Rev-3713/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Rev-3713/1994-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3713/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.B. iz Z., S. br. …, koju zastupa punomoćnik Z.L., odvjetnik iz Z., protiv tuženih M.B. i R.B., oboje iz Z., U. br. …, koje zastupa punomoćnik A.O., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju drugotužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 5. srpnja 1994. broj Gž-10168/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. rujna 1992. broj P-4464/88, u sjednici održanoj dana 5. veljače 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da su tužiteljica K.B. i I-tuženik M.B. suvlasnici svaki u 1/2 dijela na pokretninama koje se nalaze u posjedu I-tuženika M.B. i to: automobila "Renault" 4, godina proizvodnje 1983. reg. oznake ….., televizora "Iskra" u boji, broj: 8256, godina proizvodnje 1987., sobnog regala 4,5 m duljine od 2 puna ormara, dvije vitrine, hrast, kuhinje "Simpo" godina proizvodnje 1985. od visećeg elementa 60 cm, staklenog elementa 60 cm, stojećeg elementa 120 cm, viseći element trodjelni od 90 cm, hrast, ledenice "Gorenje" od 210 litara, godina proizvodnje 1985., sobnog šanka sa visećom policom i tri barske stolice, godina proizvodnje 1986.

II. Nalaže se II-tuženici R.B., iz Z., U. …, da tužiteljici K.B. iz Z., S. broj …, plati iznos od 649.249 HRD, sa zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 1992. godine pa do isplate, po stopi određenoj čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženika M.B., kojim zahtijeva da se utvrdi suvlasnicom u 1/2 dijela na pokretninama: štednjak "Gorenje" na plin god. proizvodnje 1985. i jedan dvodijelni ormar, te se tužiteljica odbija sa dijelom zahtjeva u odnosu na II-tuženicu R.B., za platež zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 649.249 HRD za vrijeme od 26.6.1992. godine do 16.9.1992. godine.

IV. Tuženici su dužni tužiteljici solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 72.200 HRD, u roku od 15 dana."

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja je presuđeno i riješeno:

"p r e s u d i o j e :

I. Odbija se žalba tuženice R.B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. rujna 1992. godine poslovni broj P-4464/88. u stavku II izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu u kojem je u odnosu na 2. tuženicu R.B. odbijen tužbeni zahtjev za platež kamata na dosuđeni iznos od 649,24 K za vrijeme od 26. lipnja 1992. godine do 16. rujna 1992. godine, i

r i j e š i o j e :

I. Uvažava se žalba tuženice R.B. i preinačuje rješenje o trošku navedene presude u kojem je R.B. obvezana solidarno sa M.B. naknaditi tužiteljici trošak postupka od 72,20 kuna i riješava:

R.B. dužna je na jednake dijelove sa M.B. naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 72,20 kuna - u roku od 15 dana.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužiteljice u odnosu oa 5.000 DEM kao posebnu imovinu tužiteljice."

Protiv dijela presude suda drugog stupnja u izreci pod II. drugotužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se udovolji reviziji.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne može se ispitati, jer se u reviziji ne navode razlozi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi.

Utvrđeno je, da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka između tužiteljice i prvotuženika živjela u ekonomskoj zajednici sa drugotuženicom, te da je u izgradnju vikend kuće vlasništvo drugotužene sudjelovala svojim radom i sredstvima, da su joj u tome pomagali njezina rodbina kao i da vrijednost uloženog rada i sredstava u vrijeme donošenja prvostupanjske presude iznosi dosuđeni iznos od 649.24 kn. S obzirom na navedeno utvrđenje, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižeg stupnja, da se na taj način povećala vrijednost imovine drugotužene i da je drugotužena dužna platiti tužiteljici naknadu za povećanu vrijednost svoje imovine.

Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili odredbu čl. 38. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) kada su udovoljili tužbenom zahtjevu. Visina dosuđene naknade pravilno je utvrđena vještačenjem po vještacima građevinske struke glede vrijednosti uloženog rada i sredstava (materijala po cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude primjenom odredbe čl. 189. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima).

Neosnovano se prigovara u reviziji da se povećana vrijednost vikendice tužene trebala izračunati prema prometnoj a ne građevinskoj vrijednosti uloženog materijala.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. veljače 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.