Court dismisses appeal on unjust enrichment claim because property owner at time of investment was not the defendant.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court ruling that rejected a claim for unjust enrichment. The appellant argued she should be compensated for investments made in a local unit, but the court found the property owner at the time of investment was a third party, not the defendant. Consequently, no legal relationship of unjust enrichment existed between the parties, and the lower courts correctly applied the law by denying the claim.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.; Stjecanje bez osnova ne postoji između strana kada vlasništvo nad imovinom u vrijeme izvršenja ulaganja pripada trećoj osobi, a ne stjecatelju.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1851/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja i protutuženika P. I. iz S., koga zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik iz S., protiv tuženika i protutužiteljice D. R., iz S., koju zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik iz B., radi predaje posjeda nekretnina i isplate, odlučujući o reviziji protutužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 13. veljače 1997. godine posl. br. Gž-154/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-209/96 od 14. listopada 1996. godine, u sjednici održanoj dana 21. ožujka 2001. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-154/97 od 13. veljače 1997. godine potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. P-209/96 od 14. listopada 1996. godine, kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tužene da joj tužitelj i protutuženik na ime ulaganja u njegov lokal dužan isplatiti iznos od 71.406,73 kune sa zakonskom zateznom kamatom od 7. lipnja 1995. godine do isplate, te je naloženo protutužiteljici da protutuženiku isplati na ime parničnog troška iznosu od 19.718,40 kuna.
Protiv drugostupanjske presude protutužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se protutužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i preinači pobijana presuda ili da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Odgovor na reviziju nije podnesen, a državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je protutužiteljica D.R. 1992. godine izvršila određena ulaganja u lokal, koji je u vlasništvu protutuženika P.I., i to nakon što je zaključen ugovor o zakupu tog lokala između Udruženja iz S. kao zakupodavca i njenog bivšeg supruga kao zakupoprimca dana 8.7.1992. godine, kojim ugovorom je sporni lokal predan na korištenje zakupoprimcu do povratka vlasnika.
Utvrđeno je da je u vrijeme kada su ulaganja izvršena vlasnik tog lokala u S. bio Z.T., koji je u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu bio odsutan, ali koji je dana 31.5.1994. godine sklopio ugovor o zamjeni nekretnina sa protutuženikom P.I., temeljem kojeg ugovora je protutuženik postao vlasnik spornog lokala.
S obzirom na navedena utvrđenja, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahjtev protutužiteljice, smatrajući da se u konkretnom slučaju ne radi o obveznopravnom odnosu stjecanja bez osnova.
Naime, stjecanje bez osnova postoji kada dio imovine jedne osobe, na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu.
U vrijeme kada su izvršena ulaganja vlasnik spornog lokala bio je Z.T., a ne P.I. protutuženik. Stoga između protutužiteljice i protutuženika nije niti nastao obveznopravni odnos stjecanja bez osnova, u kojem je stjecatelj dužnik, a onaj čiji dio imovine je prešao u imovinu stjecatelja jest vjerovnik. Svoja potraživanja protutužiteljica bi eventualno mogla potraživati od bivšeg vlasnika, ali to nije predmet ovog postupka.
Kako nije počinjena niti bitna povreda odredbi Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 29. studenog 2000. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v. r.