Rev-2244/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2244/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Damira Mratovića i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. F. iz Z., zastupanog po D. Š. odvjetniku u Z., protiv tuženog C. o. d.d. Z., zastupanog po B. Š. i dr., odvjetnicama u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. veljače 1998. godine br. Gž-6924/97, kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 01. srpnja 1997. godine, br. Pn-6253/96, u sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 01. srpnja 1997. godine, br. Pn-6253/96 presuđen je tuženik naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 71.160,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i parničnim troškom od 10.999,00 kn. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 17. veljače 1998. godine br. Gž-6924/97 navedena presuda je djelomično preinačena presuđenjem tuženika naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 66.160,00 kn i troškove parničnog postupka u iznosu od 10.339,06 kuna.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je uložio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i udovolji u cijelosti tužbenom zahtjevu.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u prenisko đenim naknadama za pretrpljene fizičke boli, te duševne boli zbog pretrpljenog straha i dosu

smanjenja životnih aktivnosti, kao i naknade za tuđu pomoć i njegu, smatrajući dosuđene iznose apsolutno neprimjerenim intenzitetu i trajanju fizičkih i duševnih boli tužitelja, te trajnim posljedicama zbog kojih će posao vozača ubuduće obavljati samo uz pojačane napore.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP-a dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99), na kojeg sud primjenom odredbom čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Predmetom spora je naknada štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi 21. veljače 1996. na cesti O. – V. u izravnom sudaru svojeg vozila s vozilom kojim je iz suprotnog pravca upravljao osiguranik tužene, zadobivši potres mozga i trzajnu ozlijedu vratne kralježnice, te natučenje glave i lijevog koljena. U postupku je liječničkim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta pet dana, srednjeg 14 i slabijeg 30 dana, da je primaran strah trajao kratko, a sekundaran ukupno 79 dana, te da je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega ukupno 116 sati kroz 37 dana. Trajne posljedice smanjenja životnih aktivnosti tužitelja za 20% očituju se u nestabilnosti lijevog koljena i ograničenoj pokretljivosti vratnog dijela kralježnice u blažem stupnju, te u postkomocijskom sindromu bez neuroloških deficita. Tužitelj je stradao u dobi od 24 godine. Kod dosude naknade nematerijalne štete nižestupanjski su sudovi primjenom odredbe čl. 200 Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) dosudili tužitelju naknadu za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 15.000,00 kn, te za duševne boli zbog pretrpljenog straha u iznosu od 10.000,00 kn, uzevši u obzir trajanje fizičkih i duševnih boli, njihov intenzitet, te životnu dobu tužitelja. Dosuđene naknade nematerijalne štete potpuno su u skladu s kriterijima propisanim u čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, pa ih kao realne i pravične u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud.

Na revidentove tvrdnje da je dosuđena naknada za 20% smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 40.000,00 kn potpuno neprimjerana, valja odgovoriti da se prema nalazu i mišljenju liječničkog vještaka trajne posljedice očituju u glavoboljama, vrtoglavicama, nagonu na povraćanje, te subjektivnim smetnjama koncentracije kod dužeg čitanja novina i gledanja televizije. Liječnički vještak zaključno ističe da su ozlijede rezultirale nestabilnošću lijevog koljena, ograničenom pokretljivošću vratnog dijela kralježnice blažeg stupnja, te postkomocijskim sindromom, ali bez neurološkog deficita. Stoga je dosuđena naknada od 40.000,00 kn za smanjenje životnih aktivnosti potpuno primjerena opisanim trajnim posljedicama, njihovom intenzitetu i životnoj dobi tužitelja.

Naknada za tuđu pomoć i njegu priznata je tužitelju u iznosu od 1160,00 kn, koji iznos je pravilno dosuđen, jer tužitelju pripada naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala.

Naknade materijalne i nematerijalne štete nisu prenisko dosuđene, kako neosnovano smatra tužitelj, pa takvim naknadama nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo.

Valjalo je stoga reviziju tužitelja, primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 27. veljače 2002.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.