Rev-3391/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3391/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice Ž.Z. iz Z., … , koju zastupa I.P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika - protutužitelja Ž.Z. iz Z., … , koga zastupa V.Ž., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja i podjele zajedničke imovine stečene u braku, rješavajući reviziju tuženika - protutužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 25. svibnja 1993. br. Gž-956/93, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 1. travnja 1992. br. P-1621/90, u sjednici održanoj dana 30. ožujka 1994.,

r i j e š i o j e :

1. Ukida se presuda Okružnog (sada Županijskog) suda u Zagrebu od 25. svibnja 1993. br. Gž- 956/93 u dijelu kojim je odbijena tuženikova - protutužiteljeva žalba protiv presude Općinskog suda u Zagrebu od 1. travnja 1992. br. P-1621/90 u odnosu na odluke pod V. 2. i 3. izreke te presude, pa se predmet vraća Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

2. Ukidaju se pod 1. navedene presude sudova nižeg stupnja u odnosu na protutužbeni zahtjev: a) da se tuženik - protutužitelj utvrdi suvlasnikom u 1/3 dijela kuće u C., … , uz nalog tužiteljici - protutuženici da mu izda odgovarajuću tabularnu ispravu (dio pod V/1 izreke presude suda prvog stupnja); b) da se utvrdi da su stranke suvlasnici na jednake dijelove 10 komada originalnih umjetničkih slika (dio pod VII izreke presude suda prvog stupnja),

te se predmet vraća Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

3. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"I Utvrđuje se da su tužiteljica Ž.Z. i tuženi Ž.Z., suvlasnici u 1/2 dijela slijedećih pokretnina: auto marke Volvo reg. broj … , automobil marke Cadi Golf … i automobila Zastava 101.

II Utvrđuje se da je tužiteljica Ž.Z. isključivi vlasnik namještaja za dječju sobu koja se sastoji od 2 kreveta, ormara, vitrine, pisaćeg stola te stolica.

III Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom u odnosu na pokretnine pod I izreke preko 1/2 dijela (za 3/14 dijela).

IV Odbacuje se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je zajednička imovina tužiteljice u 5/7 dijela 7 slika u ulju, slikara K.R.."

V Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja Ž.Z. koji glasi:

1. "Utvrđuje se da je tužitelj Ž.Z. s tuženom Ž.Z. suvlasnik u 1/2 dijela, obiteljske stambene kuće sagrađene na kčbr. 221/4 k.o. grad Z. u Z., V. … te suvlasnik u 1/3 dijela kuće u C., J. K. što je tužena dužna priznati tužitelju te izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos ovog suvlasništva na ime i korist tužitelja jer će u protivnom tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."

2. Utvrđuje se da su tužitelj Ž.Z. i tužena Ž.Z. zajedničkim sredstvima adaptirali poslovnu prostoriju … koju koristi tužena Ž.Z. pa je tužena dužna tužitelju platiti s toga naslova 380.000 HRD s kamatama po Zakonu od dana podizanja tužbe do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja.

3. Utvrđuje se da je tužitelj Ž.Z. s tuženom Ž.Z. suvlasnik na jednake dijelove 12 šivaćih strojeva, devizne ušteđevine 300.000 DEM na banci, 15.000 DEM i iznosa 110.000 HRD pohranjenih doma, 1 kg zlata, te raznog zlatnog nakita u vrijednosti od 20.000 HRD.

VI Utvrđuje se da je tužitelj Ž.Z. s tuženom Ž.Z., suvlasnik na jednake dijelove osobnog vozila marke Volvo … i Cady Golf … .

VII Odbacuje se tužba i zahtjev tužitelja Ž.Z. u dijelu utvrđenja suvlasništva 10 komada originalnih umjetničkih slika.

VIII Tuženi je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 125.450 HRD, u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika - protutužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu izreke pod I, pod V/1 u dijelu u kojem je odbijen s protutužbenim zahtjevom da bi bio suvlasnik 1/3 dijela kuće u C., … .

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tuženik - protutužitelj Ž.Z. reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja revizije slijedi da se pobija onaj dio presude suda drugog stupnja koji se odnosi na slijedeće protutužbene zahtjeve:

- da se tuženik - protutužitelj utvrdi suvlasnikom u 1/3 dijela kuće u C., …. , uz nalog tužiteljici - protutuženici da mu izda odgovarajuću tabularnu ispravu (dio pod V/1 izreke presude suda prvog stupnja;

- da se tužiteljici - protutuženici naloži da tuženiku - protutužitelju plati iznos od 380.000 HRD s kamatom (dio pod V/2 izreke presude suda prvog stupnja);

- da se utvrdi da su stranke suvlasnici na jednake dijelove 12 šivaćih strojeva, devizne ušteđevine 300.000 DEM na banci, 15.000 DEM i iznos od 110.000 HRD pohranjenih doma, 1 kg zlata, te raznog zlatnog nakita u vrijednosti od 20.000 HRD (dio pod V/3 izreke presude suda prvog stupnja);

- da se utvrdi da su stranke suvlasnici na jednake dijelove 10 komada originalnih umjetničkih slika (dio pod VII izreke presude suda prvog stupnja).

Revident predlaže da se u pobijanom dijelu presude sudova nižeg stupnja ukinu odnosno preinače. Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je osnovana.

Stranke su bivši bračni drugovi koji u ovoj parnici jedan prema drugome postavljaju različite zahtjeve u svezi s utvrđivanjem i diobom njihove zajedničke imovine.

Tuženik - protutužitelj tvrdi da je kuća u C., … , zajednička imovina stranaka te da njemu na toj kući pripada udio od 1/3. Sud prvog stupnja utvrdio je međutim, da je spomenuti objekt dovršen prije nego što su stranke zaključile brak, pa je stoga odbio taj dio protutužbenog zahtjeva. Tijekom postupka pred tim sudom tuženik - protutužitelj je priložio niz računa o nabavci raznog materijala potrebnog za izgradnju kuće, od kojih su neki glasili na tužiteljicu - protutuženicu a neki na njega, ističući da je taj materijal upotrijebljen upravo za izgradnju sporne kuće. Sud prvog stupnja nije prihvatio spomenutu tvrdnju tuženika - protutužitelja s obrazloženjem da se na temelju tih računa ne može sigurno utvrditi na koji se oni građevinski objekt odnose, a ako je tuženik - protutužitelj i ulagao neka sredstva u spornu kuću u C., on bi imao pravo samo na obveznopravni zahtjev, koji on međutim nije postavio.

U žalbi protiv presude suda prvog stupnja tuženik - protutužitelj je ukazao na to da se iz računa, što je posve razumljivo, ne može vidjeti za koji objekt je nabavljen materijal, ali da je građevinskim vještačenjem bilo moguće utvrditi da li je materijal naveden u računima bio upotrijebljen za izgradnju sporne kuće. Ujedno je u žalbi predložio i saslušanje brojnih svjedoka na okolnost da su stranke tijekom bračne zajednice gradile navedenu kuću. Sud drugog stupnja otklonio je iznesene žalbene navode s kratkim obrazloženjem da sve ono što je tijekom braka stranaka ulagano u spornu kuću u C. nisu takva ulaganja koja bi tuženiku - protutužitelju davala pravo na stvarnopravni već eventualno jedino na obveznopravni zahtjev.

S pravom navodi tuženik - protutužitelj u reviziji da su sudovi nižeg stupnja bitno povrijedili odredbe parničnog postupka (čl. 354. st.

2. toč.

13. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP), jer njihove odluke ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a te su: u kojoj fazi izgradnje se nalazila sporna kuća u C. kad je otpočela zajednica stranaka te koliki je bio udio tuženika - protutužitelja u toj izgradnji. Bez toga se zaista ne može izvesti pouzdan zaključak o tome predstavlja li navedena kuća zajedničku imovinu stranaka. Dokaze što ih je tuženik -protužitelj predložio u žalbi sud drugog stupnja nije prihvatio, ali o razlozima za to nema u njegovoj odluci ni riječi, pa i u tom pogledu revident opravdano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st.

1. u svezi s čl. 375. st.

1. ZPP).

U svezi pak s materijalnopravnim stajalištem sudova nižeg stupnja po kojem bi revident s obzirom na svoja ulaganja u izgradnji kuće u Crikvenici mogao imati samo obveznopravni a ne i stvarnopravni zahtjev, valja imajući na umu odredbu čl. 386. ZPP, ukazati na čl. 290. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 51/89 i 59/90 - dalje: ZBPO), koja glasi: "Ako se kod diobe zajedničke imovine utvrdi da jednom bračnom drugu pripada znatno manji dio, sud može na zahtjev jednog od bračnih drugova odrediti da se tome bračnom drugu izvrši isplata u novcu." Prema tome, ako spomenuta kuća predstavlja zajedničku imovinu stranaka, sud nema ovlaštenja pozivajući se na veličinu udjela jedne od njih, po službenoj dužnosti odbiti njen stvarnopravni zahtjev. U smislu citirane odredbe čl. 290. ZBPO on to uz određene pretpostavke može učiniti na zahtjev jedne od stranaka, no tada je dužan bračnom drugu kome pripada znatno manji dio zajedničke imovine, odrediti isplatu u novcu.

U žalbi protiv presude suda prvog stupnja tuženik - protutužitelj je u svezi sa svojim protutužbenim zahtjevima navedenim pod V/2 i V/3 izreke te presude predložio izvođenje niza dokaza, no na te žalbene navode se sud drugog stupnja nije ni osvrnuo. Zato revident osnovano ističe da je time sud drugog stupnja bitno povrijedio odredbe parničnog postupka (čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP).

Protutužbeni zahtjev na utvrđenje da su stranke suvlasnici na jednake dijelove 10 komada originalnih umjetničkih slika (dio pod VII presude suda prvog stupnja) sud prvog stupnja je odbacio, a sud drugog stupnja je tu odluku potvrdio uz obrazloženje da je takav protutužbeni zahtjev neodređen, budući da sporne slike nisu opisane individualno. Žalbeni navod tuženika - protutužitelja da ga je sud prvog stupnja trebao pozvati da pobliže opiše sporne slike sud drugog stupnja je otklonio, jer da je žalitelja zastupao odvjetnik koji zna da se ne može raspravljati o neodređenom tužbenom zahtjevu. Opravdano revident ukazuje na to da je time učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 109. i 281. ZPP), jer navedeni protutužbeni zahtjev nije smio biti odbačen a da prethodno tuženik - protutužitelj nije bio pozvan, i to bez obzira na okolnost što ga je zastupao profesionalni punomoćnik, da tužbu dopuni. Odbacivanje tužbe (i to rješenjem a ne presudom - čl. 129. st. 1. do 3. ZPP) samo je jedna od mogućih posljedica neudovoljavanja traženju suda da se tužba dopuni (čl. 109. st. 4. ZPP). Spomenutu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka učinio je već sud prvog stupnja no ona se ostvarila i u postupku pred sudom drugog stupnja koji se suglasio sa pogrešnim stajalištem suda prvog stupnja.

Iz navedenih razloga je temeljem čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U nastavku postupka potrebno je otkloniti uočene procesne povrede te ponovno odlučiti o ukinutim dijelovima presuda sudova nižeg stupnja.

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 30. ožujka 1994.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.