I Kž-530/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 530/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća, uz učestvovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. Đ. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 119. OKZRH i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 16. svibnja 2002. broj K-48/96-346, u sjednici održanoj dana 01. rujna 2004. godine

r i j e š i o j e:

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, p r e i n a č u j e s e pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je obustavljen krivični postupak protiv III-opt. G. Č., XVI-opt. S. K. i XXVI-opt. B. T., tako da se protiv optuženika G. Č., S. K. i B. T. (s osobnim podacima kao u tom rješenju) kazneni postupak povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 07. svibnja 1996. broj Kt-123/94, zbog krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava genocidom iz čl. 119. OKZRH, n a s t a v l j a .

II/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a povodom žalbi i po službenoj dužnosti u k i d a s e prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je obustavljen krivični postupak protiv II-opt. D. B., IV-opt. S. Đ., V-opt. S. Đ., VI-opt. D. Đ., VIII-opt. D. M., XI-opt. M. M., XII- opt. S. M., XV-opt. D. M., XX-opt. I. R., XXIV-opt. S. S., XXV-opt. Z. S., XXVIII-opt. N.

V., XXIX-opt. J. V., XXX-opt. A. Ž., II-opt. D. H., III-opt. V. K., IV-opt. D. O., VI-opt. M. S., VII-opt. R. Š. i VIII-opt. Ž. V., te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku je rješenjem od 16. svibnja 2002. u kaznenom postupku povodom optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 07. svibnja 1996. broj Kt-123/94 i od 30. prosinca 1996. broj Kt-123/94, po predsjedniku vijeća dana 16. svibnja 2002. pod brojem K-48/96-346 odlučio i to temeljem čl. 134. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" broj 34/1993, dalje: ZKP/93) da se obustavi krivični postupak protiv VII- opt. A. Đ. (prema optužnici od 30. prosinca 1996.), te XIV-opt. R. M. i XXI-opt. M. R.

I Kž 530/02-3

(prema optužnici od 07. svibnja 1996.), te još po čl. 276. ZKP/93, uz primjenu čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu protiv II-opt. D. B., III-opt. G. Č., IV-opt. S. Đ., V-opt. S. Đ., VI- opt. D. Đ., VIII-opt. D. M., XI-opt. M. M., XII-opt. S. M., XV-opt. D. M., XVI-opt. S. K., XX-opt. I. R., XXIV-opt. S. S., XXV-opt. Z. S., XXVI-opt. B. T., XXVIII-opt. N. V., XXIX- opt. J. V., XXX-opt. A. Ž. (prema optužnici od 07. svibnja 1994.), te II-opt. D. H., III-opt. V. K., IV-opt. D. O., VI-opt. M. S., VII-opt. R. Š. i VIII-opt. Ž. V. (prema optužnici od 30. prosinca 1996.) i to da bi počinili kazneno djelo protiv Republike Hrvatske oružanom pobunom iz čl. 235. KZRH, prema činjeničnom i pravnom opisu te pravnoj oznaci djela, kako je to navedeno u podnesku Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 13. veljače 2002. broj Kt-123/94 (list 1206-1208), a po čl. 91. st. 1. ZKP/93 odlučio je da troškovi krivičnog postupka u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv ovog rješenja državni odvjetnik je podnio žalbu i to glede onog dijela koji se odnosi na obustavu krivičnog postupka temeljenog na čl. 276. ZKP/93, uz primjenu čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu, ne naznačujući izričito žalbene osnove, ali iz žalbenih navoda proizlazi da u odnosu na ovdje navedene optuženike ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, a uz to glede opt. G. Č., S. K. i B. T. još i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 5. ZKP/93 (mada prigovara prekoračenju optužbe, smatrajući da se radi o bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 9. ZKP/93), s prijedlogom da se pobijano rješenje slijedom žalbenih navoda preinači.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je, slijedom odredbe čl. 501. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), u vezi čl. 399. st .1. u vezi čl. 373. st. 1. ZKP, spise dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske vratilo je spise drugostupanjskom sudu uz podnesak od 22. srpnja 2002. broj KŽ-DO-1152/02, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje u traženom pravcu preinači.

Žalba je osnovana.

Drugostupanjski sud je po čl. 398. st. 4. ZKP, ispitujući žalbu, po službenoj dužnosti razmotrio je li za donošenje rješenja prvostupanjski sud bio stvarno nadležan, odnosno je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo, odnosno je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon i postoje li povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP (čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93).

Žalba je osnovana u dijelu kojim se prvostupanjsko rješenje pobija u odnosu na III- opt. G. Č., XVI-opt. S. K. i XXVI-opt. B. T..

Naime, navedenom optužnicom od 07. svibnja 1996. ovoj trojici optuženika stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 119. OKZRH. Spomenuta optužnica izmjenom od 13. veljače 2002. u odnosu na ovdje navedenu trojicu optuženika nije mijenjana, a nije mijenjana ni kakovom drugom usmenom ili pisanom izjavom nadležnog tužitelja, a pogotovo ne da bi državni odvjetnik odustao od kaznenog progona ove trojice optuženika zbog kaznenog djela iz čl. 119. OKZRH.

I Kž 530/02-3

Time što je pobijanim rješenjem krivični postupak u odnosu na ovdje navedenu trojicu optuženika obustavio temeljem čl. 276. ZKP/94, uz primjenu čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu, ostvario je bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 5. ZKP/93, jer je povrijedio propise o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja, te daljnju povredu iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93, jer u razlozima navedenim u obrazloženju rješenja postoji proturječje prema sadržaju isprava, ovdje podneska državnog odvjetnika od 13. veljače 2002. o izmjeni optužnice i zapisnika o provođenju glavne rasprave.

Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u točki I/ ovog drugostupanjskog rješenja (čl. 398. st. 3. ZKP).

Žalba je osnovana i u preostalom dijelu, u kojem se prvostupanjsko rješenje pobija u dijelu u kojem je krivični postupak obustavljen temeljem čl. 276. ZKP/93, uz primjenu čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu glede preostalih 20 optuženika navedenih u tom dijelu prvostupanjskog rješenja (osim opt. G. Č., S. K. i B. T.).

Naime, prvostupanjski sud je kao osnovu obustavljanja krivičnog postupka uzeo odredbu čl. 276. ZKP/93, koja je predviđena za situaciju odustanka tužitelja od optužnice prije nego što glavna rasprava počne. Međutim, prema stanju stvari u spisu, a posebno prema sadržaju podneska Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 13. veljače 2002. broj Kt-123/94, tužitelj nije odustao od kaznenog progona protiv ovih ovdje navedenih 20 optuženika, nego je samo u odnosu na te optuženike mijenjao činjenični i pravni opis, te pravnu oznaku kaznenog djela, tereteći ih nadalje zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 235. KZRH. Međutim, u razlozima iznijetim u obrazloženju pobijanog rješenja navedeno je da su tijekom istrage i daljnjim tijekom kaznenog postupka prikupljeni podaci iz kojih proizlazi da se u radnjama ovdje navedenih optuženika ne stječu sva bitna obilježja krivičnog djela iz čl. 119. OKZRH, nego da se tu stječu sva bitna obilježja krivičnog djela iz čl. 235. KZRH, a potonje djelo da je obuhvaćeno odredbama Zakona o općem oprostu, u kojem pravcu da je i državni odvjetnik predložio donošenje odluke.

Time je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP i to zbog toga jer postoji znatna proturječnost između onoga što je u tim razlozima navedeno prema sadržaju isprava, ovdje podneska državnog odvjetnika od 13. veljače 2002. godine.

Kazneno djelo iz čl. 235. KZRH jest takvo kazneno djelo koje je obuhvaćeno odredbom čl. 1. Zakona o općem oprostu. Za takva djela, prema odredbi čl. 2. st. 2. tog Zakona, u slučajevima kada je kazneni progon poduzet, kao što je to u predmetnoj stvari, sud će rješenjem postupak obustaviti po službenoj dužnosti.

Pobijano rješenje prvostupanjski sud je donio po sucu tog suda, kao predsjedniku vijeća, izvan glavne rasprave. Međutim, u odredbi čl. 21. st. 6. ZKP/93 propisano je da prvostupanjski sudovi donose odluke u prvom stupnju izvan glavne rasprave u vijeću sastavljenom od trojice sudaca. U tom Zakonu nema odredbe koja bi donošenje takve odluke prepuštala predsjedniku vijeća. Zbog toga je u odnosu na ovdje navedenih 20 optuženika, pobijano rješenje donijeto po tijelu koje nije bilo ovlašteno za donošenje takve odluke, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 2. ZKP/93, jer je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 21. st. 6. tog Zakona, a to je moglo biti

I Kž 530/02-3

od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje rješenja, koja povreda se po čl. 398. st. 4. ZKP (čl. 385. st. 4. ZKP/93) po drugostupanjskom sudu ispituje po službenoj dužnosti.

Uslijed navedenih razloga odlučeno je kao u točki II/ ovog drugostupanjskog rješenja (čl. 398. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 01. rujna 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.