P-1493/2013-14 · Općinski sud u Zaprešiću

Poslovni broj: 7 P-1493/13-34

PRESUDA

Općinski sud u Zaprešiću, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz Z., zastupanog po punomoćniku V. R., odvjetniku iz Z., protiv 1.-tuženika M. Ž. iz Z., 2.-tuženika Z. Ž. iz Z., 3.-tuženika A. V. iz Z., i 4.-tuženika M. Ž. iz Z., svi tuženici zastupani po punomoćniku, I. M., odvjetnici iz Z., radi ispunjenja ugovora, nakon usmene, glavne i javne rasprave, koja je održana dana 03. ožujka 2014. godine i zaključena u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. Đ., odvjetničke vježbenice i 3.-tuženika i punomoćnika tuženih stranaka, dana 11. travnja 2014. godine,

p r e s u d i o j e

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženicima M. Ž., J.,Z. i Z. Ž., . Z., da tužitelju M. J. iz Z., isplate iznos od 500.000,00 kuna na ime ugovorene prodajne cijene iz čl. 2. Ugovora o prodaji od 01. listopada 1993. godine sa zakonskim zateznim kamatama počev od 01. listopada 1993. godine, kao i da tužitelju solidarno naknade trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana".

2. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Raskida se Ugovor o prodaji zaključen dana 01. listopada 1993. godine između N. B. iz Z., kao prodavateljice i Z. i M. Ž. iz Z., J., kao kupaca, ovjeren po Gradskom sekretarijatu za upravu i pravosuđe, Klasa: … -… /… , Ur.broj: … -… -… -… /… od 01. listopada 1993. godine i Ugovor o darovanju nekretnina zaključen dana 02. studenog 2007. godine između M. Ž., Josip, JMBG: … i Z. Ž., J., JMBG: … iz Z., kao darodavatelja i A. V., M., JMBG: … i M. Ž., M., JMBG: … iz Z., ovjeren po javnom bilježniku E. P., B., I. G., broj: OV-… /… od 02. studenog 2007. godine, što su tuženici M. Ž., Z. i Z. Ž., Z., V. A., Z., i Ž. M., Z., J., dužni priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za promjenu zemljišnoknjižnog stanja i upisa predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužitelja u roku od 15 dana jer će u protivnom tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda, te su tuženici dužni solidarno tužitelju naknaditi trošak ovog postupka."

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 58.312,50 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj tvrdi da je Ugovorom o prodaji zaključenim dana 01. listopada 1993. godine njegova pravna prednica, sada već pokojna N. B., prodala tuženicima stan u Z., , II. kat lijevo, a koji se sastoji od 3 sobe i ostalih prostorija, veličine 73m2, sagrađen na katastarskoj čestici broj … /… k.o. Z., kao i garažu broj 3, sagrađenu na katastarskoj čestici broj … /… k.o. Z., te idealni dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade razmjeran vrijednosti kupljenog stana prema ostalim stanovima kojima ti zajednički dijelovi služe. Tvrdi, dalje, da su stranke ugovorile prodajnu cijenu stana u iznosu od 150.000.000,00 HRD i da su tuženici temeljem navedenoga ugovora uknjižili svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu u zemljišnim knjigama, te da su 3. i 4.-tuženici temeljem sklopljenog Ugovora o darovanju nekretnina od dana 02. studenog 2007. godine, ovjerenog po javnom bilježniku E. P. iz B., broj: OV-… /… od 02. studenog 2007. godine uknjižili svoje pravo vlasništva, svaki u ½ dijela predmetnog stana. Tvrdi i da 1. i 2.-tuženici nisu platili ugovorenu prodajnu cijenu za predmetni stan sukladno ugovornoj obvezi iz čl. 2. prethodno spomenutog Ugovora o prodaji, slijedom čega predlaže sudu donošenje presude sadržaja kao u izreci.

U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti prigovarajući istinitosti tužbenih navoda i zastari.

U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o prodaji od 01. listopada 1993. godine (list 4-5 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina od 02. studenog 2007. godine (list 6-9 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora za z.k.ul.br. … , broj poduloška … k.o. Z. (list 10 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana od 28. svibnja 1992. godine (list 59-62 spisa), nalog za prijenos deviznih sredstava (list 63 spisa) i uplatnicu za deviznu uplatu (list 64 spisa), a saslušani su i svjedoci Z. B., I. S., Z. S., te stranke.

Da je tužitelj univerzalni zakonski nasljednik iza umrle prodavateljice predmetnih nekretnina N. B., između stranaka nije sporno, a osim toga nedvojbeno je utvrđeno i uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika I. A., kao sudskog povjerenika ovog suda, poslovnog broja: O-… /12… UPP/OS-… /… od 02. listopada 2012. godine (list 40 spisa).

Sud je proveo sve po strankama predložene dokaze.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih izvedenih dokaza i rezultata raspravljanja u smislu odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), ovaj prvostupanjski sud je utvrdio da su stavljeni tužbeni zahtjevi tužitelja neosnovani u cijelosti.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 500.000,00 kuna na ime ugovorene prodajne cijene, te eventualni kumulirani tužbeni zahtjev radi raskida ugovora o prodaji sklopljenog dana 01. listopada 1993. godine, kao i Ugovora o darovanju sklopljenog dana 02. studenog 2007. godine, te izdavanja tabularne isprave.

Između stranaka nije sporna činjenica sklapanja Ugovora o prodaji zaključenog dana 01. listopada 1993. godine između pravne prednice tužitelja, pokojne N. B., kao prodavateljice i 1. i 2.-tuženika, kao kupaca sporne nekretnine, u naravi stana u Z., II. kat lijevo, koji se sastoji od 3 sobe i ostalih prostorija, veličine 73m2, sagrađenog na katastarskoj čestici broj … /… k.o. Z., te garaže broj 3, sagrađene na katastarskoj čestici broj … /… k.o. Z., kao niti činjenica sklapanja Ugovora o darovanju, zaključenog dana 02. studenog 2007. godine između 1. i 2.-tuženika, kao darodavatelja i 3. i 4.- tuženika, kao daroprimatelja.

Osim što ove okolnosti između stranaka nisu sporne, one su nedvojbeno utvrđene i uvidom u potonje, spisu priložene, isprave.

U konkretnom slučaju tuženici prije svega ističu prigovor zastare.

Uvidom u Ugovor o prodaji od 01. listopada 1993. godine utvrđeno je da u odredbi iz čl. 2. toga Ugovora stoji: "(…) potpisom ovog ugovora kupci isplaćuju prodavateljici cijeli ugovoreni iznos prodajne cijene stana".

Dakle, u pretpostavljenoj situaciji da su istinite tužbene tvrdnje tužitelja o neisplati ugovorene prodajne cijene predmetnog stana, zastara zahtjeva za isplatu ugovorene cijene predmetnog stana počinje teći od 02. listopada 1993. godine, kao prvoga dana poslije dana kada je prodavateljica imala pravo zahtijevati od 1. i 2.-tuženika ispunjenje ugovorne obveze, odnosno isplatu prodajne cijene stana, shodno pravilu čl. 361. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje: ZOO). Budući da zahtjev za isplatu ugovorene prodajne cijene stana, kao u ovom konkretnom slučaju, zastaruje u općem zastarnom roku od 5 (pet) godina, sukladno čl. 371. ZOO-a, pokazuje se osnovanim prigovor tuženika da je nastupila zastara tražbine tužitelja za isplatu ugovorene prodajne cijene stana, jer je sukladno čl. 362. ZOO-a zastara nastupila istekom dana 02. listopada 1998. godine, kao posljednjeg dana zakonom određenog vremena zastare, dok je tužba u ovom predmetu podnesena tek dana 03. ožujka 2011. godine.

Kada vjerovnik ne može zahtijevati ispunjenje ugovora po isteku zastarnog roka, ne može zahtijevati niti raskid ugovora zbog neispunjenja.

Obzirom da tužitelj, stoga, zbog istaknutog prigovora zastare, ne može zahtijevati ispunjenje ugovora, odnosno isplatu ugovorene prodajne cijene stana, to ne može zahtijevati niti raskid Ugovora o prodaji od 01. listopada 1993. godine zbog neispunjenja, zbog čega je, bez ulaženja u daljnju ocjenu raspravnog materijala, presuđeno kao u točki 1. i 2. izreke.

Osim toga, u pretpostavljenoj situaciji da su ispunjeni uvjeti za jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja ugovorne obveze 1. i 2.-tuženika, ne bi bio osnovan tužiteljev zahtjev za sudski raskid ugovora o prodaji od 01. listopada 1993. godine niti iz razloga jer u slučaju postojanja uvjeta za raskid ugovora zbog neispunjenja do raskida dolazi prostom izjavom vjerovnika da ugovor raskida, a ne konstitutivnom odlukom parničnog suda. Pritom se podnošenje tužbe smatra jednostranom izjavom o raskidu ugovora na osnovi koje je došlo do raskida ugovora, pa se ugovor koji je prestao jednostranim raskidom, ne može raskinuti sudskom odlukom.

Obzirom da tužitelj, kao niti njegova pravna prednica N. B., nedvojbeno nisu ugovorne stranke iz osporenoga Ugovora o darovanju od 02. studenog 2007. godine, nemaju aktivnu građanskopravnu legitimaciju zahtijevati raskid toga ugovora, slijedom čega je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na raskid Ugovora o darovanju od 02. studenog 2007. godine, kao i za izdavanje tabularne isprave, a limine neosnovan, kao u točki 2. izreke presude.

Tuženici prigovaraju da tužitelj ne može zahtijevati raskid ugovora bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje.

Međutim, već sama činjenica što 1.-2.-tuženici sve dosad, po tvrdnjama tužitelja, nisu platili ništa, daje mjesta zaključku da oni svoju obvezu neće ispuniti niti u naknadnom roku, što znači da ZOO dopušta tužitelju da ugovor raskine i bez ostavljanja naknadnog roka u smislu čl. 363. ZOO-a.

Odluka o troškovima parničnog postupka

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, po kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Obzirom da tuženici nisu izgubili parnicu, nema uvjeta da im se naloži da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka, pa je stoga zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki 1. i 2. izreke presude. Obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan je tuženicima, prema odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, nadoknaditi parnične troškove, koji su tuženicima, u smislu odredbe čl. 155. st. 2. ZPP-a, bili nužni za vođenje ove parnice.

Tuženicima su prema odredbi iz čl. 155. st. 1. ZPP-a troškovi parničnog postupka odmjereni temeljem odredaba iz Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, dalje: OT), a prema vrijednosti predmeta spora u visini iznosa postavljenog tužbenog zahtjeva (500.000,00 kuna).

Tuženicima su priznati i dosuđeni sljedeći parnični troškovi koje su tražili (čl. 2. ZPP-a):

- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr. 7.1. OT),

- trošak zastupanja na ročištu dana 05. listopada 2011. godine u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr. 9.1. OT),

- trošak zastupanja na ročištu dana 03. studenog 2011. godine u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr. 9.1. OT),

- trošak zastupanja na ročištu dana 21. lipnja 2013. godine u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr. 9.1. OT),

- trošak zastupanja na ročištu dana 16. rujna 2013. godine u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr. 9.1. OT), - trošak zastupanja na ročištu dana 11. prosinca 2013. godine u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr. 9.1. OT),

- trošak zastupanja na ročištu dana 03. ožujka 2014. godine u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr. 9.1. OT),

- trošak zastupanja na ročištu za objavu presude dana 11. travnja 2014. godine u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9.2. OT),

- uvećanje tarifnih stavaka za 30% u iznosu od 10.650,00 kuna (Tbr. 36. OT),

- trošak poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25%, koji je obračunat na ukupne troškove zastupanja u iznosu od 46.150,00 kuna i iznosi 11.537,50 kuna (Tbr. 42. OT),

- trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 625,00 kuna,

što sveukupno iznosi 58.312,50 kuna, kao u točki 3. izreke presude.

Tuženicima nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom dana 10. lipnja 2013. godine, jer na tomu ročištu nisu bili zastupani po punomoćniku odvjetniku.

Zbog toga iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

OPĆINSKI SUD U ZAPREŠIĆU

dana 11. travnja 2014. godine

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Velikoj Gorici.

DNA:

1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o plaćanju pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kuna, 2. 1.-4. tuženicima, po pun.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Dragica Čujko