Rev-373/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 373/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanka Jesenkovića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice D. A. iz B., S. O., koju zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u N. G., protiv tuženika M. Č. iz H., koga zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik u H., radi ispunjenja ugovora i kupoprodaji, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 1. rujna 1989. br. Gž-1389/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Starom Gradu od 8. listopada 1987. br. P- 154/83, u sjednici održanoj dana 4. srpnja 1991.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija i ukidaju se drugostepena presuda Okružnog suda u Splitu od 1. rujna 1989. godine broj Gž-1389/89-2 i prvostepena presuda Općinskog suda u Starom Gradu od 8. listopada 1987. godine broj P-154/83 i predmet se vraća na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

Obrazloženje

Prvostepeni je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice koji je glasio:

"1. Utvrdjuje se da su parnične stranke privremenim ugovorom o kupoprodaji "u H., 21. VII 1982." utanačile da tuženi izvede grube gradjevinske radove na gradnji prvog kata na prizemlju sagradjenom na čest. zem. 3796/58, k.o. H. iz svog materijala i svojom radnom snagom, a tužiteljica se obvezala da plati za sve ovo iznos od din. 800.000,00 te da nastavi sa gradnjom prvog kata svojim novčanim sredstvima do završetka pa onda da zaključe konačni ugovor o kupoprodaji koji se podnosi Upravi društvenih prihoda SO Hvar na procjenu radi odredjivanja poreza na promet koji plaća tužiteljica.

2. Tuženi je dužan predati tužiteljici u vlasništvo prvi. kat sagradjen u grubim radovima na prizemlju zgrade sagradjene na čest. zem. 3796/58 kako bi ga tužiteljica mogla završiti u cijelosti, a zatim je dužan zaključiti pravovaljani ugovor sa tužiteljicom o kupoprodaji prvog kata čest. zgrad. sagradjene na čest. zem. 3796/58, k.o. H., u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

3. Tuženi je dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak.“

Istom presudom, tužiteljica je obvezana da naknadi tuženiku parnični trošak.

Žalbu tužiteljice odbio je drugostepeni sud i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv drugostepene presude tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava ("zbog svih razloga predvidjenih u č l. 385. st. 1. t. 1-3. ZPP-a") te predlaže da se presude preinače i usvoji tužbeni zahtjev ili da se ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Sudovi su tužbeni zahtjev tužiteljice odbili, pozivajući se na odredbu čl. 48. Zakona o gradjevinskom zemljištu ("NN SRH" 54/80, sada čl. 54. istog Zakona - prečišćeni tekst, "NN" 48/88) i čl. 21. Odluke o gradjevinskom zemljištu SO H. ("Sl. glasnik Općine Hvar" 3/82).

Iako su utvrdili da su stranke zaključile privremeni ugovor o kupoprodaji 21. VII. 1982. godine, tuženik izveo neke radove na prvom katu svoje zgrade a tužiteljica isplatila dio ugovorene kupoprodajne cijene i sama financirala dio gradjevinskog materijala, sudovi su odbili tužbeni zahtjev zbog okolnosti, što nije izvedeno 75% gradjevinskih radova, obzirom na veličinu i vrijednost ugovorenog objekta, već samo 67,825% radova, prema nalazu i procjeni Uprave društvenih prihoda Općine Hvar u toku postupka za odmjeravanje visine poreza na promet nekretnina.

Sudovi smatraju da je ugovor stranaka suprotan odredbama Zakona o gradjevinskom zemljištu (ZGZ) i Odluci o gradjevinskom zemljištu, jer se ne može prenositi pravo korištenja zemljišta na kojemu je sagradjena zgrada, za dio objekta koji nije izgradjen najmanje 75% i da stoga ugovor ne obvezuje stranke, pa ni tuženika, da tužiteljici preda u vlasništvo prvi kat zgrade i da zaključi konačni ugovor.

Pogrešno je stanovište nižestepenih sudova, da se na predmetni slučaj imaju primijeniti cit. odredbe ZGZ-a i 0dluka o gradjevinskom zemljištu i da zbog toga nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

Odredbe iz čl. 54. ZGZ (ranije čl. 48.) i čl. 21. Odluke o gradjevinskom zemljištu, odnose se na prijenos prava korištenja zemljišta, kad se takav prijenos vrši zajedno sa zgradom ili drugim objektom izgradjenim na tom zemljištu.

U konkretnom slučaju, u pitanju je prijenos prava vlasništva dijela zgrade (kata) koji je predmet kupoprodajnog ugovora zaključenog medju strankama, a u vezi s tim (iako o tome u ugovoru nije ništa navedeno) i prijenos dijela prava korištenja na čestici, na kojoj je sagradjena zgrada tuženika, koji je ugovorio prodaju "prvog sprata u kući" - kao nedovršenog stana, jer i vlasniku stana u zgradi (ili suvlasniku zgrade) pripada pravo korištenja odgovarajućeg dijela gradjevinskog zemljišta.

Predmet kupoprodajnog ugovora je zapravo stan, kao dio zgrade, koji je u vlasništvu tužitelja (tako barem proizlazi iz utvrdjenih činjenica, iako to sudovi nisu posebno utvrdjivali) i po stanovištu ovog suda ne bi bilo zapreke da se vrši promet toga stana, izmedju stranaka, ukoliko naravno postoje pretpostavke iz kupoprodajnog ugovora, o čemu sudovi nisu posebno raspravili, polazeći od pogrešne primjene materijalnog prava citiranih odredaba ZGZ i Odluke o gradjevinskom zemljištu.

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrdjeno i zato nije bilo mjesta preinaci pobijane presude (čl. 395. st. 2. ZPP-a) pa je rješenjem prihvaćena revizija, ukinute su u cijelosti prvostepena i drugostepena presuda i predmet se vraća na ponovno sudjenje prvostepenom sudu, koji će u nastavku postupka utvrditi sve pravno relevantne činjenice za ocjenu valjanosti kupoprodajnog ugovora i obaveze tuženika da dovrši i preda tužiteljici prvi kat na zgradi svoje kuće u H.

U Zagrebu, 4. srpnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v. r.