I Kž-883/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 883/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Marina Mrčele, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 1. travnja 2011. broj K-46/08, u sjednici vijeća održanoj dana 7. kolovoza 2012., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. A. K., opt. B. I., opt. Ž.

V. i opt. M. Č. su na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu:ZKP/97) oslobođeni od optužbe da bi opt. A. K. i opt. B. I. počinili kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ-a, a opt. Ž. V. i opt. M. Č. pomaganjem u kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi čl. 38. st. 1. i 2. KZ-a, sve činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1.- 5. ZKP/97 padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 883/11-6

Odgovor na žalbu podnio je opt. A. K. po branitelju A. M., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, a ujedno je zatražio da se o sjednici vijeća obavijesti optuženik i branitelj. Prije održavanja sjednice vijeća spis je u smislu čl. 373. st. 1. ZKP/97 dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a vraćen je s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno žalbenom prijedlogu kod kojeg prijedloga je ostao na sjednici nazočan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš.

Budući da je opt. A. K. u odgovoru na žalbu, sukladno čl. 374. st. 1. ZKP/97 stavio prijedlog da se njega i njegovog branitelja izvijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća tome je prijedlogu i udovoljeno. Međutim, optuženik i njegov branitelj A. M., iako su uredno obaviješteni o sjednici, istoj nisu pristupili pa je sjednica vijeća održana u njihovoj nenazočnosti sukladno čl. 374. st. 4. ZKP/97.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Državni odvjetnik smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi propustio izvršiti detaljnu analizu i ocjenu izvedenih dokaza i to svih ispitanih svjedoka, obrana optuženika, te nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka pa da je površnom analizom tih dokaza pogrešno zaključio kako nema dokaza da bi opt. A. K. i opt. B. I. na opisani način u izreci pobijane presude postupali u namjeri da pribave sebi i drugome materijalnu dobit koju su i pribavili, te da su im u tome pomogli opt. Ž. V. i opt. M. Č..

Suprotno navodima državnog odvjetnika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na temelju pravilne i sveobuhvatne ocjene svih izvedenih dokaza i to ispitanih svjedoka, obrana optuženika, provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te ostalih provedenih dokaza (isprava i dokumentacije) navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude sve odlučne i važne činjenice ispravno i potpuno utvrdio. Stoga žalitelj navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i cjelovitost utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, pravilno sud prvog stupnja uzima kao nespornu činjenicu da su opt. A. K. kao direktor trgovačkog društva „J.“ d.o.o. i opt. B. I. kao direktor trgovačkog društva R. d.o.o. imali svojstva odgovornih osoba. Prema oglasniku javne nabave Republike Hrvatske nesporna je činjenica da je posao vađenja lokvanja iz regatne staze velikog jezera R.-a J. stavljen na javno nadmetanje s rokom dostave ponuda do 13. svibnja 2004. i da je vrijeme i mjesto otvaranja ponuda bilo 13. svibnja 2004. u 10,00 sati u prostorijama trgovačkog društva „J.“ d.o.o.

Nadalje, prema priloženoj ponudbenoj dokumentaciji nesporno proizlazi da su se na javno nadmetanje javila tri trgovačka društva i to R. d.o.o., „N.“ d.o.o. i „V. b.“ d.o.o., a prema zapisniku sa sastanka stručnog povjerenstva proizlazi da je R. d.o.o. dalo najpovoljniju ponudu koja je i prihvaćena. Prema tome, navedeni pismeni dokument ukazuje da je natječaj za obavljanje poslovanja vađenja lokvanja sa regatne strane velikog jezera R. J. ispravno proveden, pa je žalba državnog odvjetnika neutemeljena kada tvrdi da bi se radilo o

I Kž 883/11-6

namještanju tog posla i neregularnom postupku javne nabave od strane opt. A. K. upravo trgovačkom društvu R. d.o.o. gdje je opt. B. I. bio direktor, a sve to s ciljem pribavljanja imovinske koristi za sebe.

Osim toga, nesporno se ukazuje da je nakon što je od trgovačkog društva „J.“ d.o.o. za izvođenje spomenutih radova prema javnom natječaju izabrano trgovačko društvo R. d.o.o., opt. A. K. kao direktor trgovačkog društva „J.“ d.o.o. i opt. B. I. kao direktor trgovačkog društva R. d.o.o. su 18. svibnja 2004. zaključili ugovor broj: … kojim je ugovoreno vađenje lokvanja iz velikog jezera J. za iznos od 4,958.300,00 kn bez PDV-a. Nesporna je također činjenica da je nakon toga opt. B. I. u istom svojstvu u trgovačkom društvu R. d.o.o. dana 19. svibnja 2004. sklopio ugovor o izvođenju pomoćnih radova s trgovačkim društvom „A.“ d.o.o. gdje je direktor bio opt.

Ž. V., koje trgovačko društvo je fakturiralo pomoćne radove trgovačkom društvu R. u iznosu od 3,468.000,00 kn bez PDV-a. Nesporno je i da je Grad Z. društvu „J.“ doznačio iznos od 4,986.000,00 kn, koja sredstva su kao i dodatnih 1,063.126,00 kn uplaćena na račun društva R. d.o.o.. Prema dokumentaciji u spisu također proizlazi i činjenica da je Gradsko poglavarstvo Grada Z. dana 23. travnja 2004. donijelo zaključak o odobrenju financijske potpore trgovačkom društvu „J.“ d.o.o. u iznosu od 5,000.000,00 kn, a na temelju projektne studije kojom su predviđeni troškovi u iznosu od 4,986.020,00 kn.

Osnovano je sud prvog stupnja sve prethodno navedene činjenice uzeo kao nesporne iz razloga što one proizlaze iz pisanih dokumenata koji prileže spisu, te provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a nisu u suprotnosti ni sa iskazima ispitanih svjedoka poimence navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude. Sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude, suprotno navodima žalitelja, u dovoljnoj mjeri i svestrano ocjenjivao iskaze ispitanih svjedoka i to upravo onih koji imaju relevantna saznanja o važnim činjenicama u odnosu na terećeno kazneno djelo optuženicima.

Stoga prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da iz iskaza svjedoka Z. K. proizlazi da je izvršeno čišćenje jezera i to površine od oko 80.000 kvadrata što je radila tvrtka R. d.o.o., te da je izvršeno čišćenje jezera od lokvanja i da su na tome radili ronioci, što proizlazi iz iskaza svjedoka B. B., svjedoka A. Č., dok iz iskaza svjedoka M. P. proizlazi da su upravo radi očišćenog jezera od lokvanja 2004. dobili plavu zastavu koju ne bi dobili da jezero nije bilo očišćeno. Sud prvog stupnja pri tome je u dovoljnoj mjeri analizirao i iskaz svjedoka F.

K. koji se posebno apostrofira u žalbi državnog odvjetnika. Pri toj ocjeni ispravno utvrđuje da iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je dnevno na čišćenju jezera radilo od 20-45 ronioca i da ih je on u građevinski dnevnik svakodnevno upisivao i to broj ronioca koji su vadili lopoče, broj pomoćnih radnika na skupljanju količine izvađenog lopoča, kao i korištenje opreme i vrijeme rada. Iskaz tog svjedoka nije u suprotnosti sa iskazima svjedoka G. Ž., F. O. i drugih navedenih u žalbi državnog odvjetnika (str. 2), a koji su bili ronioci i koje je sud prvog stupnja u obrazloženju presude cijenio, iako u presudi nisu detaljno citirani, budući su kao ronioci radili na čišćenju jezera, koje činjenice ionako nisu sporne.

Najkrucijalnije je, kako to ispravno utvrđuje sud prvog stupnja da iz iskaza svih ispitanih svjedoka nije utvrđeno da bi optuženici sklopili prethodno navedene ugovore i ugovorili poslove opisane u izreci presude radi realizacije dogovorenog prisvajanja novca na ime lažno prikazanih radova čišćenja jezera J. od lokvanja. Osim toga, osnovano se u pobijanoj presudi navodi da nije logično ni životno prihvatljivo da bi opt. A. K. i opt. B. I. radi prethodno dogovorenog prisvajanja novca za sebe nakon što je tvrtka R. d.o.o. opt. I. dobila posao po provedenom natječaju i da će trošak obavljanja poslova čišćenja lokvanja u

I Kž 883/11-6

jezeru biti plaćen na račun te tvrtke, nakon toga opt. I. na štetu svoje tvrtke na inkriminirani način u dogovoru s opt. M. Č. sklopiti ugovor o izvođenju pomoćnih radova T. „A.“ d.o.o. koje je ta tvrtka faktično fakturirala u iznosu od 3,468.000,00 bez PDV-a znajući da ih društvo „A.“ nije obavilo. Tako opisano postupanje opt. B. I. krajnje je nelogično jer bi on na taj način svjesno postupio na štetu tvrtke R. d.o.o. čiji je vlasnik, što je životno neuvjerljivo. Pored toga, kako ispravno utvrđuje i sud prvog stupnja u pobijanoj presudi niti jedan od izvedenih dokaza ne upućuje da bi prema sklopljenom ugovoru između tvrtke R. d.o.o. i tvrtke „A.“ d.o.o. o izvedenim radovima bilo fiktivno prikazano te da tvrtka „A.“ d.o.o. nije izvršila svoje obaveze iz tog ugovora, koje je naplatila ispostavljenim računom, a radovi su i u cijelosti izvršeni, što je nesporno utvrđeno.

Suprotno navodima žalitelja, sud prvog stupnja detaljno je analizirao nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Z. R.. Ispravnom ocjenom tog dokaza nedvojbeno su utvrđene činjenice da je za troškove uklanjanja lokvanja iz jezera J. u 2004. Gradski ured za gospodarstvo Grada Z. doznačio trgovačkom društvu „J.“ d.o.o. iznos od 4,900.000,00 kn. Trgovačko društvo „J.“ d.o.o. doznačilo je društvu R. d.o.o. po ugovoru broj: … po vađenju lokvanja iznos od ukupno 6,049.126,00 kn. Taj iznos se razlikuje za iznos od 1,063.126,00 kn, a ta je razlika financirana iz tzv. predporeza, te se odnosi na porez za dodanu vrijednost što je društvo „J.“ d.o.o. iskoristilo kao prijavu poreza na dodanu vrijednost.

Trgovačko društvo R. d.o.o. doznačilo je društvu „A.“ d.o.o. po ugovoru broj: … i aneksu tog ugovora iznos od ukupno 4,886.710,00 kn. Razlika između iznosa kojeg je društvo R. d.o.o. zaprimilo od društva „J.“ d.o.o. i iznosa kojeg je društvo R. d.o.o. isplatilo društvu „A.“ iznosila je 1,162.416,00 kn za koji iznos se vještak prema raspoloživoj dokumentaciji nije mogao izjasniti o načinu trošenja istoga. U odnosu na cijenu izvedenih radova provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem je utvrđeno da, ako se u izračun krene od jedinične cijene čišćenja 1 metra četvornog površine koja je bila ugovorena u 2003. (9,00 kn/m2) te se ista pomnoži sa površinom čišćenja koja je predviđena u navedenoj projektnoj dokumentaciji za 2004. (554.000 m2) dolazi se do vrijednosti uklanjanja lokvanja u ukupnom iznosu od 4,986.000,00 kn bez poreza na dodanu vrijednost, a koji je od strane Grada Z. isplaćen trgovačkom društvu „J.“ d.o.o..

Kako je R. d.o.o. angažiralo trgovačko društvo „A.“ d.o.o. kao podizvođača radova to je to društvo tijekom 2004. trgovačko društvo R. d.o.o. predstavilo tri situacije i to 3. lipnja 2004., 18. lipnja 2006. i 17. srpnja 2004. u ukupnom iznosu 4,230.960,00 kn bez PDV-a. Kada se sagledaju svi navedeni dokazi u međusobnoj povezanosti kao i činjenice utvrđene na temelju istih, to ne upućuje na zaključak da je sklapanje ugovora RCI/04 o izvođenju pomoćnih radova na poslovima vađenja lopoča na … jezeru zaključenom 19. svibnja 2004. između tog trgovačkog društva kao naručitelja i društva „A.“ d.o.o. kao podizvoditelja imalo za cilj realizaciju dogovorenog prisvajanja novca optuženicima kako se to neargumentirano ističe u žalbi državnog odvjetnika.

Tvrdnje u žalbi državnog odvjetnika da poslovi radi kojih su prenesena sredstva društvu „A.“ d.o.o. nisu obavljeni a sve kako bi bili preneseni na privatni račun te u cjelokupnom iznosu i podignuti od strane opt. M. Č. što je bilo razlogom postupanja svih optuženika upravo radi prisvajanja tog iznosa nemaju uporišta u utvrđenim činjenicama na temelju izvedenih dokaza. Pored navedenog, iz nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka proizlazi i činjenica da je tijekom 2004. na žiro-račun društva „A.“ d.o.o. evidentiran ukupan priljev sredstava u iznosu 39,093.417,87 kn, te odljev isplate pozajmica opt. M. Č. na tekući račun u P. b. u ukupnom iznosu od 33,616.000,00 kn. Tako utvrđene činjenice temeljem provedenog vještačenja ukazuju da opt. M. Č. nije pribavljao na

I Kž 883/11-6

privatni račun sredstva koja su uplaćena samo od strane društva R. d.o.o., već i druga i to u znatno većem iznosu iz čega se ne može zaključiti da bi predmetna inkriminirana sredstva društva „A.“ opt. Ž. V. prebacio na privatni račun opt. M. Č. s ciljem da ista prisvoji i podijeli sa ostalim optuženicima.

U žalbi državnog odvjetnika reinterpretirani su iskazi svjedoka B. M., N. M., J. O., F. B. i B. K. koji su bili uposlenici društva „A.“ d.o.o., međutim ti svjedoci nemaju relevantnih saznanja za utvrđenje odlučnih i važnih činjenica terećenog kaznenog djela optuženicima pa stoga ne ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu. Naime, sagledavajući žalbu državnog odvjetnika u cjelini razabire se da državni odvjetnik isključivo donosi zaključke o utvrđenju pojedinih činjenica svojom vlastitom subjektivnom ocjenom provedenih i poimence navedenih dokaza u žalbi, što se posebno odnosi na iskaze svjedoka i nalaz i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka. Stoga istaknuti žalbeni navodi ne dovode s uspjehom u sumnju da radovi u količinama i vrijednostima navedenim u građevinskom dnevniku nisu bili izvedeni, da nisu u skladu sa troškovnikom, te da iste nisu obavljali i zaposlenici društva „A.“ d.o.o.. Pri tome, od značajne važnosti su i utvrđene činjenice da je čitav posao uspješno dovršen nakon čega je održano … prvenstvo, a radi čega su i izvođeni radovi, na koje od strane organizatora i sudionika prvenstva nije bilo primjedbi koje bi se odnosile na smetnje prouzročene neočišćenjem lokvanja na stazi.

Bitno obilježje terećenog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ-a sastoji se u iskorištavanju položaja ili ovlasti, odnosno u prekoračenju granica ovlasti ili neobavljanju dužnosti kako bi počinitelj sebi ili drugome pribavio imovinsku korist te da isti i postupa sa ciljem pribavljanja takve koristi. Izvedenim dokazima po prvostupanjskom sudu odlučna činjenica postojanja namjere ostvarenja imovinske koristi za optuženike i ostvarenje iste sa sigurnošću nije dokazana, niti je žalbenim navodima dovedena u pitanje, budući troškovi radova odgovaraju projektnoj studiji i izrađenom troškovniku, sukladno izračunu financijskog vještaka.

S obzirom da je sve naprijed izloženo prvostupanjskom presudom valjano i dostatno utvrđeno, te su ocijenjeni svi provedeni dokazi i sve odlučne i važne činjenice potpuno i pravilno utvrđene, osnovano je izveden zaključak suda prvog stupnja da nema dokaza o tome da bi opt. A. K. i opt. B. I. kao odgovorne osobe i direktori navedenih trgovačkih društava zlouporabili svoje položaje i ovlasti s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi u znatnom iznosu, te da bi to i pribavili za sebe i druge, pa slijedom toga ni da bi im opt. Ž. V. i opt. M. Č. u ostvarenju tog kriminalnog ponašanja i pomogli. Naime, radnje pomaganja moraju pridonijeti ostvarenju kaznenog djela, odnosno moraju omogućiti lakše izvršenje djela stvaranjem glavnom počinitelju povoljnih pretpostavki za njegovo ostvarenje, što u konkretnom slučaju u odnosu na glavnog počinitelja pa tako i u odnosu na opt. Ž. V. i opt. M. Č. nije dokazano, kako to ispravno utvrđuje sud prvog stupnja. Budući da je za tako utvrđeno činjenično stanje i pravne zaključke izvedene na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo iscrpne, logične i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to žalba državnog odvjetnika iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Slijedom svega izloženog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu i kako ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona na čije postojanje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl.

I Kž 883/11-6

379. st. 1. i 2. ZKP/97, valjalo je na temelju čl. 387. ZKP/97 presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. kolovoza 2012.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Štrucelj, v.r.

dr. sc. Marin Mrčela, v.r.