Revt-9/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 9/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.d. u stečaju V., kojeg zastupa punomoćnik odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. M. P., N. M. i S. M. iz V., protiv tuženika C. d.o.o. V., kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. M. R., odvjetnik u V., radi pobijanja pravne radnje, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-194/04 od 12. travnja 2006. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-384/02 od 9. siječnja 2003., u sjednici održanoj dana 11. listopada 2007.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-194/04 od 12. travnja 2006. i presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P- 384/02 od 9. siječnja 2003. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O trošku postupka u povodu revizije odlučite će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika V. d.d. u stečaju V. "Sporazum o osiguranju tražbine" sklopljen dana 21. lipnja 1999. između trgovačkog društva C. d.o.o. V., kao predlagatelja osiguranja i V. d.d. V., kao protivnika osiguranja, koji je solemniziran 29. srpnja 1999. od strane javnog bilježnika J. V.-S., pod brojem OU-327/99. Tuženik je dužan tužitelju izdati brisovno očitovanje radi upisa brisanja založenog prava na nekretninama tužitelja i to na čk.br. 1448 zgrada i dvorište površine 733 m2, sve upisano u Pl-12982 k.o. Varaždin pod brojem RZ- 1279/99 jer će u protivnom takvu izjavu zamijeniti ova presuda. Istom presudom obvezan je tuženik naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 114.991,20 kn. Drugostupanjski sud je potvrdi prvostupanjsku presudu te odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 15.554,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka glede troška postupka i predlaže da ovaj sud preinači obje nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev te obveže tuženika naknaditi tužitelju trošak postupka uključivši i trošak revizije ili da u protivnom ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu no da svakom slučaju preinači odluku o trošku postupka..

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu te traži trošak odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je pravna radnja koja se pobija u ovom postupku „Sporazum o osiguranju tražbine“ od 21. lipnja 1999. kojom je prednik tužitelja (V. d.d. V.) kao protivnik osiguranja dozvolio tuženiku kao predlagatelju osiguranja da se radi osiguranja tuženikove tražbine na tužiteljevim nekretninama, pobliže označenim u prvostupanjskoj presudi, upiše hipoteka u korist tuženika,

- da je 1. kolovoza 1999. tuženik zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu predao prijedlog kojim na temelju gore spomenutog Sporazuma zahtijeva upis založnog prava na spomenutim nekretninama što je u predmetu tog suda broj RZ-1279/99 i dopušteno,

- da je F. I.. P. s.p.a. iz I. podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nada V. d.d. V. dana 3. kolovoza 1999. koji je svoj prijedlog povukao, a Trgovački sud u Varaždinu je obustavio stečajni postupak,

- da je trgovačko društvo K. p. d.d. iz K. podnijelo prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad V. d.d. V. dana 24. svibnja 2000. i po tom prijedlogu je Trgovački sud u Varaždinu rješenjem broj SP-47/00 od 30. lipnja 2000. otvorio stečajni postupak. U revizijskoj fazi postupka sporno je može li tužitelj pobijati „Sporazum o osiguranju tražbine“ koje su stranke sklopile 21. lipnja 1999., iz razloga što bi se radilo o inkogurentnom namirenju koji razlog za pobijanje pravne radnje je propisan odredbom čl. 129. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06 – dalje: SZ). Sporno je od kojeg datuma se računa rok iz čl. 129. st. 1. SZ u svezi s odredbom čl. 137. st. 2. SZ.

Nižestupanjski sudovi smatraju da se izračunavanje rokova prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka u smislu odredbe čl. 137. st. 2. SZ treba računati od prvog dopuštenog i obrazloženog prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad V. d.d.

V., a to je prijedlog F. I.. P. s.p.a. iz I. od 3. kolovoza 1999. i to bez obzira na činjenicu što je on taj prijedlog povukao, a što je imalo za posljedicu obustavu stečajnog postupka. Obzirom da je „Sporazum o osiguranju tražbine“ koje su stranke sklopile 21. lipnja 1999. predan na provedbu u zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu 2. kolovoza 1999. taj čin da je mjerodavan za utvrđenje vremena poduzimanja prve radnje. Zato utvrđuju da je riječ o inkogurentnom namirenju tj. da se tuženika kao vjerovnika stavlja u povoljniji pravni položaj u odnosu na druge vjerovnike (čl. 129. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 127. SZ), jer je radnja koja se pobija poduzeta 2. kolovoza 1999. dakle u posljednjem mjesecu prije podnošenja prvog dopuštenog i obrazloženog prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad prednikom tužitelja (V. d.d. V.). Nižestupanjski sudovi stoga prihvaćaju tužbeni zahtjev sa obrazloženjem da se gospodarska kriza dužnika i nakon povlačenja prvog dopuštenog i obrazloženog prijedloga (F. I.. P. s.p.a. iz I.) nije prekidala te da je nakon povlačenja tog prijedloga i podnošenja kasnijeg prijedloga za otvaranje stečajnog postupka od strane K. p. d.d. u K. u predmetu broj ST-47/00 održan kontinuitet u postojanju stečajnih razloga.

Revident smatra da su nižestupanjski sudovi donoseći odluku pogrešno primijenili spomenute zakonske odredbe jer se smatra da prijedlog kojeg je neki vjerovnik stavio pa potom povukao, a radi čega je stečajni postupak obustavljen, nikada nije bio niti podnijet pa se takav prijedlog ne može uzeti kao osnov za računanje rokova koji su propisani odredbom čl. 129. SZ. Revident smatra da je prvi obrazloženi i dopušteni prijedlog za otvaranje stečajnog postupka protiv prednika tuženika bio prijedlog Karlovačke pivovare podnijet 24. svibnja 2000., što je bio 9 mjeseci 22 dana nakon zaključenja sporazuma o osiguranju tražbine tuženika, a ne mjesec dana prije podnošenja prvog dopuštenog i obrazloženog prijedloga.

S pravom revident ukazuje da su nižestupanjske presude rezultat pogrešne primjene materijalnog prava. Odredba čl. 137. st. 2. SZ odnosi se na pravnu situaciju kada postoje dva ili više prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Tada je doista mjerodavan prvi obrazloženi i dopušteni prijedlog, pri čemu nije odlučno što je postupak otvoren u povodu nekog kasnijeg prijedloga. Naime, odredba čl. 137. st. 2. SZ ima na umu jedan te isti stečajni postupak u kojem može biti podneseno više prijedloga za otvaranje tog postupka i sve dok postoje makar i jedan od tih prijedloga taj postupak pravno postoji, a za računanje rokova u toj situaciji mjerodavan je prvi i dopušteni prijedlog koji kasnije može biti i povučen. Spomenuta zakonska odredba ne odnosi se na situaciju kada stečajnog postupka više nema, jer je pravomoćno obustavljen. Naime, prema čl. 40. st. 1. SZ prijedlog za otvaranje stečajnog postupka može se povući sve do isticanja oglasa o otvaranju stečajnog postupka na oglasnoj ploči suda, odnosno do donošenja rješenja o odbacivanju ili odbijanju prijedloga. Riječ je postupovnoj radnji koja dopušta slobodu vjerovniku da do spomenutih rokova bez ikakvog ograničenja slobodno raspolaže svojim zahtjevom, pa i da ga povuče.

U ovom predmetu F. I.. P. s.p.a. iz I. povukao je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka i taj postupak protiv V. d.d. V. je obustavljen. Pravne radnje koje su poduzete u pravomoćno obustavljenom postupku nemaju nikakvih daljnjih pravnih učinaka na moguće nove prijedloge za otvaranje stečajnog postupka protiv istog dužnika, ali u novo pokrenutom postupku.

Iz utvrđenja sudova nižeg stupnja proizlazi da je pobijana radnja poduzeta dana 2. kolovoza 1999. podnošenjem prijedloga kojom tuženik na temelju „Sporazuma o osiguranju tražbine“ od 21. lipnja 1999. zahtijeva upis založnog prava na već spomenutim nekretninama, što je u predmetu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj RZ-1279/99 i dopušteno. Sudovi utvrđuju da je K. p. d.d. K. 24. svibnja 2000. Trgovačkom sudu u Varaždinu podnijela prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad V. d.d. V., koji je otvorio stečajni postupak pod poslovnim brojem ST-47/00. Stoga je stajalište ovog suda da je u konkretnom predmetu upravo prijedlog K. p. d.d. K. 24. svibnja 2000. onaj mjerodavni prvi dopušteni i obrazloženi prijedlog od kojega valja računati rok iz čl. 129. st. 1. toč. 1. SZ.

Pobijana pravna radnja od 2. kolovoza 1999. nije dakle poduzeta u posljednjem mjesecu prije podnošenja prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga već je poduzeta 9 mjeseci i 22 dana prije podnošenja spomenutog prijedloga. Stoga se ne može prihvatiti stajalište izneseno u pobijanoj prvostupanjskoj presudi da je riječ o inkogurentnom namirenju tuženika kao stečajnog vjerovnika zbog čega su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo prihvaćajući tužbeni zahtjev jer se ne radi o inkogurentnom namirenju.

Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrdili sve činjenice koje su važne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu. Iz činjenica utvrđenih tijekom provedenog postupka proizlazi da je spomenutu pravnu radnju (Sporazum o osiguranju tražbina od 21. lipnja 1999.) dužnik poduzeo u posljednjih 5 godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, pa je za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu trebalo utvrditi da li je ta pravna radnja poduzeta s namjerom da dužnik ošteti svoje vjerovnike jer bi se u tom slučaju prema odredbi čl. 131. SZ ta pravna radnja mogla pobijati.

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi ovu odlučnu činjenicu nisu utvrdili, to nije bilo uvjeta za preinačavanje pobijane presude već je ovaj sud primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuo obje nižestupanjske presude i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud utvrditi da li je postojala namjera dužnika da poduzimanjem spomenute pravne radnje ošteti svoje vjerovnike te će tek potom donijeti novu i zakonitu odluku.

Ukinuta je i odluka o trošku postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku postupka u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. i čl. 155. ZPP-a).

U Zagrebu, 11. listopada 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.