Croatian Supreme Court dismisses appeal as lower courts correctly applied tort law for non-material damage compensation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a final judgment awarding damages for a traffic accident. The prosecutor argued that the lower courts failed to apply Article 200 of the Obligations Act regarding non-material damage, but the court found the awards were based on relevant facts like pain intensity and life activity reduction. Consequently, the court ruled the appeal was unfounded because the lower courts correctly calculated compensation according to established legal principles.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. ZOO; čl. 393. ZPP: The Supreme Court holds that lower courts correctly applied the law when awarding compensation for non-material damage based on the specific circumstances of the injury, rendering an appeal based on alleged misapplication of Article 200 of the Obligations Act unfounded.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1355/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr. sc. Olge Jelčić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice A. D. iz R., koju zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik iz R., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala R., koga zastupaju punomoćnici B. Š., T. Z. J. i A. J., odvjetnici u R., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika T. B., iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 9. prosinca 1998. godine br. Gž-1173/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 17. lipnja 1998. godine br. P-3808/96, u sjednici održanoj dana 4. srpnja 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice A.D. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
«I. Tuženik C.O. d.d. Z., filijala R., dužan je isplatiti tužiteljici A.D. iznos od 31.800,00 kn ( tridesetijednutisućuosamsto kn ), sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17. lipnja 1998. godine po stopi od 18% godišnje, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Tuženik je dužan isplatiti tužiteljici iznos od 658,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. veljače 1997. godine po stopi od 18% godišnje, pa sve do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 11.174,42 kn, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.»
Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku presudu u toč. III. izreke.
Tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila je da se pobijana presuda preinači i u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu.
Na reviziju nije odgovoreno niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija nije osnovana.
U dosadašnjem postupku je utvrđeno da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nesreći 23. studenog 1996. godine, zbog toga da je pretrpjela nematerijalnu i materijalnu štetu. Tužiteljici je dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 10.500,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 17.000,00 kn i za pretrpljeni strah 2.500,00 kn. Na ime materijalne štete tužiteljici je dosuđen iznos od 800,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, 1.000,00 kn za pojačanu ishranu te 658,89 kn s naslova izgubljene zarade.
U reviziji je tužiteljica istakla da nižestupanjski sudovi visinu novčane naknade za nematerijalnu štetu nisu odredili u skladu s odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje ZOO ).
Iz obrazloženja pobijanih presuda proizlazi da su nižestupanjski sudovi pri dosudi novčane naknade za sve oblike pretrpljene nematerijalne štete pošli od utvrđenih činjenica relevantnih za utvrđenje visine ove naknade. Naime, pri dosudi novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove sudovi su uzeli u obzir jačinu i trajanje tih bolova, lokalitet ozljeda, tijek liječenja i životnu dob tužiteljice. Visina novčane naknade za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti određena je s obzirom na stupanj trajnog ograničenja životnih aktivnosti u svakodnevnom životu i teškoće koje tužiteljica ima pri obavljanju rada na radnom mjestu, kao i životnu dob tužiteljice. Novčana naknada za pretrpljeni strah dosuđena je prema njegovoj jačini i trajanju.
Dosljedno tome stajalište je ovog suda da su nižestupanjski sudovi tužiteljici dosudili za pretrpljenu nematerijalnu štetu pravičnu novčana naknadu u skladu s odredbom čl. 200. ZOO, zbog čega nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava. Kako nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92 i 112/99; dalje ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 386. ZPP, odbijena je revizija tužiteljice kao neosnovana temeljem čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 4. srpnja 2002. godine
Predsjednica vijeća:
Miroslava Vekić, v. r.