Rev-2066/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2066/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Zlatka Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Ivice Crnića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice K. D. iz P. D., koju zastupa M. M. E., odvjetnica iz O., protiv tuženika K. N. iz P. D., kojeg zastupa Đ. M., odvjetnik iz O., radi plaćanja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 13. III. 1991 br. Gž-159/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 20. XI. 1990. br. P- 244/90, u sjednici održanoj dana 16. listopada 1991,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom obvezan je tuženik za uzdržavanje tužiteljice plaćati mjesečno iznos od 1 .000 dinara za razdoblje od 1. lipnja 1990. do 20. studenog 1990. godine a od tada pa nadalje, dok zato budu postojale zakonske pretpostavke 30% od iznosa mjesečne mirovine koju ostvaruje tuženik kod ZMIO R. kao i naknaditi nastale parnične troškove u iznosu od 2.200 dinara sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Pobijanom drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.

Revizijom tuženik pobija drugostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. i čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP) s prijedlogom da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno niti se javni tužioc izjasnio.

Revizija tuženika nije osnovana.

Tuženik nije u pravu kada tvrdi da su u postupku pred nižestepenim sudovima počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka označene u reviziji, a niti navodi u čemu bi se te povrede sastojale.

Pazeći pak i po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, ovaj revizioni sud ne nalazi ni takovih povreda pa se stoga revizija tuženika u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

Jednako tako tuženik nije u pravu kada tvrdi da je pobijana presuda rezultat pogrešne primjene materijalnog prava. Naprotiv, kada je u valjano provedenom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) utvrđeno da su odnosi stranaka makar žive zajedno, poremećeni do te mjere da bračna zajednica faktički ne postoji, da je tužiteljica bolesna, bez sredstava dovoljnih za život, u životnoj dobi kada se ne može zaposliti, a da tuženik kao umirovljenik ostvaruje mirovinu u iznosu od 3.348,20 dinara mjesečno, te da stranke imaju i nešto zemlje kao i blaga, (dva konja, tri krave i deset ovaca), tada je s obzirom na potrebe tužiteljice i na mogućnosti tuženika, valjanom primjenom materijalnog prava (čl. 249, 260. 261. i 268. Zakona o braku i porodičnim odnosima - "Narodne novine", br. 51/89 i 59/90) odlučeno, da tuženik plaća za uzdržavanje tužiteljice navedene iznose, koji će biti uz njezin osobni doprinos, dostatni za zadovoljavanje njezinih svakodnevnih životnih potreba, a da time ne bude ugrožena i egzistencija tuženika.

Tuženik konačno revizijom, isključivo nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja nižestepenih sudova, zanemarujući , međutim, pri tome da se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

S obzirom na sve izloženo trebalo je reviziju odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 16. listopada 1991.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela, v.r.