II Kž-387/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 387/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Dragana Poljaka i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. Ž., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Koprivnici od 31. svibnja 2007. godine, broj K-5/07, o produljenju pritvora protiv optuženika, u tijeku postupka nakon izricanja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 11. lipnja 2007. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog V. Ž. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Koprivnici, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi V. Ž. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 92. u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05 i 71/06; u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, produljen je pritvor protiv optuženika po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu: Zakon o kaznenom postupku).

Protiv tog rješenja žali se optuženik, po branitelju, D. B., odvjetniku iz K., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti iz pritvora.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv optuženog V. Ž. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

II Kž 387/07-3

Naime, osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo proizlaze iz okolnosti inkriminiranog djela koje su opisali optuženik i svjedoci, a prema njihovim iskazima inkriminirani događaj je rezultat dugogodišnjih obiteljskih sukoba između optuženika, njegovog brata i njihove majke, koji su vezani za njihovo prekomjerno konzumiranje alkohola, a djelomice i za imovinske odnose. Nadalje, optuženik je već prekršajno kažnjavan zbog nasilja u obitelji, pa sve navedeno u korelaciji s nalazom vještaka koji je ocijenio da postoji opasnost da će zbog ovisnosti o alkoholu optuženik ponovno počiniti neko kazneno djelo, upućuje na zaključak da su u cijelosti ostvarene pretpostavke za pritvor propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kazenom postupku.

Žalbom nije dovedena u pitanje pravilnost pobijane odluke. Naime, u žalbi se ističe da se optuženik branio od napada oštećenika, a da je dokaznim postupkom otklonjena verzija događaja kako ju je iznio oštećenik, pa je kod takvog stanja stvari malo vjerojatno da bi se ista situacija kod koje bi optuženik mogao djelovati „na mah“ mogla ponoviti. Međutim, ovakvi navodi su neprihvatljivi s obzirom da se, usprkos utvrđenom činjeničnom stanju i kvalifikaciji nepravomoćne presude koja je povoljnija za optuženika od one koja mu se stavljala na teret optužnicom, ne radi o okolnostima koje bi dovele u pitanje značaj okolnosti koje upućuju na mogućnost ponavljanja djela, a pri tome se posebno misli na mišljenje vještaka psihijatra koji smatra da takva opasnost postoji, te na zajedničko domaćinstvo sudionika sukoba.

Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. lipnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.