Rev-1312/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1312/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasenki Žabčić, u pravnoj stvari tužitelja J. M. i M. M., oboje iz S., oboje zastupani po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. k. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1166/07 od 13. siječnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj P-911/06 od 18. svibnja 2007., 25. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da im tuženik isplati 8.408,10 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate te da im naknadi troškove parničnog postupka (t. I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka 4.145,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka navodeći da reviziju treba smatrati opravdanom i dopuštenom u ovom predmetu primjenom odredbe čl. 382. st. 2. ZPP radi rješenja postupovnopravnog i materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju ukine pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe

Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno, jer su formulacije iz revizije u tolikoj mjeri uopćene tako da nije moguće identificirati pitanje zbog kojeg revidenti podnose reviziju.

Pritom treba reći da Vrhovni sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta takvo važno pitanje, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.

Revizija se ustvari svodi na obrazlaganje bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava te na razmatranje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja a ne na pitanja u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

S obzirom da revizija tužitelja nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP i ne sadrži određeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude nije dopuštena.

Zbog izloženog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo reviziju odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. siječnja 2012.

Sutkinja:

Jasenka Žabčić, v.r.