Revr-1542/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1542/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. O. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u R., protiv tuženika Osnovna škola „M. B.“, K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica T. V., odvjetnica u R., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-2845/14-6 od 11. veljače 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-2055/13-14 od 30. svibnja 2014., u sjednici održanoj 3. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Poništavaju se odluke tuženika – odluka ravnatelja škole o naknadi štete Klasa: 080-03/13-01/1, Ur.broj: 2170-55-01-13-30 od 10.travnja 2013.g., te odluka tuženika - odluka Školskog odbora Osnovne škole M. B. u K., Klasa: 003-01/13-02/1, Ur.broj: 2170-55-01-13- 07 od 09.srpnja 2013.g. i utvrđuje se da iste nisu dopuštene.

2. Nalaže se tuženiku da iz svih evidencija i registara u kojima su odluke tuženika – odluka ravnatelja škole o naknadi štete Klasa: 080-03/13-01/1, Ur.broj: 2170-55-01-13-30 od 10.travnja 2013.g., te odluka tuženika - odluka Školskog odbora Osnovne škole M. B. u K., Klasa: 003-01/13-02/1, Ur.broj: 2170-55-01-13-07 od 09.srpnja 2013.g. zavedene izvrši brisanje istih." Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu 3.125,00 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbačena tužba s tužbenim zahtjevom pod točkom I.1. izreke, a odbijen tužbeni zahtjev pod točkom I. 2. izreke, te je tužiteljici naloženo da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu 2.500,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenje Odluke ravnateljice škole od 10. travnja 2013. i Odluke Školskog odbora od 9. srpnja 2013. kojima je utvrđena obaveza tužiteljica da nadoknadi štetu u iznosu od 500,00 kn zbog otuđenja prijenosnog računala za koje je ona bila zadužena kao i zahtjev da se naloži tuženiku brisanje navedenih odluka iz svih evidencija i registara.

Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 99. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR/09), koja propisuje da je radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu dužan istu nadoknaditi, ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim smatrajući da u postupanju tužiteljice nisu utvrđeni elementi namjere niti krajnje nepažnje.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu u dijelu u kojem su poništene Odluka ravnateljice škole od 10. travnja 2013. i Školskog odbora škole od 9. srpnja 2013. ocijenivši da tužiteljica nije pravovremeno zatražila sudsku zaštitu u smislu odredbe čl. 129. st. 2. ZR/09 te posljedično tome, odbio zahtjev da se naloži tuženiku brisanje navedenih odluka iz svih evidencija i registara. Naime, polazeći od utvrđenja da je tužiteljica pravovremeno podnijela prigovor (zahtjev za zaštitu prava) protiv Odluke ravnateljice od 10. travnja 2013., po kojem prigovoru je tuženik odlučio odlukom od 5. lipnja 2013., drugostupanjski sud zaključuje da je tužiteljici rok za podnošenje tužbe počeo teći od primitka te odluke. Budući da je tužiteljica protiv odluke od 5. lipnja 2013. ponovo podnijela zahtjev za zaštitu prava, o kojem je Školski odbor odlučio Odlukom od 9. srpnja 2013., kojom je potvrdio odluku od 5. lipnja 2003., i da je tužiteljica tek nakon primitka te odluke podnijela tužbu sudu, smatra da tužiteljica nije pravovremeno podnijela tužbu sudu.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz citiranih odredbi ZPP proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da podnesena revizija kumulativno ispunjava slijedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose, da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te da su u reviziji određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki izvanredna revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.

Tužiteljica u reviziji postavlja pitanje: „Da li se konačnom odlukom poslodavca (od primitka koje se računa zakonom propisani rok od 15 dana za podnošenje tužbe) smatra posljednja odluka s kojom je poslodavac odlučio o radnikovom zahtjevu za zaštitu prava ili se konačnom odlukom smatra isključivo odluka poslodavca koju je donio po prigovoru-žalbi radnika na pobijanu odluku, iako je radnik nakon te odluke poslodavca, istome podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, a poslodavac je odlučujući o tom zahtjevu donio novu (konačnu) odluku?“

Obrazlažući razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica se pozvala na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1824/01 od 28. studenoga 2001. i Revr 268/04 od 1. lipnja 2005. te odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž 2601/02 od 27. studenoga 2011.

Međutim, iz obrazloženja presude ovog suda poslovni broj Rev 1824/01 od 28. studenoga 2001. proizlazi da se u tom postupku nije radilo o istoj činjeničnim utvrđenjima niti o istoj pravnoj situaciji kao u ovom parničnom postupku, zbog čega se revidentica ne može obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pozivati na pravno shvaćanje zauzeto u tom parničnom postupku. Naime, iz obrazloženja odluke broj Rev 1824/01 od 28. studenoga 2001.proizlazi da je revizijski sud u toj odluci zauzeo pravno shvaćanje da neovisno o tome što je tuženik pismenu odluku povodom prigovora tužiteljice donio izvan zakonskog roka, u situaciji kada je tužiteljica protiv iste zatražila sudsku zaštitu unutar zakonskog roka od 15 dana, tužiteljica nije prekludirana u traženju sudske zaštite u smislu odredbe čl. 126. st 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98 i 17/01 – dalje: ZR/95).

Iz obrazloženja odluke broj Revr 268/04 od 1. lipnja 2005. proizlazi da je u toj pravnoj stvari zauzeto pravno shvaćanje da neovisno o tome što je tuženik pismenu odluku povodom prigovora tužitelja protiv odluke o otkazu donio izvan zakonskog roka (nakon 6 mjeseci od donošenja odluke o otkazu), i kada je tužitelj protiv iste zatražio sudsku zaštitu unutar zakonskog roka od 15 dana, tužitelj nije prekludiran u traženju sudske zaštite u smislu odredbe čl. 126. ZR/95.

Dakle, niti u tom slučaju ne radi se o istovrsnom činjeničnom stanju niti o istoj pravnoj situaciji kakva je u ovom postupku s obzirom da tužba tužiteljice u ovom konkretnom slučaju nije odbačena iz razloga koje se navode u navedenim odlukama (zadržaj pravovremenosti tužbe u slučaju nepravovremenog postupanja poslodavca po zahtjevu za zaštitu prava) nego zbog pravnog shvaćanja da tužiteljica nije mogla ponovo podnijeti zahtjev za zaštitu prava protiv odluke tuženika kojom je odlučeno o njezinom zahtjevu za zaštitu prava nego je bila dužna podnijeti tužbu sudu, zbog čega se revidentica, obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja, ne može s uspjehom pozivati na pravno shvaćanje koje je revizijski sud zauzeo u tim odlukama.

Iz obrazloženja odluke Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2601/02 od 27. studenoga 2001. proizlazi da je u toj pravnoj stvari zauzeto pravno shvaćanje da iako je prigovor da je tužba podnesena izvan roka predviđenog za podnošenje tužbe (tzv. prekluzivni rok) procesnopravnog karaktera, o njegovoj osnovanosti se ne može donijeti samostalno (posebno) rješenje, nego taj prigovor treba raspraviti zajedno s odlukom o tužbenom zahtjevu, a što nije bilo predmet konkretnog postupka.

Slijedom navedenog, proizlazi da revidentica u predmetnoj reviziji zapravo nije izložila odnosno navela razloge zbog kojih bi postavljeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, pa revizija nije dopuštena.

Zbog navedenog je temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.