Rev-2369/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2369/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića Borisa

,

Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. F. iz B., koga zastupa S. I., odvjetnik iz N., protiv tuženika Š. V. i Š. A. iz Š., koje zastupa I. B., odvjetnik iz N., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 31. svibnja 1991. br. Gž-1191/91, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Našicama od 12. prosinca 1990o br. P-561/90., u sjednici održanoj dana 23. siječnja 1992.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija kao djelomično osnovana te u odbijajućem dijelu preinačuje presuda drugostepenog suda onamo da se nalaže tuženima da pored pravomoćne dosudjene naknade štete u iznosu od 17.001,90. dinara (sada 17.001 CRD) plate tužitelju solidarno i daljnju naknadu od 15.000 dinara (sada 15.000 CRD) sa zakonskim zateznim kamatama od 12. prosinca 1990. do isplate kao i parnične troškove u iznosu od 2.008 CRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

S preostalim se dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbija.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosudjena naknada štete u iznosu od 377.501,90 dinara (sada 377.501 CRD) sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci te presude i priznati parnični troškovi u iznosu od 17.220,00 dinara (sada 17.220 CRD).

Drugostepeni sud je kao djelomično osnovanu prihvatio žalbu tuženog te preinačio presudu prvostepenog suda onamo da je naknadu snizio na 17.001,90 dinara (sada 17.001 CRD). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj zbog pogrešne primjere materijalnog prava. U biti prigovara preinačenju presude prvostepenog suda i snižavanju naknade za nematerijalnu štetu, cijeneći da relevantne okolnosti nisu opravdavale „tako drastično snižavanje naknade“ i dosudjenje neprimjerene već simbolične naknade. Prigovara se i odluci o parničnom trošku.

Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Utvrdjeno je u toku postupka na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenju liječnika vještaka da je tužitelj kritične zgode dana 20. VII. 1991. g. pretrpio tjelesne povrede, za koje je utvrdjena i u ovoj fazi postupka nesporna isključiva odgovornost tuženog. Utvrdjeno je nadalje da je tužitelj uslijed pada sa motora zadobio: potres mozga, prijelom desne čeono-slijepoočne kosti, i prijelom desne ključne kosti koje su povrede teške naravi. Zbog navedenih povreda kako je utvrdjeno trpio je bolove jakog intenziteta 24 sata, bolove srednjeg intenziteta daljnjih 30 dana, bolove lakog stupnja do 2 godine, s time da će povremene bolove lakog stupnja imati trajno. Utvrdjeno je takodjer da je pretrpio strah, te da je radi zadobivenih povreda u trajanju od godine dana nakon povredjivanja njegova životna aktivnost bila smanjena za 10% (vještak govori o pojačanim naporima).

Takvo činjenično stanje pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno adekvatnom valorizacijom svih odlučnih okolnosti iz čio 200o Zakona o obveznim,odnosima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima kao zakon Republike Hrvatske, opravdavaju dosudjenje satisfakcija za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 25.000,00 dinara (sada 25.000 CRD), a zahtjevu u odnosu na naknadu za strah u cijelosti je udovoljeno i već dosudjeno 2,000,00 dinara (sada 2.000 CRD). Bez obzira što povrede nisu rezultirale trajnim posljedicama koje će trajno smanjivati životnu aktivnost tužitelja ovaj sud cijeni da trajanje i jačina smanjenja životnih aktivnosti i u vezi s tim trajanje i jačina duševnih boli kojima je tužitelj bio izložen odredjeno vrijeme opravdava u osnovi dosudjenje satisfakcije za pretrpljene duševne boli zbog životnih aktivnosti a ovaj sud naknadu cijeni primjerenom u iznosu od 5.000 dinara (sada 5.000 CRD).

S obzirom na navedeno a temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske valjalo je u odbijajućem dijelu preinačiti presudu drugostepenog suda i tužitelju dosuditi daljnju naknadu štete u iznosu od 15.000,00 dinara (15.000 CRD) kako je to i u izreci presude odlučeno.

S obzirom na uspjeh u postupku uskladjena je i odluka o parničnom trošku i tuženima naloženo da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu, od 2.008 CRD (čl. 154. st.

2. i čl. 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 23. siječnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v. r.