II Kž-210/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 210/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ane Garačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. I. Z. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenog T. K. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2015. broj Kov-Iz-13/15 (Kov- 47/15), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. lipnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog T. K. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. I. Z. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i dr. KZ/11, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; nastavno: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika M. I. Z., T. K. i M. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te je pod točkom II. izreke u istražni zatvor tim okrivljenicima uračunato vrijeme lišenja slobode, dok je pod točkom III. izreke određeno da se istražni zatvor iz točke I produljen protiv okrivljenog M. S. može zamijeniti jamstvom u iznosu od 50.000,00 kuna koje se sastoji u polaganju gotovog novca.

Protiv točke III. tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje u tom dijelu ukine i predmet u tom dijelu uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se pobijano rješenje preinači na način da se okrivljenom M. S. odredi istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

II Kž 210/15-4

Protiv tog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni T. K. osobno i putem branitelja M. U., odvjetnika iz Z., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim prigovorima okrivljenog T. K., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Tako, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz citirane osnove prvostupanjski sud s pravom nalazi u načinu počinjenja kaznenih djela za koje se taj okrivljenik, zajedno s ostalim suokrivljenicima, podignutom optužnicom tereti. Naime, prema činjeničnom opisu podignute optužnice okrivljenici M. I. Z., T. K. i M. S. su osnovano sumnjivi da su u razdoblju od svega dva tjedna, u bitnome na istovjetan način, počinili čak četiri kaznena djela protiv imovine i to tri kaznena djela razbojništva te jedno kazneno djelo teške krađe, tako da su dolazili u stanove oštećenica predstavljajući se kao policajci te im prijetili, udarali ih po licu i tijelu rukama, predmetima pa i teleskopskom palicom, fotografirali ih i obnažene snimali te potom iz stanova oštećenica oduzimali novac i različite predmete. Opisano inkriminirano postupanje okrivljenog T. K., osobito brojnost kaznenih djela počinjenih u vrlo kratkom razdoblju, pri čemu su dva kaznena djela razbojništva počinjena u jednoj večeri, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na iznimnu odlučnost i ustrajnost u protupravnom postupanju te visok stupanj njegove kriminalne volje.

Kada se uz opisani način počinjenja terećenih kaznenih djela ima na umu da je okrivljeni T. K., prema vlastitom iskazivanju, loših imovinskih prilika i nezaposlen, a koje prilike su i bile motiv za počinjenje terećenih mu kaznenih djela, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da iznesene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje ukazuju da na strani okrivljenog T. K. postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi, unatoč njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, počiniti isto ili slično kazneno djelo, upravo u cilju stjecanja materijalnih sredstava za financiranje vlastitih životnih potreba.

Prema tome, prvostupanjski je sud opravdano produljio primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da kvaliteta i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. K., posebice imajući na umu njegovu ulogu u inkriminiranom postupanju, upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora, za sada, ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza pa tako ni jamstvom, kako to pravilno zaključuje i valjano obrazlaže i prvostupanjski sud.

Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim prigovorima okrivljenog T. K. kojima upire na priznanje počinjenja predmetnih kaznenih djela, izraženo kajanje i žaljenje, iznosi obiteljske prilike te ističe da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru dovoljno utjecao na njega da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, kao ničim potkrijepljene žalbene tvrdnje da nije nezaposlen, već je vlasnik i zaposlenik obiteljsko-

II Kž 210/15-4

poljoprivrednog gospodarstva koje je u zadnja tri mjeseca, tijekom njegovog boravka u istražnom zatvoru, pretrpilo financijske gubitke.

S druge strane, a protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski je sud ispravno ocijenio da se, premda i dalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni M. S. boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, imajući na umu ulogu tog okrivljenika u počinjenju terećenih mu kaznenih djela, potom njegovu zaposlenost, mlađu životnu dob i dosadašnju neosuđivanost, otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela na strani tog okrivljenika, u konkretnoj situaciji, može s uspjehom ostvariti i jamstvom.

Kraj takvog stanja stvari, pravilnost takvog zaključka nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim navodima državnog odvjetnika kojima, tražeći preocjenu okolnosti zbog kojih je istražni zatvor protiv tog okrivljenika produljen, ističe da je okrivljeni M. S. predmetna kaznena djela počinio zajedno i dogovorno s ostalim okrivljenicima, pri čemu je bio svjestan da su ta djela počinjena uz fizičko nasilje pa je u njihovom počinjenju ravnopravno sudjelovao, slijedom čega, te okolnosti, po njegovom mišljenju, ne opravdavaju zamjenu istražnog zatvora jamstvom već, upravo suprotno, ukazuju na neophodnost primjene mjere istražnog zatvora, posebice cijeneći brojnost i način počinjenja predmetnih kaznenih djela, ali i činjenicu da je u odnosu na svu trojicu okrivljenika 21. svibnja 2015. zaprimljena kaznena prijava zbog još dva kaznena djela razbojništva počinjena u istom razdoblju.

Slijedom navedenog, s obzirom na to da je prvostupanjski sud prigodom procjene efikasnosti mjere jamstva pravilno i potpuno ocijenio sve okolnosti koje su u smislu članka 102. stavka 2. ZKP/08 od utjecaja na odluku o visini jamstva iz kojih, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, proizlazi da je upravo jamstvo u visini od 50.000,00 kuna primjereno težini počinjenog kaznenog djela, osobnim prilikama okrivljenog M. S. i njegovom imovnom stanju te dostatna garancija za ostvarenje svrhe istražnog zatvora, dok ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. lipnja 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.