Rev-x-500/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 500/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. (L.) B. iz S., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku iz S., protiv I. tuženika N. L. pok. N. iz S., i II. tuženice M. L. ž. N. iz S., oboje zastupanih po punomoćniku V. L., odvjetniku iz S., radi utvrđenja prava vlasništva, izdavanja tabularne isprave i predaje posjeda, te u pravnoj stvari po protutužbi I. protutužitelja N. L. pok. N. iz S., i II. protutužiteljice M. L. ž. N. iz S., oboje zastupanih po punomoćniku V. L., odvjetniku iz S., protiv protutuženika I. R. (L.) B. iz S., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku iz S., radi raskida ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja ujedno i protutuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-4552/08-2 od 3. prosinca 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-545/08 od 26. ožujka 2008., u sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja ujedno i protutuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja ujedno i protutuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

A/ - u stavku I. izreke, odbačena tužba ("tužbeni zahtjev") s zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj I. R. zv. L. vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 1179/3 i 1182/9 K.O. M..",

B/ - u stavku II. izreke, odlučeno da se odbijaju tužbeni zahtjevi tužitelja:

- na obvezivanje tuženika tužitelju "predati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na njegovo ime, a u protivnom tu ispravu zamjenjuje ova presuda.",

- na utvrđenje "da je pogrešna uknjižba na nekretninama označenim kao čest. zem. 1197/3 i 1182/9 K.O. M. na imena tuženika - protutužitelja L. N. pok. J. za ½ dijela i L. M. žene N. za ½ dijela pa su tuženici - protutužitelji dužni u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ispustiti tužitelju ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva ovih nekretnina na njegovo ime za cijelo, a u protivnom će tu ispravu zamijeniti ova presuda.",

- na obvezivanje tuženika "u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja iz kuće u S., ... isprazniti sve stvari i predati je u cijelosti na slobodno raspolaganje tužitelju, uz istodobnu obvezu tužitelja da tuženicima isplati 0,125 kuna",

- na obvezivanje tuženika "u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka",

C/ - u stavku III. izreke, usvojen protutužbeni zahtjev protutužitelja:

- na raskid ugovora sklopljenog između stranaka "U S., 09.11.1982. god." slijedom kojeg su oni obvezani isplatiti protutuženiku "0,125 kuna i to sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 0,025 kuna od 01. studenoga 1982. god., na iznos od 0,075 kuna od 09. studenoga 1982. god., te na iznos od 0,025 kuna od 12. studenoga 1982. godine. pa sve do isplate.",

- na obvezivanje protutuženika "u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazniti od osoba i stvari i predati na slobodno raspolaganje i posjed nekretninu označenu kao čest. zem. 1179/3 i 1182/9 K.O. M., te zgrade smještene na predmetnoj nekretnini, sa svim pripadnostima i služnostima, te se u buduće kaniti bilo kakvog pačanja u ove nekretnine",

dok je tužitelj ujedno i protutuženik obvezan naknaditi protutužiteljima parnični trošak od 6.260,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj ujedno i protutuženik podnio je reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjevi usvoje, podredno da se ukinu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 3. prosinca 2009., dakle prije nego što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. ZID ZPP-a/11 i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

Predmet spora je:

- tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik prijepornih nekretnina, kumuliran s zahtjevima: na obvezivanje tuženika predati tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama na njegovo ime (jer da u protivnom istu ima zamijeniti presuda); na utvrđenje da je pogrešna uknjižba na istim nekretninama - i obvezivanje tuženika "ispustiti tužitelju ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva ovih nekretnina za njegovo ime za cijelo" (jer da u protivnom istu ima zamijeniti presuda); na obvezivanje tuženika isprazniti iz kuće u S., ..., sve stvari i predati kuću u cijelosti na slobodno raspolaganje tužitelju, "uz istodobnu obvezu tužitelja da tuženicima isplati 0,125 kuna",

- protutužbeni zahtjev na raskid ugovora sklopljenog između stranaka "U S., 09.11.1982. god." slijedom kojeg (raskida) su protutužitelji obvezni isplatiti protutuženiku "0,125 kuna i to sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 0,025 kuna od 01. studenoga 1982. god., na iznos od 0,075 kuna od 09. studenoga 1982. god., te na iznos od 0,025 kuna od 12. studenoga 1982. godine. pa sve do isplate", kumuliran s zahtjevom na obvezivanje protutuženika isprazniti od osoba i stvari prijeporne nekretnine i predati ih protutužiteljima na slobodno raspolaganje i posjed.

Konkretno, tužitelj u postupku zahtjeva utvrđenje da je vlasnik prijepornih nekretnina

- jer da ih je stekao na temelju s tuženicima sklopljenog kupoprodajnog ugovora, pa traži (postavljenim zahtjevima) ispunjenje toga ugovora u cijelosti (predajom dijela kupljenih nekretnina za kojeg drži da mu nije predan u posjed te izdavanjem isprava na temelju kojih bi mogao u zemljišnim knjigama upisati to svoje pravo vlasništva - uz obvezivanje tuženika da isprazne prijepornu kuću od svojih stvari, sve "uz istodobnu" njegovu obvezu da tuženicima isplati "preostalu polovinu kupoprodajne cijene": ono što im je prema ugovoru ostao dužan isplatiti), dok protutužitelji zahtjevaju da se isti ugovor raskine zbog njegova neispunjenja - uz njihovu obvezu da protutuženiku vrate ono što im je na temelju djelomično ispunjenog ugovora isplatio te uz obvezu protutuženika da im preda posjed nekretnina.

Radi se na strani tužitelja o objektivnoj kumulaciji više tužbenih nenovčanih zahtjeva koji proizlaze iz različitih pravnih osnova, te samostalnom nenovčanom protutužbenom zahtjevu.

Valja kod toga imati na umu da se konstataciji tužitelja iz tužbenog zahtjeva (postavljenoj posljedično vezano s zahtjevom na ispunjenje ugovora) o njegovoj obvezi isplate tuženicima preostale kupoprodajne cijene i konstataciji protutužitelja iz protutužbenog zahtjeva (postavljenoj vezano s njihovim protutužbenim zahtjevom na raskid ugovora - u vidu posljedice toga raskida ugovora) o njihovoj obvezi vraćanja protutuženiku onog što su primili na temelju raskinutog ugovora ne može dati (sve obzirom i da stranka može tužbenim zahtjevom zahtijevati obvezivanje samo druge osobe - a ne sebe, ali i da tužitelj ne bi imao pravo na reviziju protiv odluke kojom bi bio odbijen zahtjev na njegovo obvezivanje - kao niti protiv odluke kojom bi protivna stranka bila obvezana njemu isplatiti određeni iznos) značaj novčanog zahtjeva.

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a, u slučaju kakav je i ovdje, kada se tužbeni zahtjevi ne odnose na novčanu svotu, za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije u odnosu na osporenu presudu o tužbenim zahtjevima mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

Tužitelj je u tužbi vrijednost predmeta spora naznačio na 55.000.-dinara, i ta se vrijednost tijekom postupka nije mijenjala.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Slijedom toga, kako se u konkretnom slučaju u tužbi označena vrijednost predmeta spora dijeli (u smislu navedene odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a) s brojem zahtjeva, dakle s četiri - tako da vrijednost predmeta spora pobijane drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi po svakome zahtjevu pojedinačno (stvarnopravnom i obveznopravnim) ne prelazi 100.000,00 kn, revizija koju je tužitelj izjavio protiv osporene presude o tužbenim zahtjevima nije dopuštena.

Valja pritom prihvatiti (što je ovdje bitno, a zbog legitimnih očekivanja stranaka da se o njihovom pravu na reviziju odlučuje prema propisima važećim u vrijeme pokretanja spora, kada su određivanjem vrijednosti predmeta spora stranke odabirale i put pravne zaštite - a time i pravo na pravne lijekove) da podnesena revizija po vrijednosnom kriteriju nije dopuštena niti prema pretpostavkama za njezinu dopuštenost kakve su vrijedile u vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu i postavio stvarnopravni i obveznopravne zahtjeve (14. listopada 1985.), a to polazeći od tada mjerodavne vrijednosti predmeta spora po svakom od navedenih zahtjeva pojedinačno.

Naime, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, a koja se tada primjenjivala (čl. 2. i čl. 11. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - "Službeni list SFRJ", broj: 96/82, "Narodne novine", broj: 53/91), revizija nije bila dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosio na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude (u odnosu na svaki samostalni zahtjev pojedinačno) nije prelazila tadašnjih 50.000.- dinara, a prema odredbi čl. 382. st. 3. istog ZPP-a nije bila dopuštena niti u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev nije odnosio na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo nije prelazila (opet: u odnosu na svaki samostalni zahtjev pojedinačno) tih 50.000.- ondašnjih dinara.

Po svojoj pravnoj prirodi, a u smislu odredaba čl. 189. ZPP-a, protutužba predstavlja samostalnu tužbu, pa se pitanje dopuštenosti revizije protiv odluke kojom je odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu ocjenjuje samostalno u odnosu na svaki od tih zahtjeva.

Protutužitelji u protutužbi nisu naznačili vrijednost predmeta spora, pa je ovu mogao utvrditi i prvostupanjski sud prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP-a prema kojoj: "Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.".

Prema odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a (kojom nije propisano određivanje vrijednosti predmeta spora po sudu): „Ako prvostupanjski sud u slučaju iz st. 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna.“.

Sukladno tome, a budući da vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev nije utvrdio niti prvostupanjski sud prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP-a (posebnim rješenjem i najkasnije do zaključenja glavne rasprave) - tako da se ima smatrati da je vrijednost predmeta spora u odnosu na odluku o tome zahtjevu 50.000,00 kn, prema vrijednosnom kriteriju (u smislu navedene odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a) nije dopuštena niti revizija koju je protutuženik podnio protiv drugostupanjske odluke o protutužbenom zahtjevu.

Stoga je reviziju izjavljenu po tužitelju i ujedno protutuženiku protiv drugostupanjske odluke o tužbenom i protutužbenom zahtjevu valjalo odbaciti (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 3. studenoga 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.