Legislator Case Law & Legislation
Rev-1197/1990-2 AI generated

Court allows partial claim in traffic accident case where plaintiff's liability was incorrectly reduced by lower courts.

Case Number Rev-1197/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against a final judgment that had reduced his damages to 25% due to his alleged fault. The lower courts incorrectly applied the law by assuming the plaintiff contributed equally to the driver's negligence, whereas the plaintiff was only partially responsible for the driver's specific fault. Consequently, the court ruled that the plaintiff is entitled to 75% of the total damages, ordering the defendants to pay the full amount claimed by the plaintiff.

Legislator headnote

AI generated

član 395. st. 1. ZPP; član 154. i 166. st. 2. ZPP: When a plaintiff's claim for damages is based on a correct assessment of liability where the defendant is solely responsible for half the damage and the plaintiff for the other half, the court must award the full amount claimed if it represents less than the plaintiff's actual entitlement, correcting the lower court's erroneous reduction of liability.

Keywords

AI generated
traffic accident damages contributory negligence proportionate liability civil appeal procedure wrongful reduction of claim

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1197/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Radomire Fellicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja D. L. iz T., koga zastupa pun. Z. C., odv. u V., protiv tuženika Z. C. Z., F. V., koga zastupa pun. K. D., dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 25. siječnja 1990. broj Gž-153/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 3. studenog 1990. godine br. P-1377/89-33, u sjednici održanoj dana 4. listopada 1990. godine

p r e s u d i o je:

Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuju presude Okružnog suda Osijek od 25. siječnja 1990. godine broj Gž-153/90-2 i Općinskog suda Vinkovci od 3. studenog 1989. godine br. P-1377/89- 33, pa se sudi:

Tuženik Z. C. Z., F. V. dužan je isplatiti tužitelju D. L. iznos od 1.450,00 konv. dinara (tisućučetiristotinepedeset konv. dinara) sa kamatom, koja na iznos od 1.434,80 konv. dinara teče od 3. studenog 1989. godine do isplate a u visini eskontne stope što je mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije, uvećane za 20%, a na iznos od 15,20 konv. dinara sa kamatom koja teče od 27. lipnja 1986. godine do 7. listopada 1989. godine po stopi koju na oročena sredstva građana, preko godinu dana bez posebne namjene plaća banka, a od 8. listopada 1989. godine do isplate, u visini eskontne stope što je mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije, uvećane za 20%, te mu je dužan isplatiti i parnični trošak u iznosu od 2.409,00 konv. dinara, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepeni je sud obvezao tuženika da isplati tužitelju iznos od 6,007.612 pr. dinara (600,80 konv. dinara) sa kamatom koja teče na iznos od 6,000.000 pr. dinara (600,00 konv. dinara) od prvostepene presude do isplate, po eskontnog stopi NBJ uvećane za 20%, a na iznos od 7.612,00 pr. dinara (7,60 konv. dinara) od 27. lipnja 1986. godine do 7. listopada 1989. godine po stopi koju banka plaća na oročena sredstva preko godine dana bez posebne namjene, a od 8. listopada 1989. godine po eskontnoj stopi NBJ uvećanoj za 20% te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 6,690.904 p dinara (669,10 k.dinara) dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen.

Drugostepeni je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv drugostepene presude izjavio je pravovremeno reviziju tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se presude preinače i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Dosuđeni iznos tužitelju, po odlukama nižestepenih sudova, predstavlja 25% od štete čiju su visinu utvrdili, a koju je on pretrpio u prometnoj nesreći, kada je bio suputnikom na motorkotaču kojim je upravljao osiguranik tužene. Sudovi su utvrdili da je tužitelj znao kako je vozač motorkotača bio bez vozačke dozvole i upravljao sa neispravnim vozilom, pa kada je došlo do sudara sa traktorom nepoznate marke i registarske oznake (nepoznato vozilo) za čiju štetu takodjer odgovara tužena, dosudili su tužitelju 25% od utvrđene visine štete smatrajući da mu pripada samo taj dio. To iz razloga jer nalaze da je vozač motorkotača pridonio ukupnoj šteti pri sudaru (dakle i tužiteljevoj) za 50%, a kako je i sam tužitelj pridonio šteti (jer je pristao na vožnju sa vozačem bez dozvole i na neispravnom vozilu) za 50%, dosuđeno mu je 25% štete (polovina od 50% po krivnji vozača motorkotača).

Tužitelj je, procijenivši svoju štetu (nematerijalnu i materijalnu) na ukupni iznos od 2.900,00 k. dinara (list 47 spisa) pa je - priznajući svoju odgovornost za 50% zatražio polovinu te svote ukupno 1.450 k. dinara.

Pogrešno su sudovi tužitelju dosudili 25% štete koju je pretrpio u kritičnom sudaru.

On ima pravo na naknadu u visini od 75% pretrpljene štete.

Budući da je vozač motorkotača kriv za 50% nastale štete, a tužitelj (suvozač) je tom dijelu štete pridonio u polovini onda mu za štetu, po krivnji vozača motorkotača, pripada 25% od ukupne štete.

Međutim od druge polovine štete, za koju je isključivo odgovoran vozač nepoznatog traktora, tužitelj ima pravo na cijeli taj dio štete (50%) jer on nije pridonio tom dijelu štete ništa.

Na tih 50% štete, tužitelj ima pravo u cijelosti. Ako tom dijelu štete od 50% pridodamo još onih 25% (po krivnji vozača motorkotača) tužitelj ima pravo na ukupno 75% od ukupne štete koju je pretrpio.

Tužitelj je međutim sam u toku postupka zatražio polovinu štete.

Visina utvrđene nematerijalne štete nije sporna. Ona ukupno iznosi 2.400,00 k. dinara (bolovi 800,00, smanjenje životnih aktivnosti 1.200,00 i za strah 400,00 k.dinara). Visina materijalne štete (naknada za tuđu pomoć i njegu) utvrđena je pomoću tablica kojima se služe SIZ-ovi invalidskog i mirovinskog osiguranja, u visini od 30,40 k. dinara.

Iako je tužitelj tražio isplatu 50% pretrpljene štete, preinačenjem nižestepenih presuda, zbog pogrešne primjene materijalnog prava (član 395. st. 1. ZPP) tužitelju je ovom odlukom dosuđeno sve što je tražio i utužio, jer taj iznos predstavlja manje od dijela štete u visini od 75% na koju zbog navedenih razloga, ima pravo.

Budući je tužitelj u cijelosti uspio s revizijom to mu je priznato traženih 562,40 k. dinara troškova revizije uz trošak prvostepenog postupka i žalbe, pa mu je ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.409,00 k.dinara (čl. 154. i 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 4. listopada 1990. godine

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.