Rev-119/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 119/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Viktoriji Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice D. F. iz Z., zastupane po punomoćniku R. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika J. o. d.d. Z. koga zastupaju punomoćnik I. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G.& p., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1937/09-2 od 23. lipnja 2009. kojim je potvrđeno rješenje o trošku postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 4685/07-15 od 20. studenoga 2008., dana 15. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika J. o. d.d. Z. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1937/09-2 od 23. lipnja 2009. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-4685/07-15 od 20. studenog 2008. djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice D. F. za naknadu štete u iznosu od 6.600,00 kuna sa zateznim kamatama.

Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.004,84 kune sa zateznim kamatama koje teku od 20. studenog 2008. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena (točka I izreke).

Tužbeni zahtjev je djelomično odbijen za iznos od 1.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2007. do isplate (točka II izreke) a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 155,91 kunu sa zateznim kamatama na iznos od 51,97 kuna kamatama koje teku od 20. studenog 2008. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena (točka III izreke).

Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gžn-1937/09-2 od 23. lipnja 2009. odbio je tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje o trošku postupka.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava pozivajući se na postupovnopravno i materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a u odnosu na koje pitanje da je revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje u predmetu poslovni broj Rev-402/04-2 od 21. rujna 2005., ali da je drugostupanjsko rješenje utemeljeno na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Predložio je da Vrhovni sud RH preinači pobijano rješenje o trošku, a tužiteljici naloži naknaditi tuženiku trošak revizije u iznosu od 486,25 kuna.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojim je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba:

1. određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela

2. izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

U ovom sporu revizija nema potreban sadržaj, jer se revident doduše pozvao na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, ali nije naznačio ni jedno konkretno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana.

Naime tuženik je naveo da podnosi reviziju i označava pravno pitanje kao „ pitanje pravilne primjene odredbe čl. 154. i 155. ZPP“.

U nastavku revizije tuženik je izvršio obračun parničnih troškova na način koji smatra pravilnim, ali revizijski sud nije ovlašten sam utvrđivati koje bi pitanje moglo u konkretnim okolnostima biti važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana niti sam formulirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje.

S obzirom na to da podnesena revizija nema propisani sadržaj za koji mora imati izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, a u ovom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, radi o nedopuštenoj reviziji, koju je valjalo odbaciti po čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 15. lipnja 2011.

Sutkinja:

Viktorija Lovrić, v.r.