Rev-1021/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1021/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz K., kojega zastupa punomoćnik K. V., odvjetnica u K., protiv tuženice M. V. iz K., koju zastupa punomoćnik M. R.-F., odvjetnica u K., radi rastave braka i uzdržavanja, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivici od 17. srpnja 2003. godine, br. Gž-908/03., kojom je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 11. ožujka 2003. godine, br. P-824/02., u sjednici održanoj dana 4. veljače 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice M. V. protiv dijela presude kojim je odbijen zahtjev revidentice za uzdržavanje odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tuženice, te se u odnosu na odluku o parničnom trošku ukida presuda Županijskog suda u Koprivnici od 17. srpnja 2003. godine, br. Gž-908/03. i u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tuženice protiv odluke o parničnom trošku.

Odluka o trošku revizijske faze postupka ostavlja se za konačnu odluku."

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Koprivnici od 11. ožujka 2003. godine, br. P-824/02. suđeno je:

"I. Rastavlja se brak tužitelja V. V. iz K., …u B. i tuženice V. M. rođ. M. iz K., … u V., koji je zaključen 31. prosinca 1971. godine u K. i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja K., pod rednim brojem … za 1971. godinu.

II. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tuženice V. M. iz K., koji glasi:

Tuženik V. V. iz K., dužan je plaćati tužiteljici V. M. iz K., na ime uzdržavanja iznos od 500,00 kn mjesečno počevši od dana 12. studenoga 2002. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to dospjele iznose uzdržavanja odjednom, a dospijevajuće do svakog 5-og u tekućem mjesecu sa zakonskom zateznom kamatom od 15% godišnje na svaki zaostali iznos uzdržavanja te je ujedno dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak.

III. Tuženica V. M. dužna je tužitelju V. V. naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.647,00 kn u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Presudom Županijskog suda u Koprivnici od 17. srpnja 2003. godine, br. Gž-908/03. suđeno je:

"Odbija se žalba tužene kao neosnovana, a prvostupanjska presuda Općinskog suda u Koprivnici od 11. ožujka 2003. godine, br. P-824/02-18 u pobijanom dijelu, u odluci o uzdržavanju se potvrđuje.

U preostalom, a nepobijanom dijelu (točka I. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Trošak odgovora na žalbu se ne dosuđuje."

Protiv ove pravomoćne presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da sud reviziju prihvati, te pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijane presude preinači tako da prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev na uzdržavanje i zahtjev za naknadu parničnog troška uključujući i trošak sastava revizije u iznosu od 150,00 kn te PDV od 22% na taj iznos.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženice sud prvog stupnja je dostavio, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP), na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

U odgovoru na izjavljenu reviziju tužitelj je pobijao osnovanost navoda revizije i predložio da sud reviziju odbije kao neosnovanu, te da tužitelju dosudi trošak odgovora na reviziju u iznosu od 366,00 kn.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

U odnosu na reviziju protiv presude

Ispitujući pobijani dio presude kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom čl. 386. ZPP-a, po službenoj dužnosti.

Sud drugog stupnja je suprotno navodima revizije ocijenio sve odlučne žalbene navode i u pobijanoj presudi naveo razloge koji omogućuju da ovaj sud ocjeni pravilnost i zakonitost pobijane presude pa nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a u svezi s čl. 375. pobijanog Zakona.

Revidentica navodima revizije pobija pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova što je protivno odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a prema kojoj se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odredbom čl. 221. Obiteljskog zakona (“Narodne novine”, broj 162/98 – dalje OZ) je propisano da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga.

Revidentica pravilno u reviziji ističe da ispunjava sve pretpostavke propisane navedenom odredbom koje su propisane za postojanje prava bračnog druga na uzdržavanje od svog bračnog druga. Pravo na uzdržavanje od bračnog druga, odnosno izvanbračnog druga ostvaruje se prije uzdržavanja od srodnika.

Člankom 211. OZ je propisano da osobe iz čl. 210. ovoga Zakona (a to su i bračni drugovi) međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe.

Nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili tužbeni zahtjev tužiteljice za uzdržavanje neosnovanim.

Ovo iz razloga što tuženik kao osoba koja je dužna uzdržavati nema mogućnosti da daje uzdržavanje (čl. 211. u svezi s čl. 235. st. 3. OZ).

Tužiteljica prima naknadu kao nezaposlena osoba (stara 50 godina), dok je tuženik invalidna osoba (50% zbog nesreće na poslu) brine se za nepokretnu majku i polupokretnog oca s kojima živi i prima mirovinu 1.424,78 kn, te nema dugih sredstava za život. S druge strane tužiteljica živi sa sinom koji je zaposlen s kojim dijeli zajedničko domaćinstvo, a pomažu joj sestre i brat.

Revidentica upućuje u reviziji, da je tuženik u mogućnosti, te da ostvaruje dodatni prihod radom u "fušu" no te okolnosti nisu utvrđene u ovom postupku.

U situaciji kada tuženik nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice imajući u vidu njegove potrebe i imovinske prihode kakve su utvrđene u postupku tužiteljici ostaje mogućnost da dodatna sredstva ostvari primjenom čl. 233. OZ ukoliko te osobe imaju mogućnost da doprinose za njeno uzdržavanje.

Zbog navedenih je razloga primjenom čl. 393. ZPP-a revizija odbijena kao neosnovana.

Na reviziju protiv rješenja

Pobijane presude u odnosu na odluku o parničnom trošku ne sadrže valjane razloge posebno ne glede određivanja visine naknade troška u odnosu na tužbeni zahtjev za rastavu braka kojem se tuženica nije ni protivila. Drugostupanjska presuda uopće ne sadrži razloge u odnosu na odluku o parničnom trošku iako je pravilnost odluke o trošku bila osporavana žalbom.

Zbog navedenih razloga glede odluke o parničnom trošku ostvarena je bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a pa je u tom dijelu revizija tuženice prihvaćena i pobijane presude ukinute te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o parničnom trošku.

Odluka o trošku revizijske faze postupka ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP-a).

U Zagrebu, 4. veljače 2004.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.