Rev-850/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 850/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivice Crnića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. Z., zastupanog po Odvjetničkom društvu Š. Z., protiv tuženika 1. S. R. i 2. M. R., oboje iz Z., zastupanih po punomoćniku K. V. odvjetniku iz Z., radi raskida ugovora, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2003. godine br. XXXIII Gž- 11240/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2000. godine br. Ps-2311/95, u sjednici održanoj dana 17. studenoga 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2003. godine br. XXXIII Gž-11240/00 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2000. godine br. Ps-2311/95 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da ugovor o kupoprodaji br. 9/92 od 27. studenog 2002. godine sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupaca stana te da su tuženici dužni iseliti sa svim osobama i stvarima iz stana u Z.

Ujedno je odlučeno da je tužitelj dužan naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 19.740,00 kn.

Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija je osnovana.

Sporno je, je li tužitelj ovlašten tražiti raskid ugovora o kupoprodaji stana u Z., te da li su tuženici dužni iseliti iz tog stana sa svim osobama i stvarima.

Ostvario se revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prema odredbi čl. 41. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP) koji je bio na snazi dok se vodio postupak pred prvostupanjskim sudom, u parničnom postupku sudovi sude u vijeću, a određeni sudovi i u općoj sjednici, a u kojim slučajevima sudi sudac pojedinac određuje se zakonom.

Odredbom pak čl. 43. st. 1. i 2. ZPP koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 284. st. 1. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 117/03 – dalje: ZID ZPP/03) sudac pojedinac sudi sporove o imovinskopravnim zahtjevima ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn, time da se u postupku stranke mogu sporazumjeti da imovinskopravne sporove sudi sudac pojedinac bez obzira na vrijednost predmeta spora.

U ovom predmetu je tužitelj propustio označiti vrijednost predmeta spora te je sud prvog stupnja nakon što je izjavljena revizija rješenjem odredio vrijednost predmeta spora iznosom od 251.136,00 kn (čl. 40. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje: ZPP).

Dakle, u ovom predmetu je prvostupanjski sud trebao suditi u vijeću s obzirom na tada važeću odredbu čl. 41. st. 1. ZPP.

Također je prvostupanjski sud trebao suditi u vijeću i s obzirom na odredbu čl. 43. st. 1. i 2. ZPP koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. ZID ZPP/03, kada se ima na umu utvrđena vrijednost predmeta spora od 251.136,00 kn.

Stranke su se mogle sporazumjeti da bez obzira na vrijednost predmeta spora sudi sudac pojedinac, ali takvog sporazuma nije bilo (čl. 43. st. 2. ZPP).

Stoga osnovano tužitelj ističe u reviziji da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP a koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. ZID ZPP/03 jer je sud bio nepropisno sastavljen kada je sudio sudac pojedinac, a ne vijeće.

Drugostupanjski je sud učinio istu povredu kada je propustio sankcionirati tu povredu na koju povredu je tužitelj ukazivao u žalbi a na koju povredu je inače drugostupanjski sud bio dužan paziti i po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

Naprijed navedena bitna povreda je razlog za ukidanje pobijanih presuda. Napomenuti je i da je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u svezi s primjenom odredbe čl. 131. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO).

Naime, ne može se prihvatiti pravno stajalište nižestupanjskih sudova da bi neplaćanje do 1/5 cijene (20% cijene) predstavljalo neispunjenje neznatnog dijela ugovorne obveze o čemu govori odredba čl. 131. ZOO.

Uzimajući u obzir cjelokupnost obveza stranaka iz ugovora kada bi neisplaćeni iznos prodajne cijene bio 17,5% kako tvrdi tužitelj, ne bi se moglo uzeti da se radi o neispunjenju neznatnog dijela obveze.

Ukazati je i da se ugovor raskida po samom zakonu kada ispunjenje obveze u određenom roku predstavlja bitni sastojak ugovora, a dužnik ne ispuni obvezu u tom roku (čl. 125. st. 1. ZOO).

Pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP ovaj revizijski sud nije našao da je ta povreda učinjena (čl. 386. ZPP koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. ZID ZPP/03).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 394. st. 1. ZPP koji se primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. ZID ZPP/03, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. studenoga 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Dr.sc. Ivo Grbin, v.r.