II Kž-70/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-70/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i sudske savjetnice – tajnice u vijeću Sanje Katušić- Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi branitelja okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. siječnja 2001. godine, broj Kv-26/01 (K-3/01), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 06. veljače 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Žalba branitelja okr. M.P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP, produljen je iz osnova čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP pritvor protiv okr. M.P., nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu branitelj okr. M.P., odvjetnik E.T. iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njegovog branjenika ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno produljio pritvor protiv okrivljenika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, te svoje zaključke o opstojnosti navedene pritvorske osnove valjano obrazložio.

Naime, kako je to već ranijim ovosudnim rješenjem navedeno (listovi 136 i 137 spisa), prema izvodu iz kaznene evidencije (list 79 spisa) okr. M.P. je dva puta osuđivan, i to 1995. godine po Općinskom sudu Split zbog kaznenog djela teške krađe, te 1999. godine po Općinskom sudu u Trogiru također zbog teške krađe, kada je osuđen na uvjetnu osudu, s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od četiri mjeseca i rok provjeravanja od dvije godine. Kako se u ovom postupku tereti da je počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, i to za vrijeme roka provjeravanja po spomenutoj presudi Općinskog suda u Trogiru, te budući je po vlastitom iskazu (list 42 spisa) nezaposlen i bez imovine, a iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja (listovi 95 do 97 spisa) proizlazi da je ovisnik, to sve navedeno, i po mišljenju ovog Vrhovnog suda, predstavlja osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik na slobodi ponoviti kazneno djelo, pa je ostvarena pritvorska osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Nije u pravu žalitelj kada navodi da se ne smiju koristiti podaci iz kaznene evidencije prije završetka dokaznog postupka, jer, sukladno odredbi čl. 86. st. 1. KZ, nema zapreke da sud raspolaže tim podacima prilikom odlučivanja o primjeni mjere pritvora, bez obzira na to radi li se o podacima za djela za koja je nastupila rehabilitacija, jer sud te podatke razmatra samo u kontekstu ocjene ličnosti okrivljenika, u odnosu na njegov raniji život i usklađenost ponašanja s pozitivnim propisima.

Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 06. veljače 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.