Rev-68/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 68/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš i dr. Ive Grbina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. T.K., zastupanog po zz ocu F.K. iz Z., … , kojeg zastupa T.T., odvjetnik iz Z., protiv tužene "C. " o. d.d. Z., … , radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 9. VI. 1992. godine br. Gž-3703/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. III. 1992. godine br. Pn-3374/90, u sjednici održanoj dana 28. srpnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 11. III. 1992. godine br. Pn-3374/90 suđeno je: "I. Tužena je dužna tužitelju isplatiti iznos od 154.000 HRD sa zateznim kamatama u smislu odredbe čl. 277. st. 1. ZOO koje teku od 11.III. 1992. pa do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.300 HRD sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 352.720 HRD tužitelj se odbija.

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 9. lipnja 1992. godine br. Gž 3707/92-2 suđeno je: "I. Odbija se žalba tužitelja mlt. T.K. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 1992. godine br. Pn 3374/90 u pobijanom odbijajućem dijelu u toč. II. izreke.

II. Odbija se žalba tužene "C. o. " d.d. kao neosnovana te se potvrđuje gornja presuda u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 90.000 HRD pa do iznosa od 150.000 HRD.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešen primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda u pravcu razloga revizije i njemu dosudi parnični trošak uključujući i troškove revizijskog postupka.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nije sporna isključiva odgovornost tužene za naknadu štete tužitelju.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio udarno krvni podljev glave i oguljotinu na čelu, da je na liječenju bio sedam dana mirovanjem a da je nakon toga ozljeda uredno sanirana.

Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio jake boli tri dana srednje jake četiri dana i lake bolove oko osam dana, te trpio primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od približno jedan dan. Na temelju tih utvrđenih činjenica i ovaj revizijski sud smatra da je primjerena naknada tužitelju za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 100.000 HRD a za pretrpljeni strah u iznosu od 50.000 HRD, zbog toga tužitelj nije u pravu kada prigovara visini dosuđene neimovinske štete.

I ovaj je sud odlučujući o visini navedenih naknada imao u vidu kako vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi tako i intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio kao i trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, a vodio je računa i o životnoj dobi tužitelja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodnom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", br. 53/91, 73/91 - dalje: ZOO).

Nije, također, osnovan niti revizijski prigovor u odnosu na visinu dosuđene naknade tužitelju za tuđu pomoć koja mu je bila potrebna tjedna dana, jer niži sudovi dosuđenjem navedene naknade nisu povrijedili materijalno pravo na njegovu štetu.

Kako su, dakle, niži sudovi u svemu pravilno primijenili materijalno pravo reviziju tužitelja valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 28. srpnja 1993.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.