Legislator Case Law & Legislation
Pr-574/2018-6 AI generated

Court dismisses claim that termination of medical director mandate was impermissible due to hospital restructuring.

Case Number Pr-574/2018-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The court dismissed the plaintiff's request to declare the termination of his mandate as impermissible. The plaintiff argued that his transfer to a less favorable position violated labor rights, while the defendant cited a new internal regulation that abolished the specific department. The court ruled that the restructuring provided a valid legal ground for ending the mandate under the applicable labor rules.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 44. st. 2. toč. 2. ZU; Čl. 45. st. 1. ZU: Termination of a director's mandate is lawful when caused by the abolition of the specific department or unit, provided the statutory procedure was followed.

Keywords

AI generated
termination of mandate labor law restructuring medical director internal regulation impermissible act Zakon o radu department abolition

Cited Legislation

AI generated
čl. 44. st. 2. toč. 2. ZU
Ugovora o radu sve u smislu čl. 44. st. 2. toč. 2. ZU.
čl. 45. st. 1. ZU
Sud u ovom postupku, u smislu odredbe čl. 45. st. 1. ZU, treba ocijeniti je li povrijeđen propisani postupak razrješenja tužitelja kao predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju i je li ta povreda mogla bitno utjecati na odluku, te jesu li postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom čl.
čl. 38. st. 2. ZU
ZU), odnosno tijelo iz čl. 38. st. 2. ZU, u svezi čl.
čl. 35. st. 1. ZU
ZU i čl. 35. st. 1. ZU).
čl. 29. st. 2. ZOO-a
čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93, 112/99., 88/01., 117/03, 88/05, 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13.
Tar. br.1. st.1. i 2. Tarife sudskih pristojbi
i 89/14., u tekstu ZPP) ) pa je tuženiku priznat trošak sudske pristojbe za davanje odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 kn u skladu s Tar. br.1. st.1. i 2. Tarife sudskih pristojbi, Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br.:74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12.
Tar. br.2. st. 1. Tarife
i 157/13.) i trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 400,00 kn u skladu s Tar. br.2. st. 1. Tarife, što zbrojeno iznosi 600,00 kn.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Pr-574/18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac (ex vojarna Sv. Križ)

21 000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja prof. dr. sc. B. B., dr. med. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu P., R. & L., Z., protiv tuženika KBC S., OIB:.., zastupanog po zakonskom zastupniku ravnatelju prof.prim.dr.sc. J. M., dr.med., a ovaj po punomoćnici K. L. M., dipl.iur., radi utvrđenja odluke tuženika nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2019. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tuženika, objavljene dana 27. ožujka 2019.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ 1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka, Klasa:110-02/07-01/423, Ur.broj:2181- 147-02/MJ-14-1, tuženika KBC S., OIB: …od 11. 6. 2014., kojom tužitelju prof. dr. sc. B. B., dr. med. iz S. O.: …, prestaje mandat za predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju sa danom 14.6.2014. te danom prestanka mandata prestaje važiti i Aneks 4. Ugovora o radu od 12.12.2011. godine, kojim se prof. dr. sc. B. B. bira i imenuje za predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju od 1.1.2012. do stjecanja uvjeta za odlazak u starosnu mirovinu.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište za pet postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 8 dana.“.

II Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 600,00 kn.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj pred sudom 16.7.2014. tužitelj navodi, da je kod tuženika zaposlen na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, Klasa: 110-01/07-01/423, Urbroj: 2181- 147-07-02/MJ od 8.5.2007. Odlukom tuženika od 11.6.2014. tužitelju prestaje mandat predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju te se nalogom i aneksom 5 tuženika

Pr – 574/18

nalaže tužitelju da od dana 15.6.2014. obavlja poslove radnog mjesta pročelnika Zavoda za intenzivnu medicinu na Klinici za unutarnje bolesti. Dana 16.6.2014. protiv navedene odluke tužitelj je podnio Zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije podnio odgovor. Sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata, da nije moguće otkazati Ugovor o radu ili na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike. Rasporedom tužitelja na radno mjesto pročelnika Zavoda za intenzivnu medicinu na Klinici za unutarnje bolesti tužitelj da je stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na radno mjesto predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju. Kako tuženik nije zatražio suglasnost sindikata temeljem čl. 249. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje:ZR), odluka tuženika od 11.6.2014. da je nedopuštena. Stoga je tužitelj predložio donošenje presude kojom će utvrditi da Odluka tuženika od 11.6.2014. kojom se tužitelj raspoređuje na radno mjesto pročelnika Zavoda za intenzivnu medicinu na klinici za unutarnje bolesti, nije dopuštena i kojom će se naložiti tuženiku da u roku od 8 dana vrati tužitelja na rad na radno mjesto predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju.

U odgovoru na tužbu podnesenim pred sudom 20.2.2015. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te navodi da je tužba podnesena izvan roka iz čl. 129. st.

2. ZR-a. Tuženiku da nije razvidno o kojoj Odluci tužitelj govori budući da isti nije naveo Klasu i Ur. broj, a tuženik da je s datumom 11.6.2014. donio Odluku Klasa: 110-02/07-01/423, Ur. broj: 2181-147-02/MJ-14-1 koja da se odnosi na prestanak mandata tužitelja na mjesto Predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju i da navedenom odlukom nije izvršen nikakav raspored tužitelja. Nadalje, tuženik je istakao kako ničim nije prekršio odredbu čl. 249. st.

1. Zakona o radu iz razloga što da se tuženik nalazi u postupku sanacije, a prihvaćenim sanacijskim programom koji je izrađen prema jedinstvenim kriterijima za sve zdravstvene ustanove u sanaciji na području RH, da su obuhvaćene i nužne organizacijske promjene kao jedna od mjera sanacije i preduvjet za uspostavu što adekvatnije organizacije KBC-a. Ministarstvo zdravlja da je donijelo Pravilnik o uvjetima za unutarnji ustroj kliničkih zdravstvenih ustanova (NN 145/13) kojim da su propisani uvjeti za unutarnji ustroj i organizaciju kliničkih bolničkih centara, kliničkih bolnica i klinika kao samostalnih ustanova.

Temeljem tog Pravilnika po kojemu je tuženik bio dužan postupiti, da je izrađen Prijedlog unutarnjeg ustroja KBC-a S.. Navedeni prijedlog unutarnjeg ustroja, da je dostavljen na savjetovanje tuženiku, kao Sindikalnom povjereniku Hrvatskog liječničkog sindikata još dana 23.1.2014., međutim vezano za isto tuženik da se nikad nije izjasnio odnosno nikad nije izjavio nikakvu primjedbu. Sanacijsko vijeće, da je 29.5.2014. usvojilo novi Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u KBC S., a isti da je stupio na snagu dana 15.6.2014..

Prema novom ustroju, da je ukinut Klinički zavod za patofiziologiju kao samostalna ustrojstvena jedinica na razini KBC-a. Klinički zavod za patofiziologiju da je spojen s intenzivnom medicinom u sustavu Klinike za unutarnje bolesti kao ustrojstvena jedinica Klinike koja i da sada ima novi naziv Zavod za intenzivnu medicinu. Spornom odlukom tuženika utvrđen je prestanak mandata za predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju s danom 14.6.2014. budući da tužitelj nije više mogao biti na položaju predstojnika organizacijske jedinice koje je ukinuta, a istom da je, u više navrata, tuženik ponudio tužitelju mjesto pročelnika Zavoda za intenzivnu medicinu na Klinici za unutarnje bolesti, međutim tužitelj da isto nije prihvatio.

Tužitelj kao radnik i kao Sindikalni povjerenik da nije doveden u nepovoljniji položaj već da uslijed objektivnih okolnosti nije mogao ostati na položaju predstojnika organizacijske jedinice koja je prestala postojati te da mu je ponuđeno radno mjesto Pročelnika organizacijske jedinice kojoj je pridružen Klinički zavod za patofiziologiju u kojoj je do tada bio predstojnik, ali tuženik da je isto odbio. Nadalje,

Pr – 574/18

tužitelj da je dana 13.1.2015. ostvario pravo na punu starosnu mirovinu i tuženik da ga je ostavio u radnom odnosu na način da je dana 13.1.2015. tuženik s tužiteljem sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme s polovicom punog radnog vremena i to na poslovima radnog mjesta doktora medicine specijaliste, uži specijalist, doktor znanosti na Klinici za unutarnje bolesti iz čega, da je također razvidno kako tuženik nikada nije stavio tužitelja u nepovoljniji položaj.

Tužitelj je na ročištu od 6.5.2015. uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio, da sud utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika Klasa:110-02/07-01/423, Ur.broj:2181-147-02/MJ- 14-1, od 11.6. 2014., kojom tužitelju prestaje mandat za predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju sa danom 14.6.2014. te prestaje važiti i Aneks 4. Ugovora o radu od 12.12.2011. godine, kojim se prof. dr. sc. B. B. bira i imenuje za predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju od 1.1.2012. do stjecanja uvjeta za odlazak u starosnu mirovinu, i da nalaži tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom odluke tuženika od 11. 6. 2014. kojom tužitelju prestaje mandat za predstojnika Zavoda za kliničku patofiziologiju, naloga tuženika Urbroj: 2181-147-02/MJ-14-1 od 13. 6. 2014., aneksa 5 Ugovora o radu Klasa: 110- 01/07-01/423, Klasa: 2181-147-07-02/LM sklopljenog između tužitelja i tuženika od 8. 5. 2007., Zahtjeva za zaštitu zakonitosti prava iz radnog odnosa tužitelja od 16. 6. 2014., dopisa Ministarstva Zdravlja Klasa: 003-01/13-01/12, Urbroj: 2181-147-01/DD-13-2 od 3. 6. 2013. uz Prijedlog sanacijskog programa izrađen prema jedinstvenim kriterijima, prijedloga unutarnjeg ustrojstva KBC S., Ugovora o radu tužitelja na određeno vrijeme, Ugovora o radu tužitelja na neodređeno vrijeme od 8. 5. 2007., obračunskih lista tužitelja, rješenja tuženika od 16. 6. 2014., preslike prijamne knjige, Odluke o prestanku ugovora o radu od 3. 9. 2014. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke te zakonskog zastupnika prof. dr. sc. N. K. P., sanacijskog upravitelja tuženika i G. B..

Općinski sud u Splitu donio je presudu br. Pr-463/14 od 14.3.2016. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je naložio tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kn.

Po izjavljenoj žalbi tužitelja Županijski sud u Rijeci je rješenjem br. Gž R-284/16 od 19.7.2018. uvažio žalbu tužitelja, ukinuo prvostupanjsku presudu te vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje.

U obrazloženju odluke Županijski sud navodi, da za ostvarivanje sudske zaštite u odnosu na pobijanu odluku ne dolaze u primjenu odredbe ZR-a, već odredbe Zakona o ustanovama ("Narodne novine" br.76/93., 29/97., 47/99., 35/08., dalje:ZU) koji u odredbi čl. 46. propisuje da stručni rad ustanove vodi stručni voditelj ako je tako propisano zakonom, aktom o osnivanju ili statutom ustanove, dok 48. propisuje da se glede imenovanja i razrješenja stručnog voditelja primjenjuju na odgovarajući način odredbe o imenovanju i razrješenju ravnatelja iz čl. 39-45. toga zakona. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sud prvog stupnja da nije ispitao pravovremenost tužbe u smislu citirane odredbe ZU-a, niti je utvrđivao odlučnu činjenicu kada je tužitelj primio pobijanu odluku.

U ponovnom suđenju, sud je uz već izvedene dokaze, izveo dokaz pregledom i čitanjem kopiranog dijela Dostavne knjige tuženika (list 152 spisa) i potvrde tuženika o prisutnosti tužitelja na radu u razdoblju od 2.6.2014. do 13.6.2014. (list 153 spisa). Odbijen je

Pr – 574/18

dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka N. K., M. S. i Z. Ž. jer tuženik unatoč upozorenju suda, u spis nije dostavio adrese na koje se ima uputiti poziv predloženim svjedocima.

Tužitelj i punomoćnik tuženika popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika od 11.6.2014. kojom tužitelju prestaje mandat za predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju s danom 14.6.2014. slijedom čega prestaje važiti i Aneks 4. Ugovora o radu od 12.12.2011., kojim se tužitelj bira i imenuje za predstojnika navedenog Kliničkog zavoda od 1.1.2012. do stjecanja uvjeta za odlazak u starosnu mirovinu.

Kako navodi Županijski sud u Rijeci u rješenju br. Gž R-284/16 od 19.7.2018., za ostvarivanje sudske zaštite u odnosu na pobijanu odluku, primjenjuju se odredbe ZU-a. Konkretno, na postupak razrješenja tužitelja kao predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju, primjenjuje se odredba čl. 45. ZU-a kojom je u st. 1. propisano, da protiv odluke o razrješenju, ravnatelj koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava ako smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je ta povreda mogla bitno utjecati na odluku ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom čl. 45. st. 2. toga zakona, i kojom odredbom je u st. 2. propisano, da se tužba podnosi nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana primitka odluke o razrješenju.

Tužitelj dopunski saslušan u svojstvu parnične stranke na ročištu od 27.2.2019. je iskazao da je medicinska sestra N. K. bila zadužena za preuzimanje pošte iz pisarnice tuženika te da je bilo uobičajeno da to čini na kraju radnog dana oko 13,00 ili 14,00 h. Tako da je to učinila i dana 16.6.2014., a kada je preuzela pobijanu odluku. Navod tužitelja potvrđen je kopiranim djelom iz Dostavne knjige tuženika (list 152 spisa) iz kojeg proizlazi da je N. K. dana 13.6.2014. preuzela odluku tuženika br. 110-02/07-01/423 (pobijana odluka) za tužitelja dr. B. B.. Nadalje, tužitelj je iskazao da je bilo uobičajeno, da kada medicinska sestra preuzme poštu na kraju redovnog radnog vremena u petak, a to je bio 13.6.2014., da se ta pošta dostavi naslovljenim osobama na jutarnjem sastanku prvog idućeg radnog dana. Tužitelj navodi da nije radio 14. i 15. 6.2014. (subota i nedjelja) pa da mu je predmetna odluka dostavljena 16.6.2014. u ponedjeljak, na satanku u 8,00 h. Nakon toga, tužitelj da je nazvao odvjetnika s kojim se savjetuje kao sindikalni povjerenik i predsjednik podružnice sindikata, a koji da ga je uputio na to, da odmah napiše i podnese zahtjev za zaštitu prava, a što da je i učinio i predao zahtjev istog dana u 14,00 h na protokol tuženika (list 7 spisa). Nakon ovako izvedenih dokaza i primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP, sud zaključuje da je tužitelj pobijanu odluku o razrješenju primio 16.6.2014.

Tužitelj je tužbu podnio 16.7.2014. pa proizlazi, da je tužba podnesena unutar zakonom propisanog roka od 30 dana od dana primitka odluke o razrješenju (čl.45. st. 2. ZU).

Sud u ovom postupku, u smislu odredbe čl. 45. st. 1. ZU, treba ocijeniti je li povrijeđen propisani postupak razrješenja tužitelja kao predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju i je li ta povreda mogla bitno utjecati na odluku, te jesu li postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom čl. 44. st. 2. ZU.

Pr – 574/18

Odredba čl. 44. st. 2. toč. 2. ZU propisuje da ravnatelj, u konkretnom slučaju tužitelj kao predstojnik Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju, može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan, ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi, dovode do prestanka ugovora o radu, a stavak 3. propisuje da se prije donošenja odluke o razrješenju ravnatelju mora dati mogućnost da se izjasni o razlozima za razrješenje.

Oluku o razrješenju ravnatelja, konkretno predstojnika Zavoda, donosi upravno vijeće (čl. 44. st. 2. ZU), odnosno tijelo iz čl. 38. st. 2. ZU, u svezi čl. 35. st. 1. tj. drugi kolegijalni organ ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. U smislu navedenih zakonskih odredbi, odluku o prestanku mandata tužitelja za predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju, donio je Sanacijski upravitelj KBC-a prim.doc.dr.sc. N. K. P., pozivajući se pri tom na čl. 74. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 22/11., 22/12. i 35/12.), Pravilnika o uvjetima za unutarnji ustroj kliničkih zdravstvenih ustanova ("Narodne novine" br. 145/13.) i čl. 25. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u KBC Split.

Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke navodi, da tuženik od njega kao od osobe ovlaštene za zastupanje sindikata, nije zatražio suglasnost za donošenje Odluke te da mu tuženik nije dostavio prijedlog novog unutarnjeg ustroja KBC-a S.. Naime, da kao sindikalni povjerenik nema tajnicu pa da mu se sva pismena uručuju neposredno, na ruke. Tužitelj pojašnjava, da je u siječnju 2014. bio predstojnik Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju te da mu je ured bio upravo na tom Zavodu, preko puta protokola. Kada bi mu se nešto dostavljalo kao predstojniku Zavoda, da bi se o pismenu izvijestila glavna sestra Zavoda, koja da bi ga preuzela na protokolu i potom, uručila tužitelju, a koje prigode bi tužitelj potpisao dostavnicu kao dokaz da je primio pismeno. Nadalje, tužitelj navodi da je nekih 6 mjeseci prije nego li je ukinut Klinički zavod za kliničku patofiziologiju saznao kao član Stručnog kolegija bolnice, da će se Zavod ugasiti pa da je s ciljem održavanja Zavoda izradio elaborat i otišao u ravnatelja bolnice. Tada da mu je ravnatelj rekao, da će pokušati održati Zavod iako, da ni jedan KBC u Hrvatskoj nema Klinički zavod za kliničku patofiziologiju pa da neće imati ni KBC S..

Sud smatra da je tuženik prije donošenja pobijane odluke dao mogućnost tužitelju da se izjasni o razlozima za razrješenje tj. o prestanku mandata za predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju. Naime, iz spisu priloženog dopisa tuženika od 23.1.2014., klasa:003-01/14-01/05, urbroj:2181-147-01/NKP-14-1 jasno proizlazi, da je tuženik uputio Hrvatskom liječničkom sindikatu i to prof. dr.sc. B. B. prijedlog unutarnjeg ustroja KBC S., s pozivom da u roku od 8 dana tj. najkasnije do 31.1.2014. sanacijskom upravitelju tuženika, dostavi mišljenje na predloženi ustroj. Na str. 8 navedenog Prijedloga priloženog dopisu tuženika od 23.1.2014. navedeno je da se predlaže ugasiti Klinički zavod za kliničku patofiziologiju kao samostalnu ustrojbenu jedinicu na razini KBC-a te se predlaže spojiti ga s intenzivnom medicinom u sastavu Klinika za unutarnje bolesti kao ustrojstvena jedinica Klinike koja nosi naziv:Zavod za intenzivnu medicinu. Jasno je da kada postoji prijedlog za gašenje Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju, da u slučaju prihvaćanja tog prijedloga, slijedi odluka kojom se „gasi“ položajno mjesto predstojnika tog Zavoda. Konkretno, prije nego li je tuženik donio Odluku o prestanku mandata tužitelja za predstojnika navedenog

Pr – 574/18

Zavoda sud je mišljenja, da je tuženik dostavom prijedloga unutarnjeg ustroja KBC S. H. liječničkom sindikatu i to prof. dr.sc. B. B., prethodno dao mogućnost tužitelju da se izjasni o prestanku mandata za predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju jer je taj prijedlog jasno ukazivao na gašenje Zavoda kao samostalne organizacijske jedinice i mjesta pročelnika tog Zavoda. U svrhu utvrđivanja činjenice da je tužitelju kao ovlaštenoj osobi za zastupanje sindikata tuženik dostavio prijedlog novog unutarnjeg ustroja KBC-a S., tuženik u spis dostavlja već spomenuti dopis od 23.1.2014., klasa:003-01/14-01/05, urbroj:2181-147- 01/NKP-14-1, a na kojemu je otisnut pečat otpreme s danom 23.1.2014. te kojem prileži izvadak iz dostavne knjige tuženika iz kojeg proizlazi da je N. K., djelatnica Kliničkog zavoda za patafiziologiju dana 23.1.2014., preuzela navedenu dokumentaciju. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke, ne isključuje mogućnost da je sestara N. K. preuzela na protokolu navedeni Prijedlog, ali da ukoliko mu ga je nakon toga uručila, da je u tom slučaju trebao potpisati dostavnicu. S druge strane, saslušana svjedokinja G. B., pravnica tuženika je iskazala da kada se unutar KBC S. vrši dostava opsežnih dokumenata kao što je navedeni Prijedlog, da se takva dostava ne vrši preko dostavnice već internom knjigom. Nakon tako izvedenih dokaza sud zaključuje, da navodi tuženika da mu tužitelj nije dostavio prijedlog novog unutarnjeg ustroja KBC-a S. (kao predstavniku sindikata), nisu istiniti.

Zakonski zastupnik tuženika N. K. P., sanacijski upravitelj tuženika navodi, da se tužitelj kao osoba ovlaštena za zastupanje sindikata nije u roku od 8 dana izjasnio o dostavljenom mu Prijedlogu, niti da je izjavio prigovor. Međutim, zakonski zastupnik tuženika ne osporava da mu se tužitelj u nekoliko navrata usmeno obraćao izlažući razloge se Klinički zavod za kliničku patofiziologiju ne bi trebao ugasiti, a u kojem dijelu je navod zakonskog zastupnika tuženika podudaran s navodom tužitelja. Stoga proizlazi, da je tuženik znao da tužitelj kao predstavnik sindikata nije suglasan s prijedlogom o novom unutarnjem ustroju KBC-a pa tako ni sa odlukom tuženika o gašenju Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju i posljedično tome, s odlukom tuženika o prestanku mandata tužitelju za predstojnika navedenog Zavoda.

Nadalje, tuženik predmetnom Odlukom nije stavio tužitelja u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove do tadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike. Naime, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika, iskaza svjedokinje G. B. i iz spisu priložene dokazne dokumentacije proizlazi, da je Sanacijsko vijeće tuženika u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Pravilnikom o uvjetima za unutarnji ustroj kliničkih zdravstvenih ustanova, na sjednici održanoj dana 29.5.2014. donijelo Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u Kliničkom bolničkom centru S., članak 25. kojeg Pravilnika propisuje da prestaje mandat predstojnika klinika/kliničkih zavoda, voditelja odjela, voditelja službi čiji je unutarnji ustroj izmijenjen i/ili su kao samostalne ustrojstvene jedinice ustrojene pod novim nazivom ta da prestaje mandat svim glavnim medicinskim sestrama, tehničarima i inženjerima tih ustrojstvenih jedinica.

Dakle, tuženik kako i sam navodi, ni uz najbolju volju nije mogao ostaviti tužitelja na položaju predstojnika organizacijske jedinice koja je morala biti ukinuta i više ne postoji pa je stoga opravdano donio Odluku kojom tužitelju prestaje mandat za predstojnika Kliničkog

Pr – 574/18

zavoda za kliničku patofiziologiju i prestaje važiti Aneks 4. Ugovora o radu kojim je tužitelj izabran i imenovan za predstojnika tog Zavoda.

Za napomenuti je, da je predstojnik kliničkog Zavoda položajno mjesto i da se tužitelju, a kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje G. B. i obračunskih isprava priloženih spisu, obračunavala i isplaćivala plaća prema koeficijentu od 3,007 samo za vrijeme trajanja mandata predstojnika kliničkog Zavoda, a nakon toga, odnosno nakon donošenja predmetne Odluke, obračunavala mu se i isplaćivala plaća prema koeficijentu temeljnog ugovora o radu koji je tužitelj kao doktor medicine specijalist imao sklopljen s tuženikom. Nadalje, iz citiranog članka 25. Pravilnika i iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi, da nitko od radnika nije ostao u Kliničkom zavodu za kliničku patofiziologiju jer je taj zavod ugašen već su svi nastavili raditi u Klinici za unutarnje bolesti ili na nekom od radnih mjesta unutar Zavoda za intenzivnu medicinu. Iz dokaznog postupka proizlazi i to, da je tužitelju nakon ukidanja Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju ponuđeno da bude pročelnik Zavoda za intenzivnu medicinu, što je ovaj odbio.

Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik imao opravdani razlog za razrješenje tj. za donošenje odluke o prestanku mandata tužitelja za predstojnika Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju jer je Sanacijsko vijeće na sjednici od 29.5.2014. usvojilo novi Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u KBC S. prema kojem ustroju je Klinički zavod za kliničku patofiziologiju ukinut kao samostalna jedinica i prema kojem je prestao mandat predstojniku tog kliničkog zavoda tj. nastali su razlozi koji su po posebnom propisu doveli do prestanka mandata za predstojnika ukinutog kliničkog zavoda i Aneksa 4. Ugovora o radu sve u smislu čl. 44. st. 2. toč. 2. ZU. Nadalje, nije utvrđeno da je bio povrijeđen propisani postupak razrješenja i da je ta odluka mogla bitno utjecati na odluku (čl. 45. st. 1. ZU, čl. 44. st. 2. ZU, u svezi čl. 38. st. 2. ZU i čl. 35. st. 1. ZU).

Stoga je tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika Klasa:110-02/07-01/423, Ur.broj:2181-147-02/MJ-14-1 od 11.6.2014., valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93, 112/99., 88/01., 117/03, 88/05, 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., u tekstu ZPP) ) pa je tuženiku priznat trošak sudske pristojbe za davanje odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 kn u skladu s Tar. br.1. st.1. i 2. Tarife sudskih pristojbi, Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br.:74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12. i 157/13.) i trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 400,00 kn u skladu s Tar. br.2. st. 1. Tarife, što zbrojeno iznosi 600,00 kn. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

Split, 27. ožujka 2019.

S u t k i nj a

Pr – 574/18

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 dana po primitku pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.