Legislator Case Law & Legislation
Gžri-75/2014-1 AI generated

Court dismisses appeal against unpaid overtime pay award, confirming lower court judgment on employee compensation.

Case Number Gžri-75/2014-1
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The County Court in Split dismissed the Republic of Croatia's appeal against a first-instance judgment ordering the payment of unpaid salary supplements and overtime wages. The plaintiff, a public official, successfully claimed over 184,000 kuna based on verified records of work performed between 2006 and 2008, including night shifts and holidays. The appellate court upheld the lower court's decision, rejecting the defendant's arguments regarding procedural errors and confirming the expert witness's calculation of the owed amounts.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; The appeal against a judgment ordering the payment of unpaid salary supplements and overtime wages is inadmissible if the first-instance court correctly applied the law and facts.

Keywords

AI generated
unpaid overtime wages public official salary appellate review procedural error expert witness valuation

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžri-75/2014-1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, kao suca izvjestitelja i Verice Franić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz K. S., , OIB: … zastupan po punomoćniku J. B., odvjetniku u N. G., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj IVP-267/09 od 7. ožujka 2014., dana 30. travnja 2014.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IVP-267/09 od 7. ožujka 2014. u točki I. izreke i u pobijanom dosuđujućem dijelu iz točke II. izreke u kojem je naloženo tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 25.750,00 kuna.

II. Odbija se zahtjev tužene da joj tužitelj naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kuna.

III. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tužena naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.150,00 kuna.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženoj da s osnova neisplaćenih dodataka na plaću isplati tužitelju bruto iznos od 184.272,80 kuna sa zateznim kamatama čija stopa i tijek su pobliže navedeni u izreci prvostupanjske presude.

Također prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke obvezao tuženu da naknadi tužitelju trošak u iznosu od 25.750,00 kuna dok je za više zatraženu naknadu parničnog troška od 1.562,50 kuna zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji žalbeni razlozi su propisani odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13) dalje ZPP.

Tužena predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem u bitnome ističe kako je prvostupanjska presuda zakonita, a žalba tužene neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatom bruto iznosa od 184.272,80 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, a za obavljeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te u smjenama, u razdoblju od 1. veljače 2006. do 31. siječnja 2008.

Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj I. L. u predmetnom vremenskom razdoblju radio kao policijski službenik Ministarstva Republike Hrvatske, zaposlen u Policijskoj upravi Splitsko - dalmatinske županije, Postaji pomorske policije u Splitu.

Sporno je između stranaka da li tužitelju pripada pravo na isplatu dodatka na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima te u smjenama, kroz utuženo razdoblje od 1. veljače 2006. do 31. siječnja 2008.

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj u predmetnom vremenskom razdoblju obavljao prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i u smjenama, zbog čega mu pripada pravo na dodatke za obavljeni rad, a sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 92/04, dalje KU).

Kako ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava to sukladno odredbi članka 375. stavak 5. ZPP-a nije potrebno da ovaj drugostupanjski sud posebno obrazlaže svoju presudu kojom je odbio žalbu tužene. Ipak, dodatno je za reći slijedeće.

Utvrđenja prvostupanjskog suda o tužiteljevom obavljenom prekovremenom radu, radu noću, subotama, nedjeljama, blagdanima te u smjenama, imaju uporište u sadržaju provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud valjano ocijenio, a za svoju ocjenu je u presudi naveo logične razloge. Slijedom navedenog tako utvrđene činjenice od strane prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kao što prihvaća i primijenjenu materijalnog prava temeljem kojeg je prihvaćen tužbeni zahtjev, što tužena ne dovodi u sumnju svojim drugačijim tumačenjem mjerodavnih propisa.

Obveza poslodavca o plaćanju prekovremenog rada, pa tako i Republike Hrvatske, Ministarstva, regulirana je nizom općih pravnih propisa pa tako i Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 – pročišćeni tekst i 68/05), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, kao i međunarodnim normama.

Pravilno prvostupanjski sud otklanja istaknuti prigovor tužene, da su tužitelju pojedini ne plaćeni prekovremeni sati kompenzirani na drugi način, te ispravno primjećuje kako odredbama KU-a nije predviđeno da tuženik može tužitelju njegov prekovremeni rad i rad noću kompenzirati kroz naknadu za smjenski rad i rad u turnusu.

Slijedom navedenog, pravilno se prvostupanjski sud poziva na primjenu KU-a, koji odredbom članka 39. uređuje između ostalog, da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećavati za rad noću 40%, prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%. Ukoliko službenik ili namještenik radi pak na blagdane odnosno neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na uvećanu plaću za 150%, pri čemu se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (dvije prve-dvije druge-dvije treće-dva dana slobodna) ili u turnusu smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđen dnevnim rasporedom rada. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno. U svezi predmetnog vještačenja od strane stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo M. G. dipl. oec. za reći je kako je vještak na temelju isprava i to baš: obračunskih lista tužitelja za razdoblje od veljače 2006. do siječnja 2008., evidencije mjesečnih sati rada tužitelja (SP3) za razdoblje od veljače 2006. do siječnja 2008., radnih naloga i izvješća koji se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja u navedenom utuženom razdoblju te na temelju Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, matematičkim izračunom utvrdio kako tužitelju od 1. veljače 2006. do 31. siječnja 2008. nije isplaćen iznos od ukupno 184.272,80 kuna, a za ostvarene prekovremene sate rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima i noćni rad. Nalaz i mišljenje vještaka G. su logični i dostatno obrazloženi pa je prvostupanjski sud s pravom prihvatio njegov nalaz i mišljenje kao objektivan i stručan.

Slijedom navedenog u ovom obrazloženju pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, usklađen prema nalazu i mišljenju vještaka M. G. dosuđujući tužitelju na ime neisplaćenog uvećanog dijela plaće bruto iznos od ukupno 184.272,80 kuna, sa pripadajućom zateznom kamatom točno navedenom u izreci pobijane presude.

Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka pa tako ni one iz odredbi članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a.

Kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tužena, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a trebalo odbiti žalbu tužene kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

Zahtjev tužene za naknadu troškova povodom podnesene žalbe u ukupnom iznosu od 3.125,00 kuna trebalo je odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u točki II. izreke presude jer nije uspjela sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a).

Također trebalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 3.150, 00 kuna jer ta postupovna radnja u konkretnom slučaju nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP). Radi toga odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 30. travnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.