Legislator Case Law & Legislation
Gž-1667/2016-2 AI generated

Gž-1667/2016-2 · Županijski sud u Velikoj Gorici

Case Number Gž-1667/2016-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tamare Dolezil, predsjednice vijeća, Perice Norac-Kevo, sutkinje izvjestiteljice i Ankice Jakovina, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. pok. S., OIB: …, G., kojeg zastupa K. K., odvjetnik u Š., protiv tuženika Z. S. pok. J., OIB: …, G., kojeg zastupa B. Z., odvjetnik u Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-2651/13 od 21. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2017.,

Legislator headnote

AI generated

Gž-1667/2016-2 · Županijski sud u Velikoj Gorici: Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: 19 Gž-1667/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tamare Dolezil, predsjednice vijeća, Perice Norac-Kevo, sutkinje izvjestiteljice i Ankice Jakovina, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. pok. S., OIB: …, G., kojeg zastupa K. K., odvjetnik u Š., protiv tuženika Z. S. pok. J., OIB: …, G., kojeg zastupa B. Z., odvjetnik u Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-2651/13 od 21. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2017.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika Z. S. pok. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-2651/13 od 21. lipnja 2016.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju 256.368,00 kn sa zateznom kamatom od 24. prosinca 2010. do isplate (točka 1.) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 64.425,00 kn (točka 2.).

Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, presuda suda prvoga stupnja može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, nije se ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) valjano utvrdio činjenično stanje, pa odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

U odnosu na žalbene navode nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da se u smislu čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje odnosi na sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, a prema st. 2. citiranog propisa sud je taj koji odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Time što je odbio provođenje novog vještačenja na okolnost visine štete i dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka sud prvog stupnja pravilno je postupio budući da je utvrdio činjenice koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari.

Pri tomu valja ukazati da presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: K-328/16 nije od značaja u ovoj pravnoj stvari, jer je sud u parničnom postupku u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a vezan isključivo za pravomoćnu osuđujuću presudu, a u konkretnom slučaju tuženik kao optuženik u rečenom kaznenom postupku nije oglašen krivim pa ne postoji ni vezanost parničnog suda za takvu presudu. Kako tužitelj tužbom zahtijeva naknadu štete na temelju građansko pravne odgovornosti koja je daleko šira od kazneno pravne odgovornosti to je prvostupanjski sud radi pravilne odluke u parnici i odlučivao o građansko pravnoj odgovornosti bez obzira na ishod kaznenog postupka.

Na temelju nespornih činjenica:

- da u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-564/96 u kojem je donesena presuda zbog izostanka 10. travnja 1996. tužitelj J. B. nije bio stranka, a tuženik je utvrđen vlasnikom čest. zem. 323/76 k. o. G. te se uknjižio kao vlasnik iste,

- da je u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-1130/2003 presudom od 7. rujna 2009. tužitelj J. B. utvrđen vlasnikom čest. zem. 323/76 k. o. G. te je isti ovlašten na ispravak uknjižbe glede iste nekretnine, a koja presuda je po žalbi tuženika Z. S. potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Gž-261/2010 od 13. prosinca 2010.,

- da je tuženik 26. svibnja 2003. Općinskom sudu u Šibeniku podnio tužbu glavnog miješanja poslovni broj: P-1568/03 u kojoj tvrdi da je vlasnik čest. zem. 323/76 k. o. G., a potom je ista spojena na predmet poslovni broj: P-1130/03 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, ali je istu 8. prosinca 2008. povukao,

- da je u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Z-7198/09 dana 14. listopada 2009. predlagateljica R. S. podnijela prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva čest. zem. 323/76 k. o. G. na temelju kupoprodajnog ugovora od 24. lipnja 1998. na kojem je potpis prodavatelja Z. S. ovjeren kod javnog bilježnika Lj. M. u Š. pod poslovnim brojem:

OV-9948/09 dana 12. listopada 2009., a potpis kupca R. S. 6. listopada 2009. pred notarom države F. (SAD) M. A. te je rješenjem od 9. prosinca 2009. dozvoljena uknjižba prava vlasništva čest. zem. 323/76 k. o. G. na ime R. S.,

- da je u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Z-7006/10 dana 22. rujna 2010. predlagatelj M. H. podnio je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva čest. zem. 323/76 k.o. G. prema predloženici R. S. na temelju ugovora o kupoprodaji od 20. rujna 2010. na kojem je potpis prodavateljice R. S. ovjeren kod javnog bilježnika N. K. u S. pod poslovnim brojem: … dana 20. rujna 2010. te je rješenjem od dana 12. studenog 2010. dozvoljena uknjižba prava vlasništva čest. zem. 323/76 k. o. G. na ime M. H., sud prvog stupnja zaključuje da je kupoprodajni ugovor od 24. lipnja 1998. nesumnjivo nastao nakon donošenja prvostupanjske presude 7. rujna 2009. u predmetu poslovni broj: P-1130/03, dakle, u vrijeme kada su na istom doista i ovjereni potpisi prodavatelja i kupca dana 6. i 12. listopada 2009., te da je raspoložba tuženika očito sračunata kako bi se izbjegle pravne posljedice nepravomoćne presude od 7. rujna 2009. s namjerom da se tužitelju J. B. onemogući vlasničko raspolaganje predmetnom nekretninom, jer tuženik Z. S. nakon pokretanja parnice pod brojem P-1130/03 ničim tijekom čitavog postupka ne ukazuje da bi bilo tko treći, posebice ne njegova sestra R. S., imala kakva vlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini.

I po pravnom stavu ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja ocijenio provedene dokaze detaljno i minuciozno iznijevši razloge o osnovanosti tužbenog zahtjeva, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika. Ovo svoje uvjerenje ovaj sud temelji na nespornoj činjenici da se tuženik u trenutku kada podnosi naprijed rečenu tužbu glavnog miješanja 26. svibnja 2003. u smislu odredbe čl. 198. ZPP-a deklarira kao vlasnik sporne nekretnine te pri istoj tvrdnji ostaje i u fazi žalbenog postupka u predmetu poslovni broj: P-1130/03 što nameće životno i logično pitanje zašto bi tuženik činjenicu da je prodao nekretninu 1998. prešutio u postupku koji se vodi od 2003. Odgovor na ovo pitanje pravilno utvrđuje sud prvog stupnja zaključivši da „pojavljivanje“ kupoprodajnog ugovora od 24. lipnja 1998. implicira zaključak da je kupoprodajni ugovor nesumnjivo nastao nakon donošenja prvostupanjske presude 7. rujna 2009. u predmetu poslovni broj: P-1130/03 kako bi se izbjegle pravne posljedice nepravomoćne presude od 7. rujna 2009. s namjerom da se tužitelju J. B. onemogući vlasničko raspolaganje predmetnom nekretninom, a što je tužitelju i onemogućeno nakon donošenja presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: Gž- 261/2010 od 13. prosinca 2010. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

U odnosu na žalbene navode o visini štete koju je sud prvog stupnja utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, valja istaći da su usmenim očitovanjem vještaka otklonjeni prigovori tuženika te je vještak stručno, objektivno i obrazloženo utvrdio visinu štete. Žalbeni navodi tuženika u tom dijelu svode se na subjektivnu ocijenu provedenog vještačenja, a što nije način na koji se može dovesti u pitanje pravilnost provedenog vještačenja. Ovo stoga, jer je vještak nalaz i mišljenje kao i usmeno očitovanje utemeljio na važećim propisima koji reguliraju izračun vrijednosti nekretnina, cijeneći istu nekretninu kao građevinsko zemljište uzimajući u obzir oblik zemljišta, položaj, infrastrukturu, kosine, klizište, uvjete za gradnju te da je vrijednost nekretnine iskazao nakon proučavanja više cijena nekretnina na istom području. Pri tomu je vještak obrazložio da nije moguće valjano odrediti tržišnu cijenu samo na temelju podataka Porezne uprave Ministarstva … Republike Hrvatske, jer se radi o cijenama koje su stranke iz ugovora unijele u sam ugovor kao kupovninu, a da je uobičajeno da su tako iskazane cijene u određenom postupku niže od stvarne tržišne vrijednosti, te da nije moguće valjano odrediti tržišnu cijenu samo na temelju tako prikazanih vrijednosti već na temelju komparacije cijena iz više ponuda (oglasa) agencija za prodaju nekretnina i onih koje su iskazane u pojedinim ugovorima.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) kada je tuženika obvezao na naknadu štete, jer je tužitelj dokazao pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu, a činjenica što je pravomoćnom presudom kaznenog suda tuženik kao okrivljenik oslobođen optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ-a/97 nije odlučna za ovaj parnični postupak, jer se ne radi o slučaju iz čl. 12. st. 3. ZPP-a.

I odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a).

Iz navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

U Velikoj Gorici 13. prosinca 2017.

Predsjednica vijeća

Tamara Dolezil, v.r.