P-700/2012-28 · Općinski sud u Slavonskom Brodu

R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Poslovni broj: 16 P-700/2012-28

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A.M. iz V.K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I.Ž., odvjetniku iz S.B., protiv I. tuženika Institut Z., OIB: …, zastupanog po direktoru mr.sc. O.K., i II. tuženice Općine, V.K., OIB: …, zastupane po načelniku Općine I.M., kao zakonskom zastupniku, a oni po punomoćniku R.D., odvjetnici iz S.B., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 7. veljače 2019., provedene u prisutnosti tužitelja A.M.

– osobno uz punomoćnika I.Ž., odvjetnika u S.B., te punomoćnika II. tuženika R.D., odvjetnice u S.B., a u nenazočnosti uredno pozvanog I. tuženika, nakon javne objave presude dana 21. ožujka 2019.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1) Utvrđuje se da je tužitelj A.M., OIB: …, iz V.K., vlasnik čk.br. 1695 Oranica Bok sa 9.553 m2 upisana u zk.ul.br. 886 k.o. B. 2) Tuženici su dužni izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva, a u slučaju ne izdavanja istu će zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti. 3) Tuženici su dužni tužitelju naknaditi parnični trošak koliko bude iznosio sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5 postotnih poena od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se drugotuženiku Općini V.K. da na ime naknade štete u ime primljene kupovnine i nepripadajuće dobiti po pravu jačeg prava (dosjelost) naknadi štetu i izvršena ulaganja za dugotrajnu obradu i posjed u visini primljene kupovnine a što iznosi 141.826,05 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećana za 5 postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužitelju da I. tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 984,31 kunu, te II. tuženiku u iznosu od 18.696,81 kunu, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da su on i njegov prednik (otac) od 1977. godine u mirnom, poštenom i istinitom posjedu zemljišta označenog kao čk.br. 1695 – Oranica Bok sa 9.553 m2 upisanog sada u zk.ul.br. 886 k.o. B., te navodi da je kao vlasnik sada upisan prvotuženik. Nadalje tužitelj navodi da je njegov otac u posjed navedene nekretnine stupio 1977. godine po odluci ovlaštenih rukovoditelja bivšeg Agrokombinata "J." – sad J. d.d. u stečaju, te taj posjed nije pribavljen silom niti potajno.

Tužitelj navodi da prednik prvotuženika nikada nije pokrenuo bilo kakav postupak u pogledu ove nekretnine protiv tužitelja. Drugotuženik je znajući da nije stvarni vlasnik prodao predmetnu nekretninu prvotuženiku, te time stekao nepripadajuću dobit u iznosu od 141.862,05 kuna.

Tužitelj nadalje navodi da slijedom uvjerenja drugotuženika posjed tužitelja predmetne nekretnine je pošten, zakonit i istinit.

Kako je drugotuženik odbio, unatoč uvjerenju i ostalim dokazima, izdati valjanu ispravu za uknjižbu prava vlasništva tužitelju i neosnovano se obogatio primljenom kupovninom, a time počinio štetu tužitelju, tužitelj je predložio ovome sudu, da nakon provedenog postupka donese presudu pobliže opisanu u izreci, odnosno alternativno presudu pobliže opisanu u izreci.

I. tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i prvopostavljenom tužbenom zahtjevu, kao neosnovanima u cijelosti. Prvenstveno prvotuženik osporava da bi tužitelj imao samostalan posjed predmetne nekretnine, a posebno osporava da bi takav posjed kad bi postojao bio kvalificiran.

Podredno I. tuženik ističe da sve da tužitelj i ima samostalan posjed, isti bi morao neprekidno trajati dvostruko vrijeme dakle četrdeset godina, ne računajući pri tome vrijeme koje je prethodilo 08. listopada 1991., obzirom da se radi o nekretnini koja je bila u vlasništvu Republike Hrvatske koja je, kao što i proizlazi iz članka 6. Kupoprodajnog ugovora kojeg je tužitelj priložio tužbi, Ugovorom o darovanju od 31. ožujka 2011., predmetnu nekretninu prenijela u vlasništvo II. tuženika.

I. tuženik posebno ističe kako je tužitelj već pravomoćno odbijen sa zahtjevom da mu u vlasništvo pripadne predmetna nekretnina, i to temeljem rješenja ovog suda, poslovni broj R1-366/2008 u zemljišnoknjižnom i izvanparničnom predmetu pojedinačnog ispravnog postupka za predmetnu nekretninu, koje je pravomoćno rješenje i provedeno u ovosudnom predmetu poslovni broj Z-2080/10.

Nadalje, navodi da je upravo I. tuženik, pored činjenice da je njezin zemljišnoknjižni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, te je i upisan kao posjednik u katastarskom operatu Ureda S.B., a što je vidljivo i iz posjedovnog lista broj 852 k.o. B.. I. tuženik navodi da je, kao što i sam tužitelj u tužbi navodi, predmetnu nekretninu stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora zaključenog sa II. tuženikom, a sve temeljem provedenog Natječaja za prodaju nekretnina objavljenog u G.S. dana 25. svibnja 2011., a u svrhu izgradnje poslovne zone "S.C." V.K.. Kupoprodajni ugovor između I. tuženika kao kupca i II. tuženika kao prodavatelja zaključen je temeljem provedenog Natječaja i Odluke o odabiru najpovoljnije ponude od 13. lipnja 2011., te je I. tuženik stupio u posjed predmetne nekretnine odmah po potpisu navedenog Ugovora, a II. tuženik kao prodavatelj i prednik I. tuženika, predmetnu je nekretninu stekao od svog prednika – Republike Hrvatske, temeljem već citiranog Ugovora o darovanju.

Stoga je I. tuženik u cijelosti porekao osnovanost tužbenog zahtjeva, te predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu prouzročenog parničnog troška I. tuženiku.

II. tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi istoj, kao i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te naročito ističe promašenu pasivnu legitimaciju u ovome postupku.

Nadalje, II. tuženik navodi da je točna tvrdnja tužitelja da je on negdje do 2006. ili 2007. godine bio u mirnom posjedu k.č.br. 1695 – Oranica Bok sa površinom od 9.553 m2, upisane u zk.ul.br. 886 k.o. B., ali očito ne i u poštenom i istinitom posjedu, a time niti zakonitom posjedu. Od kada tužitelj navedenu nekretninu uživa, i način na koji ju je dobio u posjed, II. tuženik o tome nema spoznaju.

II. tuženik nadalje navodi da tužitelj tvrdi da je u posjed navedene nekretnine, stupio po uvođenju od strane predstavnika bivšeg AK "J." S.B., ali ne navodi pravni osnov uvođenja u posjed, jeli to bila arondacija ili kupovina predmetne nekretnine.

Nadalje, II. tuženik naglašava, da je potvrde, kao što je potvrda od 29. svibnja 2007. na koju se tužitelj poziva u svojoj tužbi, izdavao i ostalim mještanima Općine, sve s ciljem rješavanja vlasničko-pravnih odnosa na njihovim nekretninama sa nesređenim vlasništvom, a temeljem osnove neriješenih arondacija. Tužitelj je stoga navedenu potvrdu dobio za potrebe pokretanja posebnog postupka, u kojem je trebao dokazati pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva. Navedena nekretnina je u to vrijeme bila u vlasništvu Republike Hrvatske, a kako Općina, upravlja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, to je i izdala navedenu potvrdu, kako bi tužitelj mogao riješiti status vlasništva na nekretnini u ovome sudu, naravno uz predočenje dokaza potrebnih za uknjižbu.

II. tuženik navodi da se po prostorno-planskoj dokumentaciji prijeporna nekretnina nalazi u gospodarskoj zoni Općine V.K.. Kako je riječ o građevinskom zemljištu, općina V.K., kao jedinica lokalne samouprave je podnijela zahtjev Republici Hrvatskoj da joj se ista zajedno sa ostalim nekretninama prenese u vlasništvo. Općina je Darovnim ugovorom zaključenim sa Republikom Hrvatskom, prenijela okolne nekretnine u svoje vlasništvo, ali nije mogla prenijeti i prijepornu iz razloga što je tužitelj u to vrijeme pod poslovnim brojem Z-11355/06, pokrenuo pojedinačni ispravni postupak za uknjižbu k.č.br. 1695 k.o. B., o čemu je upisana zabilježba pokrenutog ispravnog postupka. Postupak je pravomoćno okončan rješenjem ovog suda od 07. siječnja 2010., te je temeljem navedenog rješenja pod poslovnim brojem Z-2080/10 izvršeno brisanje zabilježbe.

Nadalje II. tuženik navodi da tužitelj u predmetnom pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku nije dokazao da je na zakonit način stekao posjed predmetne nekretnine, te da nije priložio dokaze za uknjižbu prava vlasništva na istoj. Općina je, tek potom, ponovno podnijela zahtjev Republici Hrvatskoj, sa svom potrebnom dokumentacijom, da joj se nekretnina uknjiži u vlasništvo, o čemu je zaključen i Darovni ugovor, te je Općina nakon uknjižbe, predmetnu k.č.br. 1695 k.o. B., kupoprodajnim ugovorom prenijela u vlasništvo I. tuženiku.

Također II. tuženik ističe nedostatak pasivne legitimacije za vođenje ove parnice. S tim u svezi II. tuženik ističe da je on nakon pravomoćno okončanog postupka u kojem tužitelj nije uspio dokazati svoje pravo vlasništva na k.č.br. 1695 k.o. B. u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, a koje vlasništvo je II. tuženik stekao temeljem Darovnog ugovora zaključenog sa Republikom Hrvatskom 31. ožujka 2011., a koju je zatim u natječajnom postupku prodao I. tuženiku i to temeljem Kupoprodajnog ugovora od 10. studenog 2011.

Stoga II. tuženik predlaže da sud tužitelja u cijelosti odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim i na zakonu neutemeljenim.

Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o darovanju kod 31. ožujka 2011., u zemljišnoknjižni izvadak za zk.ul.br. 886 k.o. B. na str. 3 i 4 spisa, u Kupoprodajni ugovor od 29.06.2011. na str. 5-9 spisa, u Izmjenu Kupoprodajnog ugovora od 29.09.2011. na str. 10-14 spisa, u Uvjerenje Općine V.K., Poglavarstva od 29.05.2007. na str. 15 spisa, u Izjavu M.K. od 14.12.2006. na str. 16 spisa, u zemljišnoknjižni izvadak za zk.ul.br. 886 k.o. B. na str. 22 i 23 spisa, u Rješenje ovog suda broj R1-366/08-13, Z-11355/06-13 od 07.01.2010. na str. 24-27 spisa, u natječaj za prodaju nekretnina na str. 30 spisa, u zemljišnoknjižni izvadak za zk.ul.br. 886 k.o. B. na str. 31 i 32 spisa, u pregled zemljišnih knjiga na str. 33 i 34 spisa, u posjedovni list broj 852, stanje podataka na dan 18.06.2012. na str. 35-37 spisa, u izvod iz katastarskog plana za k.č.br. 1510/2 k.o. V.K. od 14.09.2018. na str. 61 spisa, u skicu premjeravanja broj 139 k.o. V.K., godina snimanja 1990. na str. 62 spisa, u Rješenje o arondaciji zemljišta na području V.K. od 22.11.1977. na str. 63 spisa, u registar parcela na str. 64 i 65 spisa, u izvadak iz BZP-a – povijesni prikaz za zk.ul.br. 523 k.o. V.K. na str. 66 spisa, u rješenje Predsjedništva okružnog suda Slavonska Požega od 1. lipnja 1990. na str. 67 spisa, u raspravni zapisnik R1-150/88 na str. 68 spisa, u registar parcela 1971. na str. 69 spisa, u obrazac o popisu zemljišta na str. 81 spisa, u zemljišnoknjižni izvadak za zk.ul.br. 88 k.o. B. na str. 70 i 71 spisa, u zemljišnoknjižni izvadak za zk.ul.br. 886 k.o. B. od 4. siječnja 2019. na str. 85 spisa, u izvadak iz BZP-a za zk.ul.br. 523 k.o. V.K. od 10. rujna 2018. na str. 86 spisa, u zapisnik i rješenje Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj Z- 8559/2013/523 od 27. ožujka 2014. na str. 87-89 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju ovog suda broj O-968/02-3 od 22. travnja 2003. na str. 90 i 91 spisa, u Rješenje o arondaciji zemljišta na području k.o. V.K. od 22. studenog 1977. na str. 92 i 93 spisa, u sumarnik posjedovnih listova na str. 94 i 95 spisa, te u spis ovog suda poslovni broj R1-366/2008, te su saslušani svjedoci M.M. i M.K..

Na temelju provedenog dokaznog postupka, te analize i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza skupno sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Sporno je među parničnim strankama dali je tužitelj vlasnik sporne nekretnine pobliže opisane u izreci.

Uvidom u spis ovog suda broj R1-366/2008, odnosno u rješenje broj R1-366/08-13 od 7. siječnja 2010. godine vidljivo je da je odbijen prijedlog predlagatelja A.M. iz V.K., kao prigovor na upise prava vlasništva, kojim se predlaže iz zk.ul.br. 654 k.o. B. otpis k.č.br. 1695 Oranica Bok sa 9553 m2, tada uknjižene u vlasništvo Republike Hrvatske, uz upis u novi zk.ul. iste k.o. i uknjižbu prava vlasništva za korist predlagatelja, te iz zk.ul.br. 1189 k.o. V.K. otpis k.č.br. 1511/2 Oranica Šarovica s 1 j 1470 čhv, tada uknjižene u vlasništvo M.J. iz V.K., uz upis u novi zk.ul. iste k.o. i uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske. Također istim rješenjem određeno je brisanje zabilježbe pokretanja i otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka pod brojem Z-11355/06 u zk.ul.br. 654 k.o. B. na k.č.br. 1695 s 9553 m2 i zk.ul.br. 1189 k.o. V.K. na k.č.br. 1511/2 s 1 j 1470 čhv, po proteku roka od 30 dana od dana zaključenja rasprave za ispravak 7. siječnja 2010., ili prije ukoliko povodom tužbe za ispravak podnesene u ovom roku ova zabilježba bude zamijenjena zabilježbom spora. Istim rješenjem određeno je Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da izvrši provedbu rješenja.

Iz iskaza saslušanog svjedoka M.M. proizlazi da mu je poznato gdje se nalazi sporna nekretnina k.č.br. 1695 k.o. B.. Poznato mu je nadalje da je i otac tužitelja obrađivao tu česticu orući, sijući kukuruz i žito. Otac tužitelja je to radio u vrijeme kada je svjedok bio maloljetan i ne može odrediti točno vrijeme. Nakon smrti oca tužitelja, tužitelj je dolazio traktorom na tu česticu i obrađivao je. Svjedok ne zna temeljem čega je otac tužitelja ušao u posjed sporne čestice.

Nadalje iz iskaza svjedoka M.K. proizlazi da mu je poznato gdje se nalazi k.č.br. 1695 k.o. B., te je istu orao kao traktorista dok je bio zaposlen u J., a to je bilo do 1995. godine. Misli da je I.M., otac tužitelja došao u posjed ove čestice 1977. godine. Uveden je u posjed od strane J.V. i direktora J. Š.. Nadalje, iz iskaza svjedoka proizlazi da je otac tužitelja I.M. imao zemlju u sklopu tabli J., te kada mu je ta zemlja oduzeta dana mu je ova sporna čestica oranica Bok.

Dakle, svjedok M.M. ne zna na temelju čega je otac tužitelja ušao u posjed sporne nekretnine dok svjedok M.K. navodi da je ocu tužitelja oduzeta zemlja, te da mu je nakon toga dana ova sporna čestica.

Uvidom u Rješenje o arondaciji zemljišta na području k.o. V.K. od 22. studenog 1977. str. 92 i 93 spisa vidljivo je da se arondira poljoprivredno zemljište za korist Agrokombinata J. iz S.B., koji se sastoji od k.o. V.K. zk.ul.br. 1189 k.č.br. 1640/5 or. "Stan" sa 3 j i 307 čhv, vlasništvo M.I. iz V.K.. Nadalje, iz istog rješenja je vidljivo da se za arondirano poljoprivredno zemljište daje naknada M.I. i to k.o. V.K. zk.ul.br. 1159 i 1261, k.č.br. 1511/1 i k.č.br. 1511/2.

Dakle, sud je utvrdio da otac tužitelja nije u postupku arondacije dobio sporno zemljište k.č.br. 1695 Oranica Bok k.o. B., te iskaz svjedoka M.K. u tom bitnom dijelu nije istinit.

Također iz iskaza svjedoka M.M. sud nije utvrdio da je tužiteljev posjed i posjed njegovog oca pošten.

Naprotiv, obzirom na gore citirano Rješenje o arondaciji zemljišta na području k.o.

V.K. od 22. studenog 1977. sud cijeni da je tužitelj znao odnosno morao znati da njegov pokojni otac nije stekao posjed na spornoj k.č.br. 1695 k.o. B. temeljem arondacije, te posjed tužitelja nije pošten.

Nadalje, uvidom u posjedovni list broj 852 od 18. lipnja 2012. na str. 35-37 spisa vidljivo je da je u posjedu predmetne čestice Institut d.d. Z.. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao niti da je u katastru upisan kao posjednik predmetne čestice za sve vrijeme za koje tvrdi da je u posjedu, pa je i to dokaz da tužitelj nije vjerovao u poštenje svoga posjeda.

Kako je utvrđeno da tužitelj nije pošteni posjednik sporne čestice pobliže opisane u izreci, valjalo je sukladno članku 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

Predmetna nekretnina je do 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu, a što potvrđuje svjedok M.K. navodeći da je do 1977. godine nekretnina bila u posjedu J., a nakon toga u posjedu tužitelja, to sud cijeni da se vrijeme do 8. listopada 1991. ne može uračunavati u vrijeme potrebno za dosjelost tužitelja.

Nadalje, od 8. listopada 1991. pa do 21. travnja 2011., a što je vidljivo iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka predmetna nekretnina je upisana u vlasništvo RH odnosno Općine V.K.. Kroz sve to vrijeme tužitelju je za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretnini bilo potrebno dvostruko vrijeme određeno po članku 159 stavak 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Stoga tužitelj niti glede vremena posjedovanja sporne nekretnine nije ispunio uvjete predviđene Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, određeno u članku 159 stavak 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je i po tom osnovu tužitelj odbijen za stjecanje vlasništva dosjelošću.

Sud cijeni da uvjerenje Općine V.K. od 29. svibnja 2007. nije relevantno u ovom postupku, jer Općina nije institucija nadležna da potvrđuje dali je netko u posjedu ili u vlasništvu određene nekretnine.

Glede Ugovora o darovanju zaključenog između RH i Općine V.K. od 31. ožujka 2011. i primjedbi uz isti od strane tužitelja sud cijeni da iste nisu relevantne za ovaj postupak obzirom da se radi o tužbi tužitelja protiv I. i II. tuženika radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću.

Glede alternativnog tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 141.826,05 kuna sa zakonskim zateznim kamatama sporno je među parničnim strankama dali tužitelj ima pravo na naknadu štete glede isplaćene kupovnine za spornu česticu.

Uvidom u Kupoprodajni ugovor zaključen između Općine V.K., kao prodavatelja i Instituta d.d. Z., kao kupca, dana 29. lipnja 2011., vidljivo je da je prodavatelj stvarni i zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine upisane u zk.ul.br. 886 (ranije zk.ul.br. 654) k.o. B. i to k.č.br. 1965 u naravi Oranica Bok površine 9553 m2. Nadalje, iz istog Ugovora je vidljivo da se nekretnina prodaje na temelju Odluke o odabiru najpovoljnije ponude za prodaju nekretnine Vijeća V.K. od 13. lipnja 2001. Također iz istog ugovora je vidljivo da je kupoprodajna cijena 141.862,05 kuna.

Nadalje, sud je izvršio uvid u Izmjenu Kupoprodajnog ugovora zaključenog 29. rujna 2011. iz kojeg je vidljivo da se izmjena vrši u članku 1. i članku 5. Kupoprodajnog ugovora tako da navedeni članci sada glase: "Ugovorne strane utvrđuju da je prodavatelj stvarni i zemljišno-knjižni vlasnik nekretnine upisane u zk.ul.br. 886 (ranije upisane u zk. uložak broj 654) k.o. B. i to k.č.br. 1695 - Oranica Bok površine 9553 m2.

Dakle, vidljivo je iz predmetnih ugovora, a također i iz izvatka iz zemljišnih knjiga na str. 4 spisa da tužitelj nije bio vlasnik sporne čestice, te mu ne pripada kupovnina koja je izvršena između stranaka Općine V.K. i Instituta.

Naime, prema članku 376 Zakona o obveznim odnosima Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

Kako tužitelj nije bio niti vlasnik niti prodavatelj sporne čestice ne pripada mu kupoprodajna cijena, pa je valjalo odlučiti kao u izreci glede alternativnog tužbenog zahtjeva.

Sukladno članku 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku tužitelj je dužan I. tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 984,31 kunu, koji se sastoji od sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

Također tužitelj je temeljem istog članka dužan II. tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.696,81 kuna, koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od: sastava podneska kojim se dopunjava odgovor na tužbu (50%) u iznosu od 1.250,00 kuna, zastupanja na ročištu 11.10.2018. u iznosu od 2.500,00 kuna, zastupanja na ročištu 20.11.2018. u iznosu od 2.500,00 kuna, sastav podneska od 16.01.2019. u iznosu od 2.500,00 kuna, zastupanja na ročištu 23.01.2019. u iznosu od 2.500,00 kuna, zastupanja na ročištu 07.02.2019. u iznosu od 2.500,00 kuna, te pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 500,00 kuna, PDV 25% na odvjetničke usluge u iznosu od 3.562,50 kuna, te sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 884,31 kunu.

Slavonski Brod, 21. ožujka 2019.

Sudac:

Pavo Garić, v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet istovjetnih pisanih primjeraka.