Legislator Case Law & Legislation
Rev-2581/1992-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal claiming social housing contract is invalid due to lack of public auction requirement.

Case Number Rev-2581/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a lower court ruling that upheld a contract for a social housing unit. The prosecutor argued the agreement was a disguised sale requiring a public auction under the Land and Buildings Traffic Act, while the lower courts found it a valid association contract for a market-built unit. The court agreed that the specific auction provision did not apply to the first sale of a unit constructed for the market, thereby validating the direct agreement.

Legislator headnote

AI generated

čl. 10. st. 3. Zakona o prometu zemljišta i zgrada; The provision regarding public auctions for social housing applies only to sales by social legal persons, not to the first sale of market-built units where the construction purpose is realized through the sale.

Keywords

AI generated
social housing contract public auction requirement market-built unit invalidity appeal Land and Buildings Traffic Act

Cited Legislation

AI generated
čl. 10. st. 3. Zakona o prometu zemljišta i zgrada
Sudovi nižega stupnja su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim zauzevši stav da se u ovom slučaju ne primjenjuje odredba prije spomenutog čl. 10. st. 3. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, tj.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim, pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2581/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husineca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Javnog pravobranilaštva Općine Osijek, protiv tuženika Stambene samoupravne interesne zajednice u Osijeku i V. i M.B., oboje iz O., koje zastupa A.F., odvjetnik iz O., radi utvrđenja ništavosti ugovora, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 16. travnja 1992.g. br. Gž 553/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 18. prosinca 1989.g. br. P 888/89, u sjednici održanoj dana 23. veljače 1993.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ugovor nazvan predugovor o udruživanju sredstava u društveno usmjerenu stambenu izgradnju u Osijeku zaključen između tuženika 6. listopada 1982.g. pod broje 52/151 ništav. Tužitelj je obvezan naknaditi tuženicima parnični trošak.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije sporno da su tuženici i to tuženica Samoupravna interesna zajednica zaključila s tuženicima V. i M.B. ugovor koji je nazvan predugovor o udruživanju sredstava u društvo- usmjerenu stambenu izgradnju, i to za izgradnju stana na lokaciji … u O., koji stan je već bio izgrađen, te je ugovor i realiziran time da su tuženici V. i M.B. u posjedu stana, a oni da su isplatili kupovnu cijenu. Tužitelj traži da sud utvrdi ništavim taj ugovor i uspotavu ranijeg stanja iznoseći stav, koji ponavlja i u reviziji, da je to zapravo ugovor o prodaji stana koji je društveno vlasništvo i koji može biti otuđen samo u skladu s odredbom čl. 10. st. 3. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (pročišćeni tekst "S.list SFRJ" br. 43/65, 57/65 i 17/67) putem javnog nadmetanja, a ne neposrednom pogodbom.

Sudovi nižega stupnja su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim zauzevši stav da se u ovom slučaju ne primjenjuje odredba prije spomenutog čl. 10. st. 3. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, tj. da tuženica stambena SIZ iz Osijeka nije bila dužna provesti postupak javnog

nadmetanja

i

da

ugovor o udruživanju sredstava u društveno usmjerenu izgradnju stana zapravo prikriva dopušteni ugovor o prodaji stana.

Takvo pravno stajalište sudova nižega stupnja prihvaća i ovaj sud.

Odredba naime čl. 10. st. 3. Zakona o prometu zemljišta i zgrada odnosi se na način prodaje stambenih i poslovnih zgrada i pojedinih stanova i poslovnih prostorija kao posebnog dijela zgrade, koji su u društvenom vlasništvu kad prodaju vrši društvena pravna osoba - radna organizacija ili društveno politička zajednica, koji su nosioca prava raspolaganja na tim nekretninama.

Odredbe ovoga članka se ne odnose na prodaju stanova i poslovnih prostorija izgrađenih za tržište, budući da se ovi grade radi otuđenja neodređenom krugu osoba, dakle građanima. Ne odnosi se zapravo na prvu prodaju stana i poslovne prostorije izgrađene za tržište, jer se tom prodajom ostvaruje svrha građenja.

Kako je u konkretnom slučaju spornim ugovorom putem neposredne pogodbe prodan stan izgrađen za tržište a radi se o prvoj prodaji, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev kao neosnovan odbili.

Nije osnovan prigovor tužitelja u reviziji da je sama tuženica SIZ za stambenu izgradnju iz Osijeka izjavila u toku postupka da nije imala namjeru zaključiti kupoprodajni ugovor, već da je organizirala izgradnju koristeći sredstva solidarnosti, jer nije odlučno kako je sama ova tuženica pravno kvalificirala svoj postupak prilikom zaključenja spornog ugovora.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim, pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 23. veljače 1993.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.