštine pobijaju tužbom.

Tužitelj tako posebno ukazuje da je statutom tuženika propisano da nadzorni odbor čini 5 članova, dok je u isto vrijeme članka 254. ZTD-a propisano da se statutom može odrediti i veći broj članova nadzornog odbora od 3 člana, ali da njihov broj mora biti neparan. Na tom tragu tužitelj ističe da u ovom trenutku nadzornom odboru tuženika nedostaje član potreban za donošenje odluka pa je samim tim odluka o neizboru 5 člana nadzornog odbora tuženika protivna zakona i statutu društva.

Nadalje navodi da parnice u tijeku nisu i ne mogu biti razlog za nepoštivanje zakona i statuta.

Na prethodne navode tuženik je odgovorio podneskom od 28. ožujka 2017. tvrdeći da, usprkos činjenici što nadzornom odboru tuženika nedostaje jedna član taj odbor može valjano odlučivati jer ima najmanje onoliko članova koliko je potrebno za donošenje valjanih odluka.

Kasnijim podnescima stranke su uglavnom dodatno obrazlagale prethodno iznesene tvrdnje i stavove pa o istima nije potrebno ništa navoditi.

U dokazne svrhe sud je pregledao zapisnik s glavne skupštine tuženika od 5. rujna 2016. (list 6-12 spisa) oglas o sazivanju redovite glavne skupštine tuženika s dnevnim redom i prijedlogom odluka (list 15-17 spisa), prijedlog tužitelja od 1. kolovoza 2016. za dopunu dnevnog reda (list 18 spisa), statut tuženika (list 19-32 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (74-81 spisa).

Pregledom dokaznog materijala nesporno se utvrđuje da je uprava tuženika uputila poziv dioničarima tuženika za redovitu glavnu skupštinu, koji poziv je objavljen u Narodnim Novinama broj 68 od 25. srpnja 2016. U pozivu je naznačen dnevni red i prijedlog odluka uz pojedine točke dnevnog reda.

Nakon tog poziva za glavnu skupštinu tužitelj je dana 1. kolovoza 2016. uputio upravi tuženika prijedlog dopune dnevnog reda izborom člana nadzornog odbora na prijedlog dioničara s najvećim brojem dionica, koji prijedlog je utemeljen na članku 21. stavak 3. alineja 5. Statuta tuženika (list 26 spisa).

Na održanoj glavnoj skupštini gospodin I. N. je ponovio prijedlog tužitelja za dopunu dnevnog reda izborom J. R. za člana nadzornog odbora. Međutim dioničari su nakon rasprave većinom glasova donijeli odluku o neprihvaćanju dopune dnevnog reda na što je I. N. na javnobilježnički zapisnik iskazao svoje protivljenje i neslaganje.

Pregledom povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika u dijelu članova nadzornog odbora (list 77 spisa) utvrđuje se da nadzorni odbor u ovom trenutku broji 4 člana.

Nakon provedenog dokaznog postupka odlučeno je kao u izreci iz slijedećih razloga.

MJERODAVNO PRAVO

Tužba radi pobijanja odluke skupštine podnesena je 27. rujna 2016. pa se kao mjerodavno pravo primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima (Narodne novine broj: 111/93, 34/99, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15. dalje: ZTD).

O MERITUMU SPORA

Podnesenom tužbom tužitelj traži poništenje odluke skupštine tuženika od 5. rujna 2016. tvrdeći da je neprihvaćanjem dopune dnevnog reda predložene od strane najvećeg dioničara, ovdje tužitelja i nedonošenjem odluke o izboru 5-og člana nadzornog odbora povrijeđen statut društva tuženika.

Tuženik se ovom tužbenom traženju usprotivio temeljnom tvrdnjom da prijedlog dopune dnevnog reda nije objavljen na zakonit način u glasilu društva te da se o takvom prijedlogu nije moglo glasovati na glavnoj skupštini.

Ovaj istaknuti prigovor tuženika je zbog svog karaktera trebalo odmah raspraviti prije rasprave o drugim tvrdnjama stranaka jer je upravo odgovor na navedeno pitanje po ocjeni suda od odlučnog značenja u ovoj pravnoj stvari.

Iz dokaznog materijala priloženog spisu nesporno se utvrđuje da je uprava tuženika uputila poziv dioničarima društva za redovitu glavnu skupštinu, koji poziv je sukladno članku 29. stavak 1. statuta tuženika objavljen u Narodnim Novinama dana 25. srpnja 2016. kao službenom glasilu tuženika, najmanje mjesec dana prije zakazane glavne skupštine.

Također, iz priloženih dokaza se nesporno utvrđuje da je tužitelj sukladno članku 280. stavak 1. ZTD-a pravodobno 1. kolovoza 2016. dostavio upravi tuženika prijedlog dopune dnevnog reda izborom jednog člana nadzornog odbora na prijedlog dioničara s najvećim brojem dionica.

Iz dokaznog materijala kao i iz očitovanja stranaka nesporno se utvrđuje da uprava tuženika nije postupila na prijedlog tužitelja i nije u Narodnim Novinama kao službenom glasilu tuženika objavila prijedlog dopune dnevnog reda.

Isto tako, iz očitovanja stranaka se zaključuje da zbog takvog propuštanja uprave tuženika, tužitelj nije odgovarajućom primjenom članka 278. ZTD-a zatražio objavu prijedloga dopune dnevnog reda od strane registarskog suda.

Kod takvog stanja raspravnog gradiva i očitovanja stranaka, na sudu je bilo dati odgovor od kakvog je značenja činjenica što prijedlog tužiteljeve dopune dnevnog nije objavljen na zakonit i statutaran način.

U kontekstu naprijed navedenog sud zaključuje kako tuženik u svom odgovoru na tužbu pravilno ukazuje na članku 280. stavak 4. ZTD-a kojim je propisano da se na glavnoj skupštini ne može odlučivati o točkama dnevnog reda koje nisu valjano objavljene.

Dakle, u situaciji kada je iz dokaznog materijala i očitovanja stranaka nesporno utvrđeno da tužiteljev prijedlog dopune dnevnog reda nije objavljen na zakonit i statutaran način, sud zaključuje kako su dioničari na glavnoj skupštini većinom glasova pravilno odlučili o neprihvaćanju prijedloga dopune dnevnog reda, koja dopuna je istaknuta od strane tužitelja.

Time je dodatno postalo sasvim razvidno da je tužbeni zahtjev neosnovan jer predmetna odluka o neprihvaćanju dopune dnevnog reda ne može biti pobojna u situaciji kada su dioničari postupili potpuno u skladu s članku 280. stavak 4. ZTD-a, radi čega je tužbeni zahtjev odbijen kako je to presuđeno u izreci pod točkom 1., bez rasprave o drugim spornim pitanjima.

Međutim, sud iz priloženih dokaza mora primijetiti da je ovo već treći parniči postupak kojim se pobijaju odluke glavne skupštine tuženika iz razloga što se ili ne objavljuje, ili ne prihvaća prijedlog dopune dnevnog reda izborom 5-og člana nadzornog odbora na prijedlog dioničara s najvećim brojem dionica, sukladno članku 21. stavak 3. Statuta tuženika. To ima za posljedicu da nadzorni odbor tuženika radi u sastavu od 4 člana pa je tužitelj potpuno u pravu kada ukazuje na članak 254. stavak 1. ZTD-a kojim je propisano da nadzorni odbor ima najmanje 3 člana, da se statutom može odrediti i veći broj članova nadzornog odbora s time da njihov broj mora biti neparan.

Zbog izričite zakonske odredbe da broj članova nadzornog odbora mora biti neparan, sud zaključuje kako je na svim tijelima dioničkog društva odgovornost da se citirana zakonska odredba poštuje.

U ovom trenutku nadzorni odbor tuženika broji 4 člana, koji broj može ostvariti većinu za donošenje odluka, ali usprkos tome takav broj članova nadzornog odbora je protivan članku 254. stavak 1. ZTD-a.

O TROŠKOVIMA POSTUPKA

Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 25/13), a troškovi tuženika sastoje se troškova zastupanja po OT za sastav odgovora na tužbu, sastav obrazloženog podneska 25. travnja 2017., i pristup na ročište 28. ožujka 2017. i 11. svibnja 2017., po 5.000,00 kn, te pristup na ročište za objavu presude 500,00 kn.

Troškovi zastupanja uvećani su za PDV 25% ili 5.125,00 kn.

Istovremeno, tuženik je primjenom članka 155. stavak 1. ZPP odbijen za više zatraženi trošak sastava obrazloženog podneska od 27.ožujka 2017., od 5.000,00 kn iz razloga jer se na ročištu koje je uslijedilo raspravljalo upravo o sadržaju tog podneska.

Kako je tuženiku priznat trošak pristupa na navedena ročišta, sud cijeni kako mu istovremeno ne može biti priznat i trošak sastava navedenih podnesaka.

U Splitu 15. rujna 2017.

Sudac

Ivo Bakalić