Criminal appeal dismissed; second instance court upheld first instance conviction for drug trafficking and sentencing.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the first-instance judgment convicting him of drug trafficking. The court found that the lower court correctly assessed evidence proving the heroin was for sale, rejecting the claim that it was for personal use. Consequently, the conviction and sentence were upheld as legally sound and factually supported.
Legislator headnote
AI generatedČl. 382. ZKP; Čl. 387. ZKP: An appeal is dismissed when the second-instance court finds that the first-instance judgment is substantively correct, the facts are properly established based on existing evidence, and the sentencing reflects a proper balance of aggravating and mitigating circumstances.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 133/04-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Senke Klarić- Baranović, kao članova vijeća, uz učestvovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv J. R. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika J. R. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 04. prosinca 2003. broj K-47/03, u sjednici održanoj dana 05. svibnja 2004., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba opt. J. R. kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda u odnosu na ovog optuženika potvrđuje.
Obrazloženje
Županijski sud u Rijeci je presudom od 04. prosinca 2003. broj K-47/03 proglasio krivima i to opt. J. R. zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), te opt. A. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ. Za navedena kaznena djela opt. J. R. osudio je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 28. travnja 2003. pa nadalje i to temeljem odredbe čl. 63. KZ, a opt. A. P. osudio je na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca i prema njemu po čl. 67. KZ primijenio uvjetnu osudu, odredivši da se ova kazna neće izdržavati ako kroz vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
Temeljem čl. 173. st. 7. KZ prema opt. J. R. primijenio je sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to opojne droge, vrste i u količinama određeno navedenima u izreci presude, te digitalnu vagu, određeno opisanu u izreci presude, a temeljem čl. 82. st. 1. i 2. KZ primijenio je mjeru oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u iznosu od 200,00 kn, koje je dužan platiti. Po čl. 173. st. 7. KZ i prema opt. A. P. primijenio je sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to opojne droge po vrsti i količinama pobliže opisanima u izreci te presude. Najzad, po čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku
I Kž 133/04-5
("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) obojicu optuženika oslobodio je od dužnosti nadoknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-6. tog Zakona.
Protiv ove prvostupanjske presude žalbu je podnio opt. J. R. po branitelju G. M., odvjetniku iz R. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i zbog odluke o kazni, tako da ova žalba po čl. 382. ZKP sadrži i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, kao i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se u odnosu na ovog optuženika pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači tako da se ovog optuženika oslobodi od optužbe za predmetno kazneno djelo, ili da se preinači tako da mu se izrekne blaža kazna. Ujedno, u žalbi branitelj optuženika zahtijeva da ga se obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 1. i 2., te čl. 374. st. 1. i 2. ZKP spise dostavio državnom odvjetniku na dužno razgledanje, te državnog odvjetnika i branitelja opt. J. R. izvijestio o sjednici vijeća ovog suda, time da nije našao da bi bilo svrhovito osigurati nazočnost opt. J. R., koji se nalazi u pritvoru.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je spise vratilo drugostupanjskom sudu uz podnesak od 01. travnja 2004. broj KŽ-DO-443/04, smatrajući da žalba opt. J. R. nije osnovana i da je valja kao neosnovanu odbiti, a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi, pri čemu je ustrajao na sjednici vijeća drugostupanjskog suda nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislav Dujmić.
Branitelj opt. J. R. bio je uredno izviješten o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, međutim nije nazočio istoj.
Žalba opt. J. R. nije osnovana.
Drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu po čl. 379. st. 1. ZKP ispitao u onom dijelu u kojem je žalbom pobijana i iz osnova iz kojih je tu pobijana, te po službenoj dužnosti ispitao je postoje li povrede odredaba kaznenog postupka koje su navedene u toč. 1. ovog članka i stavka ZKP, odnosno je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, a uz to je po čl. 383. ZKP povodom žalbe opt. J. R., ispitivao još i to da li postoje razlozi iz njegove žalbe koji bi bili od koristi za opt. A. P..
Pri ispitivanju prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, drugostupanjski sud nije našao da bi u prvostupanjskoj presudi bile počinjene one povrede odredaba kaznenog postupka, odnosno one povrede kaznenog zakona na štetu optuženika koje se ispituju po službenoj dužnosti, niti je našao da u žalbi opt. J. R. ima onih razloga koji bi bili od koristi za opt. A. P..
Drugostupanjski sud prihvaća razloge koji su navedeni u obrazloženju pobijane presude i to u cijelosti, dakle one razloge koje sud navodi zbog čega je određene činjenice uzeo dokazanima, odnosno nedokazanima, one koje se odnose na ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, te zbog čega nije prihvatio pojedine dokazne prijedloge stranaka, a također i one koji se odnose na pravna pitanja, tj. na utvrđivanje postojanja kaznenog djela i
I Kž 133/04-5
krivnje optuženika, odnosno o primjeni drugih odredaba kaznenog zakona na optuženike i njihova djela. Također prihvaća i obrazloženje koje je prvostupanjski sud dao za odabir vrste i odmjeru kazne, te odluku o sigurnosnoj mjeri, odnosno odluku o oduzimanju imovinske koristi.
Neosnovano žalitelj tvrdi da zapisnik o ispitivanju osumnjičenika A. P. pred redarstvenim vlastima predstavlja nezakoniti dokaz i to zato jer da tijekom ove radnje redarstvenih vlasti branitelj osumnjičenika nije nazočio neprekidno. Za takvu tvrdnju žalitelj nema uporišta u spisu predmeta, što je već prvostupanjski sud i obrazložio.
Zbog toga drugostupanjski sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, niti bilo koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja bi proizlazila iz takvog i iz ostalih navoda žalbe.
Žalitelj ističe i osnov pobijanja prvostupanjske presude zbog povrede kaznenog zakona, ali ovaj osnov pobliže ne obrazlaže, pa se iz navoda žalbe i njihovog konteksta može cijeniti da prvostupanjsku presudu pobija zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona, koja bi proizašla iz toga što je prvostupanjski sud kazneni zakon primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
U takvim slučajevima, međutim, ne radi se o samostalnom žalbenom osnovu zbog povrede kaznenog zakona u smislu čl. 366. toč. 2. ZKP, nego o žalbenom osnovu iz toč. 3. ovog članka ZKP, dakle o žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud ne nalazi da bi na štetu opt. J. R. bio povrijeđen kazneni zakon i to niti glede pravne oznake djela po čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, a niti glede primjene ostalih odredbi Kaznenog zakona koje su u odnosu na ovog optuženika u prvostupanjskoj presudi primijenjene.
Žalitelj prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu ponavlja tezu obrane o alibiju, pozivajući se na iskaz svjedokinje S. J. L., te ukazujući na to da ga je A. P., kao osumnjičenik, pred redarstvenim vlastima, a potom pred sudom neistinito teretio, obzirom da je na njega bio vršen pritisak. Žalitelj pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi još i u tome što prvostupanjski sud nije ispitao zapisničara koji je sačinjavao zapisnik o saslušanju osumnjičenog A. P. pred redarstvenim vlastima, te njegovog branitelja, glede okolnosti da li je branitelj nazočio neprekidno kroz vrijeme poduzimanja ove radnje.
Drugostupanjski sud nalazi da je u obrazloženju pobijane presude glede ovih žalbenih prigovora sadržajno već odgovoreno, te da su razlozi pobijane presude o tim pitanjima zasnovani na postojećim dokazima koji se nalaze u spisu i koji su dokazi objektivno, savjesno i u smislu odredbe čl. 351. ZKP pravilno ocijenjeni. Zbog toga ih drugostupanjski sud prihvaća i žalitelja upućuje iznova na obrazloženje pobijane presude, također smatrajući da nije bilo potrebe provoditi dokaz saslušanjem zapisničara redarstvenih vlasti i branitelja osumnj. A. P., a iz čega je opravdana ocjena prvostupanjskog suda da se pokloni vjera obrani A. P., a da se ne vjeruje u obranu opt. J. R..
Žalitelj nadalje tvrdi da je opojna droga heroin u količini od 0,84 gr služila njemu za osobnu uporabu.
I Kž 133/04-5
Drugostupanjski sud prihvaća razloge iz pobijane presude koji su iznijeti za utvrđenje činjeničnog stanja da je ova droga bila namijenjena prodaji. Takav zaključak prvostupanjskog suda logičan je slijed ocjene istinitosti iskaza opt. A. P. i utvrđenih okolnosti da je opt. J. R. imao digitalnu vagu na kojoj su pronađeni tragovi ovakve droge. Zbog toga i nije bilo potrebno provoditi dokaz vještačenjem ispravnosti digitalne vage, za koji se dokaz žalitelj zalaže, smatrajući da je time činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
Najzad, žalitelj prvostupanjsku presudu pobija i zbog odluke o kazni, smatrajući da količina opojne droge heroina koju je on prodao u dva navrata A. P. i to u paketićima po cijeni od po 100,00 kn za svaki, te ona koja je kod njega u stanu pronađena u količini od 0,84 gr, nije takova količina droge u držanju, odnosno prometu koja bi opravdala visinu izrečene kazne.
Drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud za opt. J. R. utvrdio sve postojeće olakotne okolnosti, čemu uostalom žalitelj niti ne prigovara, a utvrdio je također i otegotne okolnosti, kojem utvrđenju žalitelj također ne prigovara. Po ocjeni drugostupanjskog suda su u pobijanoj presudi sve olakotne i otegotne okolnosti pravilno vrednovane, tako da se opravdano može očekivati da će svrha kažnjavanja u smislu čl. 50. u vezi čl. 6. KZ može ostvariti upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju je pravilno i u skladu s odredbom čl. 63. KZ uračunato vrijeme koje on provodi u pritvoru od 28. travnja 2003. pa nadalje.
Obzirom da žalba opt. J. R. po čl. 382. ZKP sadrži i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta, te zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, drugostupanjski sud ispitao je i ove odluke u prvostupanjskoj presudi i našao da su pravilne i na zakonu osnovane i to temeljem onih odredbi koje su navedene u izreci prvostupanjske presude, pa kako žalitelj izričito i ne pobija odluku o sigurnosnoj mjeri, odnosno odluku o oduzimanju imovinske koristi, niti se glede ovih odluka u žalbi optuženika nalaze bilo kakvi navodi, žalitelja se iznova upućuje na razloge prvostupanjske presude.
Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 387. ZKP).
U Zagrebu, 05. svibnja 2004. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v. r.
Vesna Vrbetić, v. r.