Us I-476/2013-23 · Upravni sud u Splitu

Poslovni broj: UsI-476/13-23

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Vesni Šimić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice O. B. V., zastupane po opunomoćeniku Z. A., odvjetniku u M., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe J. I., radi bespravne gradnje, nakon javne rasprave zaključene 28. travnja 2016. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i bez prisutnosti tuženika i zainteresirane osobe, 6. svibnja 2016.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-362-02/12-21/813, URBROJ: 531-07-2-2-1-12-3 od 30. studenog 2012. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem KLASA: UP/II-362-02/12-21/813, URBROJ: 531-07-2-2-1-12-3 od 30. studenog 2012. odbijena je žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., Službe Split II, Odjela za sjeveroistočno područje S.-d. ž. KLASA: UP/I-362-02/12-02/00690, URBROJ: 531-07-1-3-2- 1-12-12 od 26. lipnja 2012.

Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je, kao investitorici, naređeno da u roku od 10 dana ukloni građevinu – „pero“ u moru, duljine od 15 m do 20 m, širine od 8 m do 10 m, te visine od 5 m do 6 m od nivoa mora, od kameno-zemljanog materijala, koja se bez potvrđenog glavnog projekta gradi u P., ispod Dječjeg sela, na dijelu k.č.z. 2981 i dijelu k.č.z. 2988/22 obje k.o. B.-B. V.

Tužiteljica, u pravodobnoj tužbi i na raspravi, u bitnome, navodi slijedeće. Osporeno rješenje da je nezakonito, jer da je doneseno na podlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu da nisu uzeti u obzir žalbeni navodi tužiteljice te žalbi priloženi dokazi. Tužiteljica da je poduzimala samo radnje nadohranjivanja plaže, za koje da je imala urednu dokumentaciju. U blizini predmetne lokacije da su se na više mjesta izvodili građevinski radovi, od kojih da potječe materijal kojim je nasuto predmetno pero. Tužiteljica da je nadohranjivanje plaže vršila na lokaciji sa fotografija priloženih tužbi (list 7 spisa ovoga spora). Tužiteljica da je ishodila suglasnost i svu potrebnu dokumentaciju za radove dohranjivanja plaže. Materijal za to da je dobila od državne agencije. Svi radovi tužiteljice da su poduzeti isključivo u okviru te suglasnosti. Stoga da tužiteljica ne može preuzeti odgovornost za privatno nasipanje, za koje da nije dala nalog, jer da su se svi nalozi tužiteljice odnosili na dohranjivanje plaže. Nalog za ravnanje dijela predmetnog tzv. pera odnosno nasipa u more, tužiteljica da nije izdala A. Č., niti bilo kojemu njegovom zaposleniku, niti je takvo što potvrdio pročelnik Upravnog odjela tužiteljice za gospodarenje prostorom, komunalne i prometne poslove T. T. Tužiteljica tužbenim zahtjevom, kako je preciziran na ročištu 15. siječnja 2016., traži kako je to navedeno u izreci ove presude.

Tuženik je, u odgovoru na tužbu, naveo da u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja i da predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Uz odgovor na tužbu, tuženik je (u preslici, a potom uz tuženikov dopis od 11. rujna 2015. i u izvorniku) dostavio spis KLASA: UP/I-362-02/12-02/00690 kojemu, među ostalim, prileži: - zemljišnoknjižni izvadak od 28. svibnja 2012. prema kojemu je zainteresirana osoba uknjiženi vlasnik za 1/12 dijela predmetne k.č. 2981. k.o. B.-B. V. na kojoj se predmetna građevina gradi; - zapisnik prvostupanjskog tijela od 30. svibnja 2012. prema kojemu je zainteresirana osoba, kao suvlasnik navedene čestice, po pozivu saslušana kod toga tijela baš u vezi ovdje predmetne gradnje; - zahtjev od 10. srpnja 2012. kojim je zainteresirana osoba zatražila da joj se dostavi prvostupanjsko rješenje; - zapisnik prvostupanjskog tijela od 16. srpnja 2012. kojim je povodom toga zahtjeva utvrđeno da zainteresirana osoba kao suvlasnik k.č. 2981. k.o. B.-B. V. ima status stranke u postupku te da će joj se dostaviti traženo prvostupanjsko rješenje, kao i - dopis prvostupanjskog tijela od 16. srpnja 2012. uz koji je zainteresiranoj osobi to rješenje i dostavljeno. Slijedom navedenog, a s obzirom da prema članku 284. stavak 1. podstavak 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“ broj 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12 i 55/12; dalje: ZPUG) stranka u smislu ovoga Zakona u inspekcijskom postupku građevinske inspekcije može biti, među ostalima, i vlasnik nekretnine na kojoj se građevina gradi ili je izgrađena, ovaj sud je na temelju članka 19. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZUS-a) po službenoj dužnosti pozvao zainteresiranu osobu da sudjeluju u ovome sporu te joj je dostavio tužbu na odgovor.

Zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu, i na raspravi, u bitnome, navodi slijedeće. Osporeno i prvostupanjsko rješenje da su zakoniti. Žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja da je neosnovana. U postupku koji je prethodio ovome sporu, suprotno tvrdnjama tužiteljice, pravilno da je identificirano mjesto nasipanja. To nasipanje da je izveo A. Č. sa svojim obrtom, uz znanje i odobrenje tužiteljice, materijalom koji da je zemljano-pješčani a ne kameni. S ovim nasipanjem da su bili upoznati načelnik tužiteljice i pročelnik navedenoga odjela tužiteljice, a po prijavi ove zainteresirane osobe da je reagirao i komunalni redar tužiteljice Ž. L. Ovdje da se nije radilo o dohranjivanju plaže na lokaciji kako tužiteljica tvrdi. Ovdje da se radilo o nasipanju pera u moru uz česticu u suvlasništvu zainteresirane osobe, a za potrebe lučice. To da i proizlazi iz spisu priležećih isprava, i to odgovora na vijećničko pitanje i službene bilješke o izjavi A. Č.

Razmjenom svih podnesaka, i održavanjem rasprave (15. svibnja 2015., 30. lipnja 2015., 15. siječnja 2016., 18. veljače 2016. i 28. travnja 2016.), strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga upravnog spora, shodno članku 6. ZUS-a, pri čemu su sva ročišta za raspravu održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak s istih, dok je ročište 28. travnja 2016. održano bez prisutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe koja nije opravdala izostanak s istog.

U dokaznom postupku u ovome sporu, čitana je sva dokumentacija u spisu ovoga upravnog spora i u navedenome spisu KLASA: UP/I-362-02/12-02/00690 koji je dostavio tuženik; saslušani su, na prijedlog tužiteljice, svjedoci A. Č., M. G. i T. T., te na prijedlog zainteresirane osobe svjedok Ž. L.

Ovaj sud je, na prijedlog tužiteljice, raspravnim rješenjem od 18. veljače 2016., odredio saslušati još i svjedoka I. (I.) G., kojemu je uredno dostavljen poziv radi saslušanja na ročištu 28. travnja 2016., na koje ročište nije došao, u vezi čega je opunomoćenik tužiteljice naveo da se isti nalazi na radu u B. n. M. Baš na istu okolnost veze između tužiteljice i ovdje predmetne građevine, ovaj sud je saslušao sve ostale po tužiteljici predložene svjedoke (A. Č., M. G. i T. T.), kao i po zainteresiranoj osobi predloženog svjedoka (Ž. L.). Predloženi svjedok I. (I.) G. je radnik u obrtu vlasnika A. Č., kojega A. Č. je ovaj sud prethodno saslušao kao svjedoka. Općenito govoreći, redoviti je tijek stvari da radniku obrta naloge za rad ionako ne daje naručitelj radova, nego vlasnik obrta u kojemu je radnik. Zbog svega prethodno navedenog, ovaj sud je ocijenio, da saslušavanje i ovoga svjedoka ne bi bitno doprinijelo utvrđivanju činjeničnog stanja u ovome sporu. Stoga je, na temelju članka 292. stavak 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14), koji se primjenjuje na temelju članka 33. stavak 5. ZUS-a, a vodeći se pritom i načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, ovaj sud, raspravnim rješenjem od 28. travnja 2016., odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka I. (I.) G.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s člankom 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

Sporna je među strankama ovoga spora identifikacija predmetne građevine, kao i to tko je investitor iste.

Iz iskaza saslušanih svjedoka (A. Č., M. G., T. T. i Ž. L.), te iz čitanih isprava u spisu ovoga upravnog spora i u navedenome spisu koji je dostavio tuženik, proizlazi slijedeće. Svjedok A. Č. je iskazao da, kada ga se upita u vezi gradnje pera u moru kod Dječjeg sela u B. V., da mu nije poznato o čemu bi se tu uopće radilo. Za tužiteljicu da radi dulje vremena, i to najmanje 50 puta do sada, pa da se ne može detaljnije očitovati, jer da mu nije poznato da ima uopće ikakvo pero na tom potezu. Ako se pod perom u moru smatra složeni „ozidani“ kamen, onda da može reći da toga nema na lokaciji D. s..

To da je sve što ima za izjaviti. Na poseban upit opunomoćenika tužiteljice je li svjedok tijekom 2012. na lokaciji u P. ispod D. s. izvodio radove nasipanja kameno-zemljanog materijala u more u svrhu gradnje tzv. pera ili valobrana, ovaj svjedok je izričito odgovorio negativno, te je naveo da je od strane njegovoga obrta bilo jedino radova na dohranjivanju plaže tucanikom tijekom 2012., i to ne samo na lokaciji u P. ispod D. s., nego i na svim ostalim plažama na području tužiteljice. Vezano za ovaj upit opunomoćenika tužiteljice, ovome svjedoku su predočene fotografije u spisu koji je dostavio tuženik, i to one koje prileže inspekcijskom zapisniku od 19. travnja 2012. i one koje prileže žalbi tužiteljice, a radi izjašnjavanja je li ovaj svjedok na navedenim lokacijama išta radio u spornom razdoblju, na što je ovaj svjedok naveo da prepoznaje lokaciju sa fotografije priložene žalbi tužiteljice jer da je tu dovozio sitni materijal za plažu, a lokaciju sa fotografija priloženih inspekcijskom zapisniku da uopće ne može prepoznati.

Na poseban upit opunomoćenika tužiteljice, ovaj svjedok je naveo da poznaje komunalnog reda Ž. L. i da ga isti nije kontaktirao niti mu išta zabranio na ovdje spornoj predmetnoj lokaciji. Na poseban upit zainteresirane osobe da se svjedoku predoče fotografije na listovima 47 i 48 spisa ovoga spora radi izjašnjavanja je li tu kako je prikazano na fotografijama išta radio, svjedok nakon predočavanja mu ovih fotografija navodi da kada vidi fotografije na listu 47 da razaznaje da bi se tu moglo raditi o lokaciji P.-D. s., a što se tiče radova prikazanih na listovima 47 i 48 da iste radove nije izvodio, a što se tiče stroja-bagera na fotografiji list 48 da se ne može sa sigurnošću izjasniti radi li se o njegovom stroju-bageru, a što se tiče poravnavanja terena kako prikazuju te fotografije da postoji mogućnost da je netko od njegovih radnika to poravnao te da na području cijele makarske rivijere ima dosta ovakvih nasipa i u šumi i u moru koji da nastaju odlaganjem materijala iz iskopa za kuće zbog neriješene deponije.

Na poseban upit opunomoćenika tužiteljice da se svjedoku predoči policijska službena bilješka od 24. veljače 2012. o njegovoj izjavi te da se ovaj svjedok izjasni je li kazao što se u toj bilješci navodi, nakon što mu je sud čitao cijeli sadržaj te bilješke (list 13 spisa ovog spora), ovaj svjedok je izričito naveo da za ovu bilješku i netom mu pročitan cijeli njen sadržaj prvi put čuje, točnije izjavu policiji da je dao i da bi o tomu bilješka trebala postojati, ali da prvi put čuje za ovakav sadržaj te bilješke, da je točno da je doveo tucanik na plažu u P., a što se tiče kamenih gromada da su dovezene i deponirane i da misli da se i dan danas tamo nalaze.

Na poseban upit opunomoćenika tužiteljice jesu li na fotografiji na listu 65 spisa ovog spora te kamene gromade o kojima je govorio, ovaj svjedok je izjavio da se radi o tim kamenim gromadama mada da tu ima i drugog, tuđeg, materijala.

Svjedok M. G. je iskazao da mu se 2006., kada je ovaj svjedok bio načelnik tužiteljice, direktor D. s. službeno obratio u vezi nasipanja zemlje na lokaciji ispod D. s. u P. Tada da su o tomu obaviještene institucije odnosno inspekcija, ali da se nije utvrdilo tko je to nasuo. O radovima na predmetnome peru u moru na predmetnoj lokaciji u 2012. da nema saznanja. Poznato da mu je kako je preko A. Č. tužiteljica nabavila kamen za lučicu. Taj kamen da je deponiran na plaži u P. od 2012. do danas, a što da mu je poznato jer je predsjednik Mjesnog odbora P.. A. Č. da je dovodio i pijesak za dohranu svih plaža na području tužiteljice koji da je istovaran i poravnavan. To da je sve što ima za izjaviti. Na poseban upit zainteresirane osobe, ovaj svjedok je, nakon što su mu predočene fotografije na listovima 47 i 48 spisa ovog spora, naveo da mu o prikazanim radovima na tim fotografijama nije ništa poznato. Svjedok Ž. L. je iskazao da mu se 2012. zainteresirana osoba obratila kao tadašnjem komunalnom redaru tužiteljice, i to baš u vezi izvođenje radova na peru u moru ispod D. s. u P. U vezi toga da ja kontaktirao pročelnika T. T., koji da ga je uputio na teren, pa da je izišao na teren i napravio zapisnik i fotografije. Na terenu da je zatekao mali bager i I. G., koji da je zaposlenik obrta A. Č., kako gura i poravnava zemlju, te da mu je naložio prekid tih radova. To da je sve što ima za izjaviti. Na poseban upit zainteresirane osobe, ovaj svjedok je, nakon što su mu predočene fotografije na listovima 47 i 48 spisa ovog spora, naveo da su baš to navedene fotografije koje da je napravio kada je izišao na lice mjesta kako je to prethodno iskazao. Na poseban upit opunomoćenika tužiteljice, ovaj svjedok je naveo da prilikom izlaska na lice mjesta nije zatekao kakve deponirane hrpe zemlje, nego da je zatekao navedenoga radnika kako bagerom gura i poravnana na tom peru. Na poseban upit opunomoćenika tužiteljice svjedoku odakle znade da su se ovi radovi o kojima je iskazao odvijali po nalogu tužiteljice, svjedok navodi da mu je pročelnik T. T. to potvrdio i da ga je uputio na teren. Na poseban upit opunomoćenika tužiteljice je li se 2012. na tom mjestu nadohranjivalo plažu, ovaj svjedok je naveo da mu je poznato da se svake godine plaže na području tužiteljice nadohranjuje i to obično u travnju ili svibnju.

Svjedok T. T. je iskazao da, nakon što mu se predoče fotografije na listovima 47 i 48 spisa ovog spora, a vezano za vezu između tužiteljice i radova prikazanih na tim fotografijama, jedino da mu je poznato to da je tužiteljica 2012. odobrila dohranjivanje plaže sa mljevenim kamenim materijalom. To da su redovni radovi kojima se plaže na više lokacija na području tužiteljice dohranjuju sukladno svim za to izdanim odobrenjima. Što se tiče prikazanoga pera na tim fotografijama, navodi da nema nikakvih saznanja da je on osobno ili koji drugi djelatnik tužiteljice naložio ili odobrio obavljanje radova koje prikazuju te fotografije. Iz tih fotografija da može pretpostaviti jedino to da se radi o divljem deponiranju građevinskog materijala koje je često na području tužiteljice. To da je sve što ima za izjaviti. Na poseban upit opunomoćenika tužiteljice, ovaj svjedok je naveo da nije točna tvrdnja iz iskaza svjedoka Ž. L. da bi Ž. L. ovaj svjedok potvrdio da se predmetni radovi odvijaju po nalogu tužiteljice.

U navedenom spisu koji je dostavio tuženik je zapisnik prvostupanjskog tijela od 19. travnja 2012. o provedenom inspekcijskom nadzoru na lokaciji P., dio k.č.z. 2981 i dio k.č.z. 2988/22 obje k.o. B.-B. V., na gradilištu nasipa – „pero“ u moru. Na taj je zapisnik utvrđeno da je na dijelu k.č.z. 2981 i dijelu k.č.z. 2988/22 obje k.o. B.-B. V. izgrađen nasip – „pero“ u moru za koji da je prethodno provjerom utvrđeno kako nije izdan akt (potvrda glavnog projekta) kojim se ta gradnja odobrava. Na taj je zapisnik predmetni nasip – „pero“ u moru skiciran sa ucrtanim dimenzijama kako su te dimenzije navedene u izreci prvostupanjskog rješenja, te su tom zapisniku priložene fotografije istog.

U nastavku postupka koji je prethodio ovome sporu:

- prvostupanjsko tijelo je uputilo pisani poziv od 20. travnja 2012. n/r načelnika tužiteljice radi saslušanja vezano za predmetnu gradnju, kojemu pozivu prileži dostavnica iz koje je razvidno da je taj poziv uredno dostavljen tužiteljici, a po kojemu pozivu nije pristupljeno kod prvostupanjskog tijela radi saslušanja, nego je po tom pozivu prvostupanjskome tijelu dostavljeno očitovanje Pročelnika Upravnog odjela tužiteljice za gospodarenje prostorom i komunalno-prometne poslove od 3. svibnja 2012.;

- prvostupanjsko tijelo je uputilo pisani poziv od 22. svibnja 2012. suvlasnicima k.č.z. 2981 k.o. B.-B. V. radi saslušanja, a po kojemu pozivu su isti saslušani na zapisnik toga tijela od 30. svibnja 2012.;

- prvostupanjsko tijelo je pribavilo Posebno izvješće PP M. od 29. veljače 2012. o izvidima koje je vezano za ovdje predmetnu gradnju PP M. provela na zahtjev O. d. o. u M., sa priloženim mu službenim bilješkama o obavijesnim razgovorima sa A. Č., M. G., T. T. i I. G.

- prvostupanjsko tijelo je pribavilo i spisu priložilo A. ispis, presliku katastarskog plana, izvadak iz posjedovnih listova broj 490 i 491, i zemljišnoknjižne izvatke od 19. travnja 2012, sve to za k.č.z. 2981 i 2988/22 obje k.o. B.-B. V.

- prvostupanjsko tijelo je donijelo prvostupanjsko rješenje protiv kojega je tužiteljica izjavila žalbu odbijenu osporenim rješenjem.

U navedenom očitovanju pročelnika Upravnog odjela tužiteljice za gospodarenje prostorom i komunalno-prometne poslove od 3. svibnja 2012., navodi se da se to očitovanje podnosi vezano za navedeni poziv od 20. travnja 2012., da su radovi na spomenutoj plaži u P. izvršeni u okviru planiranog proračuna tužiteljice za 2012., da je ovaj slučaj ispitivao MUP pri čemu da nije nađena kakva zamjeraka, te da su navedeni radovi izvršeni u obimu i kvaliteti koji su dogovoreni sa izvođačem, te da nema nikakvih saznanja o eventualnom dodatnom izvođenju radova na plažnom peru ispod D. s. Tom očitovanju je priložena suglasnost koju je L. K. u S. 3. veljače 2012. dala tužiteljici za realizaciju Programa dohranjivanja-uređenja plaža na području tužiteljice. Tom očitovanju je priloženo još i mišljenje S.-d. ž., Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave M. od 7. veljače 2012. u kojemu se navodi da je uređenje-dohranu plaže moguće vršiti odgovarajućim materijalom isključivo u tlocrtnim gabaritima postojeće morske obale, te da za tu vrstu radova nije potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu ni akt za građenje, a svako drugo nasipanje materijala koje za posljedicu ima promjenu linije postojeće morske obale, konfiguracije obale, dubine mora ili sl. da predstavlja zahvat u prostoru za koji je prema ZPUG potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu i potvrdu glavnog projekta.

Na navedeni zapisnik prvostupanjskog tijela od 30. svibnja 2012., utvrđeno je da su pozvani pristupili M. I., E. I., zainteresirana osoba, M. I. i A. I., svi u svojstvu suvlasnika k.č.z. 2981 k.o. B.-B. V., koji svaki pojedinačno da su izjavili kako nisu investitori ovdje predmetne građevine.

Navedenom posebnom izvješću PP M. od 29. veljače 2012. prileže slijedeće isprave:

- službena bilješka od 24. veljače 2012. o obavijesnom razgovoru sa A. Č. (koji je ispitan kao svjedok u ovome sporu), a prema kojoj je imenovani u bitnome naveo da se tijekom siječnja 2012. na poziv pročelnika kod tužiteljice T. T., sa istim dogovorio oko nasipanja 20-ak kamiona mljevenog kamenog materijala u P., točnije na plaži u D. s., a prema dogovoru da nije bilo riječi o nasipanju lučice, već plaže tj. jednog tzv. plažnog pera, što da je navodno trebalo hitno učiniti kako bi se spasila plaža od znatnih udara južnog vjetra i valova, a tom prigodom da nisu sačinili ugovor već da je to bio usmeni dogovor u kojemu da je spomenuta cijena oko 1.000,00 kuna po kamionu, a tužiteljica da njemu nije ništa platila za obavljeni dogovoreni posao;

- službena bilješka od 23. veljače 2012. o obavijesnom razgovoru sa M. G. (koji je ispitan kao svjedok u ovome sporu), a prema kojoj je imenovani u bitnome naveo da je o potrebi dohrane plaže tj. jednog plažnog pera upoznao čelne osobe tužiteljice, a potom da je u siječnju 2012. donesena odluka o nasipanju 20 kamiona mljevenog kamenog materijala u svrhu dohranjivanja plaže, izvođač kojih radova da je bio obrt „Č. i.“, a nadzor istovara da su vršili komunalni redari i on osobno;

- službena bilješka od 23. veljače 2012. o obavijesnom razgovoru sa T. T. (koji je ispitan kao svjedok u ovome sporu), a prema kojoj je imenovani u bitnome naveo da mu je poznato da se u P., točnije ispod D. s., tijekom siječnja 2012. izvršilo nasipanje 20 kamiona mljevenog kamenog materijala na tzv. „plažno pero“ u svrhu dohranjivanja plaže, o čemu da postoji pisana suglasnost tužiteljice od 18. siječnja 2012., koju da je on osobno potpisao, a na temelju ranijeg dogovora načelnika tužiteljice i predsjednika Mjesnog odbora P., a ista suglasnost da je upućena predsjedniku Mjesnog odboru P. M. G. na daljnje postupanje, izvođač radova da je bio obrt „Č. i.“ kojeg da je on telefonski kontaktirao, dok da je nadzor istovara vršio M. G. a povremeno i komunalni redari tužiteljice, usmeno da je dogovorena pojedinačna cijena 1.000,00 kuna po kamionu, koja isplata da još nije izvršena, a ovdje da nije bilo riječi o bespravnoj gradnji lučice, koja da od početne izgradnje nije posjedovala urednu dokumentaciju iako da je ušla u zadnje urbanističke planove tužiteljice tj. da je u fazi legalizacije, a postojeći lukobran lučice u P. da na jednome mjestu ima tzv. „proboj“ u sanaciju kojega da se nije išlo baš iz bojazni da netko ne bi tužio dok se ista u potpunosti ne legalizira;

- službena bilješka od 23. veljače 2012. o obavijesnom razgovoru sa I. G., a prema kojoj je imenovani u bitnome naveo da je tijekom siječnja 2012. dobio nalog svoga vlasnika obrta A. Č. oko nasipanja 20-ak kamiona mljevenog kamenog materijala u P., točnije na plaži u D. s., u vezi sa kojim poslom da je kontaktirao sa pročelnikom kod tužiteljice T. T., koji da mu je rekao da treba hitno nasuti i to na mjestu gdje su već ranije prije nekoliko godina nasuli nekoliko kamiona pijeska i kamena, a iz razloga što su tu jaki udari vjetra i valova, pa je potrebno isto sanirati, a kako je on već znao za to mjesto, da je u nekoliko dana tu nasuo 20-ak kamiona materijala koji da je dovezen sa jedne Č. parcele u B. V., a dok je obavljao ovaj posao da u blizini mjesta događaja nije zamijetio predsjednika MO P. M. G., kao ni komunalnog redara tužiteljice, dok da je po završetku posla o tome upoznao A. Č., a nakon pokazivanja fotografija mjesta događaja, da je potvrdio kako se upravo na toj lokaciji nasipao materijal;

- službena bilješka od 13. veljače 2012. kojom policijski službenik K. K. izvještava da 13. veljače 2012. u 11,45 sati, dolaskom na mjesto događaja u P., u mjesnoj lučici ispod D. s., nitko nije zatečen, a uočena da je veća količina zemlje istovarene u more u ravnini sa krajem lukobrana marine, što da je fotografirano. U navedenom spisu koji je dostavio tuženik, i u spisu ovoga upravnog spora (list 8 i 44, list 10 i 45, list 11) su i slijedeće isprave:

- pisani odgovor Klasa: 023-01/12-10/5, Urbroj: 2147/02-03-11/01 pročelnika Upravnog odjela tužiteljice za gospodarenje prostorom, komunalne i prometne poslove na postavljeno pitanje općinskog vijećnika tužiteljice J. I. (ovdje zainteresirana osoba), u kojemu pisanom odgovoru se navodi da je na traženje Mjesnog odbora P. tome mjesnom odboru odobreno nasipavanje pera na plaži P. mljevenim kamenim materijalom radi dohrane plaže, i to 20 kamiona, izvođač kojih radova da je „Č. i.“ sa predviđenim početkom istih 19. siječnja 2012. i sa predviđenim trajanjem istih 7 dana, a za iste da je izdana suglasnost od 18. siječnja 2012.;

- navedena suglasnost za nasipanje plaže od 18. siječnja 2012., upućena od strane pročelnika Upravnog odjela tužiteljice za gospodarenje prostorom, komunalne i prometne poslove predsjedniku Mjesnog odbora P., a u kojoj suglasnosti se navodi da se ta suglasnost izdaje tom mjesnom odboru na zahtjev toga mjesnog odbora, a u dogovoru s načelnikom tužiteljice i predsjednikom toga mjesnog odbora, i to za nasipanje 20 kamiona mljevenog kamenog materijala na plažno pero u P. u svrhu dohranjivanja plaže, izvođač kojih radova da je „Č. i.“ sa predviđenim početkom istih 19. siječnja 2012. i sa predviđenim trajanjem istih 7 dana, a evidenciju i nadzor istovara da će vršiti predsjednik toga mjesnog odbora M. G.;

- račun R2 br. 2/2012. od 12. ožujka 2012., koji je Obrt „Č. i.“ vlasnika A. Č. ispostavio tužiteljici, za dovoz-prijevoz mljevenog kamenog materijala za dohranjivanje plaže, i to 20 tura po jediničnoj cijeni 1.000,00 kuna, što je ukupno 20.000,00 kuna a sa PDV-om 25.000,00 kuna, a na kojemu računu je prijamni pečat tužiteljice od 13. ožujka 2012., pečat i potpis (vlasnika) navedenoga obrta, potpis za „MO P.“, i potpis za odobrenje isplate po istom. U spisu ovoga upravnog spora (list 46-48) je i obavijest od 27. siječnja 2012. koju je komunalni redar tužiteljice Ž. L. uputio n/r Pročelniku, sa 4 fotografije koje su priložene toj obavijesti, a u kojoj se obavijesti navodi da je izvršen nadzor nasipanja materijala u more ispod D. s. kod P., da izvođač A. Č. vrši nasipanje u more za izgradnju pera da se zaštiti lučica u P., da je nasipanje počelo 24. siječnja 2012., da iako isti da ima odobrenje tužiteljice za nasipanje da još nije počeo nasipati kamen koji bi se trebao dovoziti iz B. V. a kamene gromade da se nalaze kod U.O. I. u B. V., da su radovi obustavljeni zbog protesta mještana P. radi nasipanja zemlje i šuta.

Vezano za prvonavedeni prijepor o identifikaciji predmetne građevine, navesti je slijedeće.

Ovaj sud ocjenjuje, da je u postupku koji je prethodio ovome sporu, pravilno utvrđeno da je predmetna građevina izgrađena na lokaciji ispod D. s., na dijelu k.č.z. 2981 i dijelu k.č.z. 2988/22 obje k.o. B.-B. V.

Ovo jer za navedeno utvrđenje ima uporišta, ne samo u izloženom sadržaju inspekcijskog zapisnika prvostupanjskog tijela od 19. travnja 2012., nego još i u sadržaju svih navedenih isprava pribavljenih baš radi identifikacije predmetne građevine (A. ispis, preslika katastarskog plana, izvadak iz posjedovnih listova broj 490 i 491, te zemljišnoknjižni izvaci od 19. travnja 2012), a koje se sve isprave odnose baš na predmetne k.č.z. 2981 i 2988/22 obje k.o. B.-B. V.

Štoviše, kada se usporede fotografije priložene navedenom inspekcijskom zapisniku od 19. travnja 2012. sa fotografijama priloženima navedenom očitovanju komunalnog redara tužiteljice od 27. siječnja 2012., razvidno je da sve te fotografije nedvojbeno prikazuju istu lokaciju.

Stoga je ovaj sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske i geodetske struke na okolnost identifikacije predmetne građevine, ocijenivši ga suvišnim, jer po ocjeni ovoga suda iz navedenih isprava i fotografija u spisu ovoga upravnog spora i spisu koji je dostavio tuženik nedvojbeno proizlazi da je ovdje predmetna građevina pravilno identificirana u postupku koji je prethodio ovome sporu. Vezano za drugonavedeni prijepor o tomu tko je investitor predmetne građevine, navesti je slijedeće.

Slobodno ocjenjujući (članak 33. stavak 1. ZUS-a) prethodno izložene dokaze izvedene u ovome sporu, svakoga zasebno i svih zajedno, a radi utvrđivanja ove sporne činjenice, ovaj sud je priklonio vjeru iskazu svjedoka Ž. L. te prethodno izloženim ispravama u spisu ovoga upravnog spora i spisu koji je dostavio tuženik, dok nije priklonio vjeru iskazima svjedoka A. Č., M. G. i T. T.

Ovaj sud iskazima navedenih svjedoka nije priklonio vjeru zbog slijedećih razloga. Prvo, ti svjedoci, iako su određeno upitani o prijepornoj vezi između tužiteljice i ovdje predmetne gradnje, pa i uz predočenje fotografija ovdje predmetne gradnje, svojim načinom iskazivanja, te prethodno izloženim sadržajem svojih iskaza, nisu iznijeli saznanja o navedenome prijeporu koja bi bila okolnosna i određena u onoj mjeri koja je dostatna da bi im ovaj sud uopće mogao prikloniti vjeru.

Drugo, kod svjedoka A. Č. zbog činjenice intenzivne poslovne suradnje sa tužiteljicom o kojoj je sam iskazao, kod svjedoka M. G. zbog činjenice da je bio načelnik tužiteljice a sada je predsjednik Mjesnog odbora P. na području tužiteljice, te najzad kod svjedoka T. T. zbog činjenice da je pročelnik Upravnog odjela tužiteljice za gospodarenje prostorom, komunalne i prometne poslove, proizlazi da su svi ti svjedoci zainteresirani za to da ishod ovoga spora po tužiteljicu bude povoljniji od ishoda postupka koji mu je prethodio.

Iskazu svjedoka Ž. L. ovaj sud je priklonio vjeru, jer kada je doveo u vezu izloženi sadržaj njegovoga iskaza sa izloženim sadržajem njegovoga pisanog očitovanja od 27. siječnja 2012. koje je sastavio u svojstvu komunalnog redara tužiteljice baš vezano za ovdje predmetnu gradnju, ovaj sud je našao da je ovaj svjedok iskazao u skladu sa tim svojim ranijim pisanim očitovanjem.

Što se tiče tvrdnji tužiteljice sa ročišta od 15. siječnja 2016., kojima se usprotivila saslušavanju ovoga svjedoka, navodeći da je osobno zainteresiran za ishod ovoga spora jer da mu je u međuvremenu prestao radni odnos kod tužiteljice protiv koje da stoga vodi spor, navesti je da je ovaj svjedok ionako iskazao sukladno navedenome očitovanju koje je sastavio kada je još bio u radnom odnosu kod tužiteljice.

Glede iskaza svjedoka Ž. L.; te izloženog sadržaj prethodno navedenih isprava (njegovo pisano očitovanje od 27. siječnja 2012., zapisnici prvostupanjskog tijela od 19. travnja i 30. svibnja 2012., očitovanje pročelnika Upravnog odjela tužiteljice za gospodarenje prostorom i komunalno-prometne poslove od 3. svibnja 2012. sa priloženim mišljenjem S.-d. ž., Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave M. od 7. veljače 2012. i suglasnosti L. K. u S. od 3. veljače 2012, službene bilješki uz navedeno posebno izvješće PP M. od 29. veljače 2012., pisani odgovor Klasa: 023-01/12-10/5, Urbroj: 2147/02-03-11/01 pročelnika Upravnog odjela tužiteljice za gospodarenje prostorom, komunalne i prometne poslove na postavljeno pitanje općinskog vijećnika tužiteljice J. I. (ovdje zainteresirana osoba), suglasnost za nasipanje plaže od 18. siječnja 2012. upućena od strane pročelnika Upravnog odjela tužiteljice za gospodarenje prostorom, komunalne i prometne poslove predsjedniku Mjesnog odbora P., i račun R2 br. 2/2012. od 12. ožujka 2012. koji je Obrt „Č. i.“ vlasnika A. Č. ispostavio tužiteljici); i fotografija uz inspekcijski zapisnik od 19. travnja 2012. i navedeno očitovanje od 27. siječnja 2012., navesti je slijedeće.

Dovođenjem u međusobnu vezu svih tih dokaza, s jedne strane, ukazuje se podudarnost glede mjesta i vremena izvođenja radova, osoba koja su sudjelovale u dogovaranju izvođenja i cijene radova, i izvođača radova.

S druge strane, način izvođenja i rezultat izvođenja radova, te materijal kojim su radovi izvedeni, sve kako to prikazuju navedene fotografije uz inspekcijski zapisnik od 19. travnja 2012. i navedeno očitovanje od 27. siječnja 2012., po ocjeni ovoga suda, govori za zaključak da se tu nije radilo o radovima dohranjivanja-održavanja plaže kako to tvrdi tužiteljica.

Tako, dovođenje u vezu izloženog iskaza svjedoka Ž. L. sa izloženim sadržajem navedenih isprava i fotografija, po ocjeni ovoga suda, daje dostatnog uporišta za utvrđenje, da je tužiteljica, sa vlasnikom obrta „Č. i.“ A. Č., dogovorila izvođenje i cijenu radova, koji su po tom obrtu izvedeni u drugoj polovici siječnja 2012. i u prvoj polovici veljače 2012. na lokaciji ispod D. s., kod lučice u P., na dijelu k.č.z. 2981 i dijelu k.č.z. 2988/22 obje k.o. B.-B. V., i kojima je izgrađena predmetna građevina – „pero“ u moru, opisana u izreci prvostupanjskog rješenja, bez ishođenog akta kojim se ta gradnja odobrava (potvrda glavnog projekta). Stoga, kod tako izvedenih i ocijenjenih dokaza, te činjenica utvrđenih u ovome sporu i postupku koji mu je prethodio (članak 33. stavak 1. i 2. ZUS-a), ovaj sud ocjenjuje da je, u postupku koji je prethodio ovome sporu, pravilno utvrđeno da je tužiteljica investitor predmetne građevine, opisane u izreci prvostupanjskog rješenja, izgrađene bez potvrđenog glavnog projekta.

Shodno tomu, ovaj sud ocjenjuje da je, u postupku koji je prethodio ovome sporu, riješeno pravilnom primjenom članka 300. stavak 1. podstavak 1. ZPUG-a, koji propisuje da će u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem investitoru, odnosno vlasniku narediti uklanjanje građevine odnosno njezinog dijela ako se gradi ili je izgrađena bez izvršnog, odnosno pravomoćnog rješenja o uvjetima građenja, građevinske dozvole, odnosno bez potvrđenog glavnog projekta.

U odnosu na tvrdnje tužiteljice iz tužbe i tijekom ovoga spora, navesti je slijedeće. Tužiteljica prigovara da osporenim rješenjem nisu ocjenjeni navodi i prilozi žalbe. Navodi žalbe mogu se svesti na slijedeća dva prigovara.

Prvim se prigovara da tužiteljica nije izgradila predmetnu građevinu koja da je nastala odlaganjem materijala sa obližnjih gradilišta, a tužiteljica da je jedino dohranjivala-održavala plažu na drugoj lokaciji 120 m južnije. S tim u vezi su žalbi priloženi navedeni odgovor na vijećničko pitanje zainteresirane osobe, navedena suglasnost za nasipanje plaže od 18. siječnja 2012., navedeni račun od 12. ožujka 2012. te navedena službena bilješka policijskog službenika od 13. veljače 2012. i navedena službena bilješka o obavijesnom razgovoru sa A. Č., kao i fotografija (list 7 spisa ovoga spora i prilog žalbe u spisu tuženika) i dopis predsjednika Mjesnog odbora P. od 5. srpnja 2012. (list 9 spisa ovoga spora i prilog žalbe u spisu tuženika).

Drugim se prigovara da načelnika tužiteljice, kao njenoga zastupnika po zakonu, nitko nije kontaktirao o navedenome.

Što se tiče prvonavedenog prigovora, vezano za navedeni odgovor na vijećničko pitanje zainteresirane osobe, navedenu suglasnost za nasipanje plaže od 18. siječnja 2012., navedeni račun od 12. ožujka 2012. te navedenu službenu bilješku policijskog službenika od 13. veljače 2012. i navedenu službenu bilješku o obavijesnom razgovoru sa A. Č., što sve tužiteljica prilaže žalbi i tužbi, navesti je da je ovaj sud sve te isprave izložio i ocijenio na prethodno obrazloženi način, pri čemu je ovaj sud došao do prethodno obrazloženih utvrđenja, koja su suprotna navedenim tvrdnjama tužiteljice iz ovoga prigovora. Vezano za fotografiju (list 7 spisa ovog spora i prilog žalbe u spisu tuženika), navesti je da na istoj niti nije prikazano izvođenje bilo kakvih radova, i navesti je da se ista odnosi na drugu lokaciju od one na kojoj se nalazi ovdje predmetna građevina što i sama tužiteljica tvrdi. Vezano za dopis predsjednika Mjesnog odbora P. od 5. srpnja 2012. (list 9 spisa ovoga spora i prilog žalbe u spisu tuženika), navesti je da je isti datiran nakon donošenja prvostupanjskog rješenja, zbog čega se isti nije ni moglo s uspjehom koristiti za pobijanje toga rješenja žalbom. Što se tiče drugonavednog prigovora, navesti je da je ovaj sud u ovome sporu utvrdio, što je prethodno i navedeno u ovome obrazloženju, da je nakon obavljenog inspekcijskog očevida od 19. travnja 2012., prvostupanjsko tijelo uputilo pisani poziv od 20. travnja 2012. baš n/r načelnika tužiteljice radi saslušanja vezano za predmetnu gradnju. Tomu pozivu prileži dostavnica iz koje je razvidno da je taj poziv uredno dostavljen tužiteljici. Po tomu pozivu nije pristupljeno kod prvostupanjskog tijela radi saslušanja, nego je po tomu pozivu prvostupanjskome tijelu dostavljeno očitovanje Pročelnika Upravnog odjela tužiteljice za gospodarenje prostorom i komunalno-prometne poslove od 3. svibnja 2012.

Stoga, u navedenim okolnostima, kada je tužiteljici uredno dostavljen poziv n/r načelnika, a po kojemu pozivu načelnik tužiteljice nije pristupio na saslušanje i po kojemu pozivu načelnik tužiteljice nije dostavio pisano očitovanje, nego je po tomu pozivu pisano očitovanje dostavio navedeni pročelnik kod tužiteljice, a s obzirom da je baš načelnik tužiteljice tim uredno dostavljenim pozivom pozvan, to nema mjesta tvrdnji da istoga o navedenome nitko nije kontaktirao.

U konačnici, slijedom svega prethodno navedenog i obrazloženog, ovaj sud ocjenjuje da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon tužiteljici na štetu, jer je to rješenje doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a što tužiteljica tvrdnjama iznesenima i dokazima predloženima u ovome sporu nije dovela u sumnju zbog prethodno navedenih razloga.

Pritom, nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke (članak 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 31. stavak 2. ZUS-a).

Stoga je, na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a, presuđeno kao u izreci.

U Splitu 6. svibnja 2016.

SUDAC

Milan Franić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude, u 4 primjerka. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Vesna Šimić