I Kž-777/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 777/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Mikor Milivoja kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, dr. Novoselec Petra, Drakulić Milene i Kocijančić Erike kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Đ.Z. zbog krivičnog djela iz čl. 36. KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH (sada: čl. 35. KZRH u vezi čl. 17. st. 1 OKZRH) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Šibeniku od 10. ožujka 1993. godine, broj: K-20/91 u sjednici održanoj 16. rujna 1993. u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika P.B.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom od 10. ožujka 1993. godine, broj: K-20/91, Okružni sud u Šibeniku oglasio je krivom optuženicu Đ.Z., zbog krivičnog djela iz čl. 36. KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH (sada:čl. 35. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH), činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po čl. 52. st. 1. OKZRH (sada: čl. 47. st. 1. OKZRH) izrekao je uvjetnu osudu, te po čl. 36. KZRH (sada: čl. 35. KZRH), uz primjenu iz odredbi čl.

čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH)

42. toč. 1. i čl. 43. st. 1. toč. 3. OKZRH (sada: čl. 38. toč. 1. i utvrdio je kaznu zatvora u trajanu od 10 (deset) mjeseci sa rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine. Po čl. 69. st. 1. OKZRH (sada: čl. 64. st. 1. OKZRH) optuženici Đ.Z. izrečena je mjera sigurnosti - oduzimanja predmeta - noža (KPD - 5/91).

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog povrede krivičnog zakona, te predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači u prvnoj oznaci krivičnog dijela na način da optuženicu Đ.Z. oglasi krivom zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH (sada: čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH).

Zamjenik državnog odvjetnika Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. ZKP (sada: čl. 360. st. 2. ZKP), stavio je prijedlog da se žalba državnog odvjetnika uvaži, pobijana presuda ukine (zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a ne povrede krivičnog zakona) i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvoga stupnja povrijedio krivični zakon jer je opt. Đ.Z. osudio zbog krivičnog djela iz čl. 36. KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH (sada: čl. 35. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH) iako ju je navodno trebao osuditi zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH (sada: čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH).

Prije svega, očigledno je da se žalitelj žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nije u prvu žalitelja kad u žalbi ističe da je sud prvoga stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje. Prema žalitelju, prvostepeni sud je postupanje optuženice Đ.Z. ocjenio kao postupanje na mah, iako, prema žalitelju, konkretno postupanje optuženice (odlazak kući po nož) ne ukazuje na postupanje "na mah".

Suprotno tvrdnjama žalitelja, sud prvoga stupnja je dao valjane razloge za sva obilježja krivičnog djela iz čl. 36.KZRH (sada: čl. 35. KZRH), pa i za odlučnu činjenicu krivičnog djela ubojstva na mah, tj. da je djelo počinjeno na mah. Naime, počiniti djelo na mah znači izršiti djelo (ili započeti njegovo izvršenje - u smislu pokušaja krivičnog djela) neposredno poslije izazova i pod utjecajem afekta, može postojati primjereni vremenski odsječak od izazova do počinjenja (pokušaja) ubojstva u kojem po razboritoj procjeni, postoji jedinstvo toga razvoja stanja jake razdraženosti, koje mora još uvijek trajati. Kako je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio (putem psihijatrijskog vještačenja) da je optuženica Đ.Z. bila "izvan sebe", da ponašanje oštećenika "više nije mogla izdržati", te da je konačno, djelo izvršila u stanju bitno smanjene uračunljivosti, te da je od trenutka njenog odlaska po nož i ivanja oštećenika prošlo kratko vrijeme, to je utvrdio sve karakteristike samog povređ

postupanja na mah, suprotno tvrdnjama žalitelja.

Kako razlog žalbe nije ostvaren i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 376. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP (sada: čl. 366. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP) nisu nađene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženice, odlučeno je kao u izreci temeljem čl. 374. ZKP (ranije: čl. 384 ZKP).

U Zagrebu, 16. rujna 1993. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Mikor Milivoj, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)