I Kž-5/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-5/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednika vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i savjetnice Lipnjak Bosanac Zlate, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv opt. K.Z. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 1. KZRH u svezi s čl. 156. st. 1. KZRH odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protvi presude Vojnog suda u Bjelovaru od 28. studenog 1994. broj K-195/94, u sjednici održanoj 4. svibnja 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske M.I.

p r e s u d i o j e:

Uvažava se žalba opt. K.Z., preinačuje se pobijana presuda u krivičnoj sankciji, te se optuženiku u izrečenu sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom "B"

i

kategorije iz čl. 63. OKZRH, koja mu je izrečena na vrijeme od četiri mjeseca, uračunava izvršena zaštitna mjera oduzimanja vozačke dozvole u trajanju od tri mjeseca koja je izrečena rješenjem Suca za prekršaje u Virovitici od 27. rujna 1994. broj II-1846/94, a koja je izvršena u vremenu od 8. prosinca 1994. do 8. ožujka 1995. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojnog suda u Bjelovaru oglašen je krivim opt. K.Z. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 1. KZRH u svezi s čl. 156. st. 1. KZRH za koje mu je djelo izrečena uvjetna osuda s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci, te rokom kušnje od jedne godine.

Istom presudom je optuženiku, temeljem čl. 63. OKZRH, izrečena i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije na vrijeme od četiri mjeseca.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po svojoj braniteljici K. .S.Lj., odvjetnici iz Virovitice, i to samo iz žalbene osnove povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih prijedloga žalitelja.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, u svom pismenom prijedlogu, stavljenom temeljem čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Osnov žalbenog pobijanja, naznačen u žalbi optuženika, sadržan je u povredi zakona iz čl. 355. st. 1. toč. 6. ZKP, koju žalitelj nalazi u činjenici da sud prvog stupnja nije u izrečenu sigurnosnu mjeru uračunao i zaštitu mjeru oduzimanja vozačke dozvole.

Prema pravnom stajalištu ovog Vrhovnog suda moguće je uračunati zaštitu mjeru oduzimanja vozačke dozvole izrečenu po sucu za prekršaje u sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom izrečenu po sudu, a zbog zakonske svrhe izbjegavanja dualiteta kaznenih sankcija ove vrste koje potječu iz istog prometnog delikta.

Naime, prema obavijesti Suca za prekršaje u Virovitici od 16. veljače 1995., zaštitna mjera čije se uračunavanje traži postala je pravomoćna 16. listopada 1994. što je nužna zakonska pretpostavka da bi se uračunavanje zaštitne mjere u sigurnosnu mjeru moglo i izvršiti, a prema obavjesti Policijske uprave virovitičko-podravske ta je zaštitna mjera i izvršena u trajanju od tri mjeseca, i to od 8. prosinca 1994. do 8. ožujka 1995. godine.

Slijedom svega izloženog trebalo je uvažiti žalbu da tuženika zbog toga što je na opisani način na njegovu štetu povrijeđen zakon zbog neizvršenog uračunavanja iz čl. 355. st. 1. toč. 6. ZKP, te presuditi kao u izreci ove drugostupnjevane presude temeljem čl. 377. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 4. svibnja 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.