Rev-1554/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1554/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D., I. i M. Đ., obiju iz S., koje zastupa D. G., odvjetnik u S., protiv tuženika Grada Splita, koga zastupa Javno pravobraniteljstvo u Splitu, radi poništenja sporazuma, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 19. ožujka 1997. godine, br. Gž 1532/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 30. lipnja 1995. godine, br. P 1890/94, u sjednici održanoj dana 10. veljače 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem djelomičnog sporazuma o naknadi što su ga zaključili s bivšom Općinom Split, te za utvrđenje da tužiteljima pripada naknada za ekspropiranu stambenu zgradu u Splitu i ostalo, pa da se mora provesti postupak utvrđivanja i davanja tužiteljima nove naknade.

Tužitelji su dužni naknaditi tuženiku parnični trošak.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije odnosno da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužitelji su u ovoj parnici tražili poništenje sporazuma od 16. svibnja 1988. godine, što su ga zaključili s prednicom tuženika glede naknade za ekspropriranu imovinu, tvrdeći da je taj sporazum zaključen uz mane njihove volje. Osim te tvrdnje oni nisu konkretno naveli u čemu se te mane sastoje, a pogotovo ne predviđene odredbama čl. 60-66. Zakona o obveznim odnosima.

Po ocjeni ovog suda oni zapravo tvrde da tuženik, odnosno njegova pravna prednica, nisu ispunili svoju obvezu iz tog ugovora, time što su protivno sporazumu gradeći zgradu, u kojoj su tužitelji trebali dobiti stanove i drvarnice, kao naknadu za svoju imovinu, izveli i podrumski poslovni prostor.

Sud prvog stupnja je utvrdio da su navedenim sporazumom pored djelomične isplate tužiteljima trebala pripasti tri zasebna stana zajedno s drvarnicama u podrumu i pravom da u slučaju gradnje garaže dvojica od tužitelja imaju pravo na dva garažna boksa. Također je utvrđeno da su tužitelji u izvršenju navedenog sporazuma u cijelosti primili ono što im je tuženik odnosno njegova pravna prednica bio obvezan predati.

Prema tome, iz toga ne proizlazi da je sporni sporazum sačinjen uz mane njihove volje, jer su tužiteljima omogućeni zasebni ulazi u njihove stanove i u njihov podrumski dio. Okolnost što je prilikom vršenja iskopa za izgradnju zgrade u kojoj su navedeni stanovi ovaj bio veći od potrebnoga za izgradnju objekta stranaka, pa je stoga na tom mjestu izgrađen dodatni podrumski prostor, koji sa stanovima tužitelja nema nikakve veze, te ima posebni ulaz s druge strane zgrade, a za njega je izrađena posebna projektna dokumentacija, to ovaj sud smatra, jednako kao i sudovi nižega stupnja, da na taj način nije ni u čemu povrijeđeno pravo tužitelja.

Okolnost, koju oni ističu u reviziji, da su stranke zaključile i aneks navedenom sporazumu, po kojemu objekt što se tužiteljima dodjeljuje u vlasništvo mora biti izgrađen prema postojećoj dokumentaciji, što da je tuženik prekršio izgradnjom navedenoga podrumskog prostora, ne ukazuje na to da je sporni sporazum zaključen uz manje njihove volje i da stoga postoje pretpostavke za njegovo poništenje.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 10. veljače 2000.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.