I Kž-51/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 51/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M., zbog kaznenih djela iz članka 188. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 30. rujna 2015. broj K-44/2014-89, u sjednici održanoj 12. travnja 2016.,

r i j e š i o je:

Prihvaća se žalba optuženog A. M., ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku ostavljena je u cijelosti na snazi presuda Županijskog suda u Osijeku od 25. veljače 2010., broj K-57/06-224 kojom je optuženi A. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i deset mjeseci, zbog kaznenih djela iz članka 188. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00. i 51/01., dalje u tekstu: KZ/97).

Na temelju članka 148. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.400,00 kuna, i to na ime obavljenog psihijatrijskog vještačenja iznos od 2.000,00 kuna, na ime psihologijskog vještačenja iznos od 2.400,00 kuna te na ime sudskog paušala iznos od 1.000,00 kuna.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi A. M. po branitelju D. K., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe odnosno da se prvostupanjska presuda ukine i uputi sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

I Kž 51/16-4

Spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08.

Žalba je osnovana.

Optuženi A. M. u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju nalazi u tome što prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije valjano ocijenio sve dokaze, pa tako ni pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku od 29. ožujka 2013. broj K-845/12 kojom je oštećenica R. Š. I. osuđena zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza, zbog čega smatra da je obrazloženje kontradiktorno. Međutim, u suštini radi se o prigovoru činjenične naravi.

U pravu je optuženik kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je na temelju rezultata izvedenih dokaza zaključio da je sa sigurnošću dokazano da je optuženik svojim postupanjem ostvario sve elemente kaznenih djela silovanja iz članka 188. stavka 1. i 2. KZ/97.

Naime, treba napomenuti da je prethodna presuda Županijskog suda u Osijeku od 4. veljače 2014. broj K-57/06-58 kojom je, na temelju članka 508. stavka 3. ZKP/08, ostavljena na snazi pravomoćna presuda tog suda od 25. veljače 2010., broj K-57/06-224 protiv optuženog A. M. zbog istih kaznenih djela, ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. rujna 2014. broj I Kž 226/14-4 te je spis upućen na ponovno suđenje i odluku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pred potpuno izmijenjeno sudsko vijeće.

Međutim, u ponovljenom postupku sud prvog stupnja je zaključio da su kaznena djela silovanja iz članka 188. stavka 1. i 2. KZ/97 stavljena na teret optuženiku sa sigurnošću dokazana, pa je donesena pobijana presuda kojom je citirana pravomoćna presuda na temelju članka 508. stavka 3. ZKP/08 ostavljena na snazi.

Takav zaključak prvostupanjski sud temelji na pogrešnoj ocjeni izvedenih dokaza, posebno iskaza oštećenice R. Š. I., smatrajući da oštećenica u obnovljenom postupku ne govori istinu kada iskazuje o dobrovoljnim spolnim odnosima s optuženim A. M., da na iste nije bila prisiljena, da je odstupila od svog iskaza i „zbog toga dobila presudu“, da je „samo ponavljala priču i nije razmišljala o posljedicama te priče“ kao i o tome da ga je prijavila samo zato jer mu je htjela napakostiti.

Taj iskaz prvostupanjski sud ocjenjuje neuvjerljivim, nelogičnim i usmjerenim pogodovanju obrani optuženika, s obrazloženjem da je u suprotnosti s iskazom koji je oštećenica dala 20. prosinca 2002., 7. studenog 2005. i 24. lipnja 2008., ne samo u postupku koji je rezultirao donošenjem pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 25. veljače 2010., broj K-57/06-224, već je i u suprotnosti s njezinim iskazom na temelju kojeg je pravomoćnom presudom osuđena zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza.

Naime, upravo iskaz oštećenice dan tijekom prvostupanjskog postupka na temelju kojeg je optuženik osuđen, a koji je sudskom presudom pravomoćno utvrđen lažnim, sud prvog stupnja sada ocjenjuje logičnim i uvjerljivim, pokušavajući ga osnažiti, pozivajući se pritom na psihijatrijsko i psihologijsko vještačenje kojime se nastoje objasniti razlozi zbog kojih je oštećenica promijenila svoj iskaz, kao i na iskaze svjedoka A. J. (udana T.) u odnosu

I Kž 51/16-4

na kaznena djela pod točkom 4. i 5. pobijane presude, te svjedoka M. Z., Z. Z., R. I. i G. B. u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3. pobijane presude, od kojih niti jedan svjedok, zapravo, nije prisustvovao terećenim događajima, ali i na tumačenju „pisma“ dostavljenim u spis u travnju 2005. iz kojeg proizlazi da se oštećenica „nada da će suđenje ići u njezinu korist“.

Istovremeno, prvostupanjski sud potpuno ispušta iz vida činjenicu da je oštećenica još u listopadu 2010., izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika, upozoravala na neistinitost svojih iskaza na temelju kojih je donesena osuđujuća presuda, ističući već tada da se ne slaže s osuđujućom presudom i da je „…na sudu sve bilo uveličano o silovanju…“, a da se nada da će optuženik biti oslobođen.

S obzirom na to da su žalbenim navodima optuženika razlozi prvostupanjskog suda o dokazanosti kaznenih djela s uspjehom dovedeni u sumnju, činjenično stanje je ostalo pogrešno utvrđenim.

Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, i to ponovno pred potpuno izmijenjeno vijeće.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge koje ocijeni važnima za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. Pri tome će, uzevši u obzir primjedbe ovog drugostupanjskog suda u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, pažljivo i savjesno analizirati iskaz oštećenice dan u obnovljenom postupku, posebno s obzirom na činjenicu postojanja pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku od 29. ožujka 2013. broj K-845/12, pravilno cijeneći ima li dovoljno dokaza o počinjenju kaznenih djela terećenih optuženiku i s tim u vezi treba li pravomoćnu presudu protiv optuženika ostaviti na snazi. Potom će donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. travnja 2016.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

Ranko Marijan, v. r.