Rev-2386/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2386/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz G., S. M. iz S., S. M. iz K., N. R. iz S., I. R. iz L., P. S. iz L., I. T. iz S. i M. L. iz S.. P., koje zastupa punomoćnik I. H., pravni savjetnik Općinskog sindikalnog povjereništva L., protiv tuženika B. d.o.o. K., zastupanog po punomoćnici I. B. i DP P. K., radi poništenja rješenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 22. veljače 1994. broj Gž-194/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 16. prosinca 1993. broj P-291/92, u sjednici održanoj dana 29. listopada 1996.,

r i j e š i o je:

Prihvaća se revizija tužitelja, nižestupanjske se presude ukidaju i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka o trošku nastalom u povodu revizije ostavlja se za odluku o glavnoj stvari.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"I/ Odbijaju se tužitelji sa svojim tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Poništava se odluka o zasnivanju radnog odnosa broj DD-78/1992. od 31.08.1992. godine.

Obvezuje se II-tuženi P. K. da tužitelje primi na rad i da im omogući da rade na radnom mjestu na kojem su radili prije raspoređivanja u B. d.o.o. K., a ako to nije moguće, na radno mjesto koje odgovara njihovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnosti.

Obvezuju se tuženici da tužiteljima naknade parnične troškove, a sve to u roku od 8 dana."

II/ Naprotiv, svaki od tužitelja dužan je tuženiku B. lijekovi i kozmetika d.o.o. K. naknaditi parnični trošak od po 1.500.- HRD u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revidenti predlažu da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev usvoji ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj revizijski sud je našao da ne postoji bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP, dok druge bitne povrede revizijski sud ispituje samo ako revident na njih konkretno ukazuje.

Kako revidenti nisu ukazali na neku konkretnu bitnu povredu revizijski razlog bitne povrede ZPP nije se ostvario.

Međutim, ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sudovi nižeg stupnja odbili su tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane jer utvrđuju da su tužitelji zasnovali radni odnos kod drugotužene DP P. i radili u njegovoj radnoj jedinici B. L., te da su temeljem posebnog sporazuma između tuženih preuzeti na rad u novoosnovano društvo B. d.o.o. K., da su tužitelji dali pismenu suglasnost za svoje upućivanje na rad i prelazak na rad kod prvotuženog, te da su tužitelji raspoređeni pobijanim odlukama na radna mjesta na kojima imaju isti koeficijent složenosti poslova kakav su imali prije donošenja pobijanih odluka a da se radi samo o nazivu radnog mjesta prema novoj sistematizaciji pa da prema tome nisu povrijeđena prava tužitelja kao radnika.

Međutim, iz tako utvrđenog činjeničnog stanja ne može se sa sigurnošću izvesti zaključak da pobijanim odlukama nisu povrijeđena prava tužitelja.

Tužitelji su kao temeljne prigovore naveli da su pobijane odluke protivne međusobnom sporazumu zaključenim između tuženih jer da su oni prema tom sporazumu i njihovim pismenim suglasnostima trebali biti preuzeti na rad na radnim mjestima na kojima su radili i prije donošenja pobijanih odluka.

Tvrde da su bili na radnim mjestima "procesni radnik" a da su pobijanim odlukama raspoređeni kao "radnici na pakiranju".

Prema čl. 6. sporazuma koji su zaključili tuženi kao njegov sastavni dio čini i suglasnost radnika koji su obuhvaćeni tim sporazumom a dokaz uvidom u tu suglasnost nije proveden.

Isto tako nije proveden ni dokaz uvidom u akt o sistematizaciji radnih mjesta kod prvotuženog.

Bez provođenja navedenih dokaza nije moguće odgovoriti na prigovore tužitelja a zbog toga nije moguće ocijeniti ni osnovanost njihovih prigovora, pa je revizija temeljem st.

2. čl. 395. ZPP prihvaćena, nižestupanjske presude ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje koji će činjenično stanje u nastavku postupka upotpuniti u izloženom pravcu i nakon toga o tužbenom zahtjevu tužitelja ponovno odlučiti.

Odluka o trošku nastalom u povodu revizije temelji se na odredbi st. 3. čl. 166. ZPP.

U Zagrebu, 29. listopada 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović,v.r.