Supreme Court dismisses appeal on property ownership, ruling lower courts correctly applied historical property acquisition rules.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment confirming the defendant's ownership of specific land parcels. The lower courts found that the defendant acquired title through a 1968 exchange agreement and subsequent 1973 court resolution, applying the legal rules valid at those times rather than current post-war settlement laws. The court rejected the plaintiff's argument that the defendant lacked qualified possession, noting that the historical transfer occurred before the conditions for acquisition by settlement were met, thereby upholding the original decision.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 385. st. 3.; Zakon o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije čl. 4.; Opći građanski zakonik § 434; Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine čl. 3.; Revizija ne može se izjaviti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja; stjecanje stvarnih prava prosuđuje se prema pravilima vladajućim u trenutku stjecanja.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 623/05-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Olge Jelčić, Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz K., koga zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. K., S. K., koga zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gospiću od 30. listopada 2003. godine, br. Gž-311/03-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korenici od 18. veljače 2003. godine, br. P-50/01-21, u sjednici održanoj dana 10. kolovoza 2005. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja J. K., kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tuženika D. K. za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev, kojim je predloženo da se utvrdi da je tužitelj vlasnik zemljišta i to kat. čest. br. 4257, 4259, 4260, 4261 i 4266, upisanih u k.o. U., što da bi tuženik bio dužan priznati i kaniti se uznemiravanja tužitelja pod prijetnjom novčane kazna od 10.000,00 kn, te da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.349,28 kn. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvostupanjskog suda.
Tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se nižestupanjske ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.
U odgovoru na reviziju predloženo je da se revizija kao neosnovana odbije.
Nadležni državni odvjetnik o reviziji se nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Suprotno navodima revidenta, po ocjeni ovoga suda, obrazloženja nižestupanjskih presuda sadrže činjenične zaključke značajne za presuđenje u ovoj pravnoj stvari te pravne razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen. Kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident pretežno pobija pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja u postupku, pa kako se u smislu odredbe čl. 385.st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati takve revizijske navode.
Tužbeni zahtjev u ovom sporu je usmjeren na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama i to kat. česet. 4257,4259, 4260, 4261 i 4266 k.o. U. i zabranu tuženiku da uznemirava tužitelja u vlasništvu na tim nekretninama
U postupku je utvrđeno:
- da su "Zamjendbenim ugovorom" sklopljenim 9. svibnja 1968. godine između oca tuženika B. K. i PIK S.", Radna jedinica K. U. sporne nekretnine bile prenesene u vlasništvo oca tuženika u zamjenu za druge nekretnine u k.o. M. vlasništva oca tuženika, koje je on ustupio u vlasništvo K. da u vrijeme sklapanja "Zamjendbenog ugovora" za k.o. U. nisu postojale zemljišne knjige, pa je pod brojem Pol-134/68 u korist B. K. dozvoljen polog "Zamjendbenog ugovora" u Zbirku pologa isprava kod Općinskog suda u Korenici radi stjecanja prava vlasništva,
- da je otac tuženika nakon izvršene zamjene stupio u posjed nekretnina dobivenih zamjenom,
- da je pod brojem Pol-189/73 dozvoljen u Zbirku pologa, polog rješenja o djelomičnom razvrgnuću suvlasničke zajednice na spornim nekretninama radi stjecanja prava vlasništva u korist tuženika,
- da je tuženik oko 1970. godine na spornom zemljištu sagradio obiteljsku kuću, potom gospodarske i pomoćne objekte i podigao voćnjak,
- da je na dan izdavanja posjedovnog lista 4. kolovoza 1988. godine kao posjednik spornih nekretnina bio upisan tuženik,
- da je tuženik do 1999. godine bio evidentiran kao posjednik navedenih nekretnina u katastarskom operatu kod Ureda za katastar i geodetske poslove, Ispostava Korenica, kada je izvršena promjena upisa u korist tužitelja i
- da je tuženik napustio Korenicu u kolovozu 1995. godine i otišao u SiCG.
Nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik na spornim nekretninama stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju čl. 159. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01; dalje ZV), a tužitelj da nije dokazao da bi on bio vlasnik istih.
Prema reviziji tuženik nije mogao steći pravo vlasništva od nevlasnika, jer je sporno zemljište bilo u vlasništvu prednika tužitelja, kojima nije bio dopušten povratak u Udbinu nakon II. svjetskog rata. Ustav Republike Hrvatske da jamči pravo vlasništva, pa kako nema dokaza da je prednicima tužitelja ili tužitelju zakonito oduzeto sporno zemljište, to da pravo vlasništva tužitelja i dalje egzistira. Revident smatra da nije točno utvrđenje u postupku da je tuženik bio u kvalificiranom posjedu rečenih nekretnina, zbog čega da pravo vlasništva nije mogao steći ni dosjelošću.
Nižestupanjski sudovi su osnovano odbili tužbeni zahtjev. Naime, prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Budući da je prethodno navedeni "Zamjendbeni ugovorom", kojim je izvršen prijenos prava vlasništva na oca tuženika, bio položen u Zbirku pologa isprava kod Općinskog suda u Korenici 1968. godine, a zatim je 1973. godine u Zbirku pologa isprava položeno i rješenje o djelomičnom razvrgnuću suvlasničke zajednice, kojim je na tuženika preneseno pravo vlasništva na istim nekretninama, jer u to vrijeme za područje k.o. Udbine nisu postojale zemljišne knjige, pravni učinci tih pologa prosuđuju se na temelju pravnog pravila § 434. noveliranog OGZ (Opći građanski zakonik – austrijski), koji se primjenjivalo na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. l. FNRJ br. 86/1946). Prema navedenom pravnom pravilu pravo vlasništva na nekretninama koje nisu upisane u zemljišnu knjigu stječe se polaganjem odgovarajuće isprave kod suda. U konkretnom slučaju to znači da je otac tuženika stekao vlasništvo na spornim nekretninama 1968., a potom tuženik 1973. godine. Iz činjeničnog stanja kako su ga utvrdili nižestupanjski sudovi ne proizlazi da bi pravo vlasništva tuženika prestalo, zbog čega tužbeni zahtjev nije osnovan. Dakle, i bez obzira što su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva od strane tuženika dosjelošću, otac tuženika Bogdan Knežević, a potom i tuženik su stekli pravo vlasništva na temelju pravnog pravila § 434. OGZ i prije nego što su bile ispunjene pretpostavke za dosjelost.
Na revizijske navode tužitelja istaći je, da pitanje naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti i koja je bila prenesena u društveno vlasništvo (sporne nekretnine su bile prenesene na "Krbavu") uređuje Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/96, 39/99, 80/02 i 81/02) i u slučaju kada je imovina bila oduzeta bez pravne osnove ili bez propisa (čl. 3. tog Zakona), u okvirima kojeg zakona tužitelj može ostvarivati svoja prava za oduzete nekretnine.
Dosljedno izloženom na temelju čl. 393. ZPP odbijena je revizija tužitelja kao neosnovana.
Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer po ocjeni ovoga suda ne radi se o trošku koji je bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 10. kolovoza 2005. godine
Predsjednica vijeća:
Miroslava Vekić, v.r.