Rev-42/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 42/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S UDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. J. iz Z., koju zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Z., protiv tužene Tekstilne škole Zabok, koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi poništenja rješenja, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 2. travnja 1996. godine, br. Gž 8910/95-2, kojom su potvrđene presude Općinskog suda u Zaboku od 16. svibnja 1995. godine i dopunska presuda istog suda od 12. rujna 1995. godine, br. P 713/94, u sjednici održanoj dana 6. svibnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zaboku od 16. svibnja 1995. godine, br. P 713/94-14 je presuđeno:

"I. Poništava se rješenje tuženice Tekstilne škole Z., o godišnjem zaduženju nastavnika u školskoj godini 1994/1995., ur.broj: 2197-10-01-94-130 od 5. rujna 1994. godine.

II. Tuženica Tekstilna škola Z. dužna je tužiteljici N.J. naknaditi par. trošak u iznosu od 981,00 kn, u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja."

Dopunskom presudom Općinskog suda u Zaboku od 16. svibnja 1995. godine, br. P 713/94-18 je presuđeno:

"Tužena Tekstilna škola Z. dužna je vratiti tužiteljicu N.J. na poslove i radne zadatke predavača predmeta konstrukcija odjeće i tehnologija proizvodnje odjeće u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu, kao drugostupanjskog suda, odbijene su žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđene navedene presude suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se reviziju prihvati, ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), jer presude sudova nižega stupnja sadrže razloge o odlučnim činjenicama za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njihova pravilnost, te razlozi navedeni u obrazloženju presuda sudova nižega stupnja nisu u suprotnosti sa sadržajem zapisnika o izvedenim dokazima.

Pobijanom odlukom tuženika o godišnjem zaduženju nastavnika u školskoj godini 1994/95. tužiteljica je kao diplomirani inženjer tekstilnog inženjerstva, smjer tekstilno-mehanički dobila raspored na rad u nastavi iz predmeta tehnologija pletenja s vježbama i konstrukcija pletenja s vježbama. Iz obrazloženja navedene odluke vidi se, da je do novog zaduženja došlo iz razloga, jer tužiteljica za obavljanje teoretske nastave na predmetima konstrukcija odjeće i tehnologija proizvodnje odjeće za koje je prethodno bila zadužena nema odgovarajuću stručnu spremu.

U postupku pred sudom prvog stupnja, a što je prihvatio sud drugog stupnja je utvrđeno, da je tužiteljica završila Tehnološki fakultet tekstilno-inženjerski studij, smjer tekstilno-mehanički, usmjerenje konfekcijsko-trikotažersko, a da su ti smjerovi objedinjavali i sadržaje koji se obrađuju na studiju tekstilna tehnologija - odjevni smjer.

Odredbom čl. 28. Pravilnika o stručnoj spremi i pedogoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjem školstvu, koji je donio ministar kulture i prosvjete ("Narodne novine", broj 32/94, dalje: Pravilnik) pod toč. 17. i 18. je određeno da se odgovarajućom stručnom spremom za izvođenje nastave predmeta u strukovnoj školi područje rada tekstil i to za konstrukciju odjeće i tehnologiju proizvodnje odjeće traži - da je dipl. inž. tekstilne tehnologije, odjevni smjer.

S obzirom na navedeno utvrđenje i odredbe čl. 28. toč. 17. i 18. Pravilnika, sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili temeljem obrazložene ocijene provedenih dokaza, da tužiteljica ima odgovarajuću stručnu spremu za rad na nastavnim predmetima na kojima je do sada držala nastavu.

Prigovor tužene da sudovi nižeg stupnja nisu mogli zatražiti mišljenje Ministarstva prosvjete i kulture o stručnoj spremi tužiteljice s obzirom na odredbu čl. 53. Pravilnika, ne može se prihvatiti. Odredbom čl. 53. Pravilnika predviđeno je da Ministarstvo kulture i prosvjete, utvrdi, što se smatra potrebnom stručnom spremom nastavnika u pojedinačnim slučajevima koji nisu propisani ovim Pravilnikom (promjena naziva predmeta, stručnog naziva ili promjena nastavnog plana i programa i dr.).

U ovom slučaju je Pravilnikom doduše propisana stručna sprema, ali su sudovi nižeg stupnja zatražili mišljenje istog Ministarstva, da li tužiteljica ima odgovarajuću stručnu spremu s obzirom da je diplomirala na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 22. veljače 1980. godine i da iz diplome nije bilo vidljivo, da li tužiteljica ima odjevni smjer koji se traži za sporne naknadne predmete.

Odredba čl. 53. Pravilnika nije u ovom slučaju oduzimala mogućnost da se sporna okolnost utvrđuje pribavljanjem argumentiranog mišljenja nadležnog ministarstva.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 6. svibnja 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.