Revr-7/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 7/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku R. P., odvjetniku u S., protiv tužene Republike Hrvatske , OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-620/16 od 14. srpnja 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-26/14 od 23. ožujka 2016., u sjednici održanoj 31. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice J. M. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 14.601,24 kn na ime manje isplaćenih plaća u bruto iznosu za period od 3. svibnja 2001. do 30. studenog 2002. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose kako je pobliže naznačeno u izreci presude. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.080,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose kako je pobliže naznačeno u izreci presude, a pod točkom III. je odlučeno da svaka stranaka snosi svoje troškove postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, a drugostupanjskim rješenjem ukinuta je pobijana presuda u dijelu točke III. izreke u kojoj je odlučeno o troškovima postupak i u tom dijelu predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev s osnova naknade za ovlaštene službene osobe.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u ovoj pravnoj stvari iznosi 6.080,00 kn te obzirom da vrijednost predmeta spora pobijane presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn nije ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Kako pobijana presuda nije donesena niti u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, revizija nije dopuštena niti na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno naznačeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi oduka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Ispitujući navode iznesene u reviziji ovaj sud je ocijenio da tužiteljica ne navodi određeno pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju. Naime, nije dužnost ovoga suda da iz navoda u reviziji sam nalazi ili kreira pravno pitanje (ili otkriva nalazi li se ono u navodima revizije, podacima u spisu ili u praksi sudova), već je to dužnost same stranke koja jasno i određeno treba postaviti pravno pitanje.

Slijedom navedenog revizija tužiteljice nije dopuštena niti kao redovna niti kao izvanredna te je odlučeno na temelju odredbi čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 31. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.