I Kž-840/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 840/04-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. N. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2004. br. K-21/03, u sjednici održanoj dana 27. lipnja 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, opt. B. N. osobno i uz branitelja M. M. odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. B. N., te se prvostupanjska presuda preinačuje u odluci o kazni tako da se opt. B. N. zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa - silovanja, iz čl. 188. st. 1. KZ, zbog kojega je tom presudom proglašen krivim, temeljem istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine, u koju kaznu zatvora se optuženiku po čl. 63. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 1. rujna 1999. godine do 1. ožujka 2000. godine.

II. Odbija se u preostalom dijelu žalba opt. B. N. kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu kao prvostupanjski sud je presudom od 24. svibnja 2004. br. K-21/03, opt. B. N. proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 188. st.1. KZ i temeljem ovog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu zatvora mu je po čl. 63. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 1. rujna 1999. do 1. ožujka 2000. godine.

Po čl. 122. st. 4. ZKP optuženika je oslobodio obveze nadoknade troškova kaznenog

. 1. – 6. toga Zakona.

postupka iz čl. 119. st. 2. toč

I Kž 840/04-5

Protiv ove prvostupanjske presude opt. B. N. je po branitelju M. M. odvjetniku iz Z. podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, sve s prijedlogom da se ta presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je postavljen zahtjev da se o sjednici vijeća drugostupanjskog suda izvijesti optuženika i njegovog branitelja.

Prvostupanjski sud je po čl. 372. ZKP dostavio primjerak žalbe protivnoj strani na odgovor, no do sjednice vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, odgovor na žalbu nije zaprimljen.

Drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 1. ZKP dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je spise ovome sudu vratilo uz podnesak od 13. prosinca 2004. br. KŽ-DO-1605/04, predlažući da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda nazočili su Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić, opt. B. N. osobno i uz branitelja M. M. odvjetnika iz Z.. Nazočni su ustrajali kod navoda i prijedloga iz podnesaka predati sudu u žalbenom postupku, a optuženik je izrazio žaljenje zbog svega što se dogodilo, te naveo da se u međuvremenu pomirio sa suprugom, da ima dvoje djece u starosti od 6,5 i 7,5 godina, da mu je prošle godine majka poginula i da ima namjeru više ne činiti kaznena djela.

Žalba opt. B. N. osnovana je samo djelomično i to zbog odluke o kazni, dok u preostalom dijelu nije osnovana.

Drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu iz osnova iz kojih je žalbom pobijana, a uz to ispitao je postoje li povrede odredaba kaznenog postupka navedeno u čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, odnosno je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, pri čemu nije našao da bi bile ostvarene takove povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona koje se ispituju po službenoj dužnosti.

Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge iznijete u pisanoj prvostupanjskoj presudi glede utvrđenog činjeničnog stanja i glede primjene odredaba kaznenog zakonodavstva, pa zbog toga žalitelja iznova upućuje na obrazloženje pobijane presude. Naprotiv, drugostupanjski sud ne prihvaća obrazloženje koje je prvostupanjski sud iznio glede odmjere kazne.

Drugostupanjski sud po čl. 391. st. 1. ZKP ocijenio je žalbene navode kako slijedi:

O bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka

Žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne naznačujući pobliže koju bi to povredu iz čl. 367. ZKP prvostupanjski sud počinio, no iz žalbenih navoda proizlazi da se prigovara neprimjeni, odnosno nepravilnoj primjeni odredaba kaznenog postupka (a ni u tom dijelu žalitelj ne ističe koju to odredbu ZKP prvostupanjski sud nije primijenio ili je pak pogrešno primijenio), a što da je utjecalo na donošenje zakonite presude. Sudeći po smislu žalbenih navoda u njihovoj ukupnosti proizlazi

I Kž 840/04-5

da prigovorom na ocjenu iskaza oštećenice koji je prihvaćen istinitim, odnosno na otklon obrane, žalitelj zapravo prigovara nepravilnoj primjeni odredbe čl. 351. st. 2. ZKP, čime da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP.

Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze, da je presudu utemeljio samo na činjenicama i dokazima koji su iznijeti na glavnoj raspravi i da je dokaze savjesno cijenio i to potpuno u skladu s odredbom čl. 351. st. 2. ZKP, jer je svaki dokaz cijenio i pojedinačno, ali i u svezi s ostalim dokazima i tek na temelju takovih ocjena izvodio zaključke je li koja od činjenica dokazana ili nije, te slijedom takove ocjene opravdano utvrdio postojanje odlučnih činjenica kako su one navedene u izreci pobijane presude. Zbog toga prvostupanjski sud nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP, a niti koju drugu koja bi proizlazila iz žalbenih navoda, odnosno koja se ispituje po službenoj dužnosti.

O pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju:

Žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prigovarajući da je iskaz oštećenice neosnovano ocijenjen istinitim, iako da tijekom kaznenog postupka nije dosljedno iskazivala, a uz to da njen iskaz nije potkrijepljen nalazom ginekologa, vještačenjem tekstilnih vlakana, niti sudsko-medicinskim vještačenjem, slijedom čega da je bilo osnova prihvatiti istinitom obranu optuženika, pa zato smatra da se pobijana presuda temelji samo na indicijama koje nisu dostatne za pouzdano utvrđenje odlučnih činjenica.

Drugostupanjski sud najprije uočava da se ovakvim žalbenim prigovorima prvostupanjska presuda pobija zapravo samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu čl. 369. st. 1. i 2. ZKP, a ne i još zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu čl. 369. st. 1. i 3. ZKP, jer žalitelj ne ukazuje na postojanje onih odlučnih činjenica koje prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao, niti za takove činjenice ukazuje na postojanje novih dokaza.

Neosnovano žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kada u žalbenim navodima ponavlja sadržajno svoju obranu iznijetu tijekom kaznenog postupka i kada prigovara ocjeni istinitosti iskaza oštećenice, zato jer smatra da je njen iskaz nelogičan i nedosljedan, a uz to i da nije potkrijepljen spomenutim ispravama i vještačenjima. Prvostupanjski sud je iznio iscrpne, logične i dostatne razloge slijedom kojih je ocijenio iskaz oštećenice istinitim, pri čemu je uočio određena odstupanja u

čega

njezinim iskazima datih tijekom kaznenog postupka i dao prihvatljivo obrazloženje zbog je do takovih odstupanja moglo doći i došlo je, a isto tako opravdano je našao da istinitost iskaza oštećenice nije doveden u ozbiljniju sumnju samo zbog toga što prilikom ginekološkog pregleda nisu nađene ozljede spolovila, jer je sudsko-medicinski vještak uvjerljivo razjasnio da mogući tragovi na spolovilu u obliku crvenila u vagini ili anusu nestaju kroz nekoliko sati, a ginekološki pregled da je obavljen po proteku od 12 sati nakon događaja, odnosno da je i ispitani ginekolog iskazao da u vagini odnosno anusu i ne moraju ostati kakovi vidljivi tragovi. Prvostupanjski sud opravdano je otklonio obranu optuženika uočivši da je nelogičan njegov opis kretanja vozilom i da se oštećenici predstavio imenom A., iako za takovo predstavljanje ne bi bio razloga da on nije namjeravao sakriti svoj identitet. Opravdano je

I Kž 840/04-5

prvostupanjski sud obranu otklonio istinitom i zbog toga što je u njegovom automobilu naknadno pronađen upaljač i ruž oštećenice, koji predmeti po logici stvari tamo ne bi ostali da se događaj zbio na način kako ga optuženik prikazuje, sve da su njoj ispali iz ruku ili iz torbice u slučaju da je do izvršenja onih radnji opisanih u izreci pobijane presude došlo dobrovoljno, što više na inicijativu oštećenice i bez primjene sile, jer bi prije nego što je napustila optuženikov automobil oštećenica u takvom slučaju svoje stvari uzela sa sobom.

Najzad, vještačenjem tragova tekstila, kakovi tragovi nisu pronađeni, prvostupanjski sud je razjasnio da u kontaktu nužno i ne mora doći do prijenosa vlakana s odjeće jednog na drugog učesnika događaja, ili pak da se može dogoditi da ta vlakna u međuvremenu otpadnu, a kraj iznijete obrane optuženika da je bio u kontaktu s oštećenicom, doduše uz nedokazanu tvrdnju uz pristanak, štoviše i na njezino traženje, sve da je na njihovim odjećama bilo vlakana odjeće onoga drugoga, niti takav dokaz ne bi utjecao na ocjenu neistinitosti optuženikove obrane. I ogrebotine na prsima oštećenice idu u smjeru zaključivanja da je optuženik primjenjivao silu, bez obzira što oštećenica izričito ne iskazuje da ju je optuženik grebao po prsima, gdje su ti tragovi pronađeni i po sudsko-medicinskom vještaku razjašnjeni glede mogućeg mehanizma nastanka.

Iznijetim žalbenim navodima žalitelj nije osporio utvrđeno činjenično stanje, a do ozbiljnije sumnje u stupanj pouzdanosti i pravilnosti utvrđenja odlučnih činjenica ne dovodi niti sadržaj isprava odnosno zapisnika o izvedenim dokazima tijekom kaznenog postupka.

Zbog iznijetih razloga, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

O odluci o kazni:

Opravdano žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni, smatrajući je prestrogom, jer da prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri nije cijenio okolnost da je optuženik oženjen i da ima dvoje djece, te da se zaposlio i da u posljednje tri godine nije činio nova kaznena djela.

Drugostupanjski sud smatra da će svrha kažnjavanja kako je ona propisana u čl. 50. u vezi čl. 6. KZ biti ostvarena kaznom zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu po čl. 63. KZ optuženiku valja uračunati vrijeme koje je proveo u pritvoru u vezi s predmetnim kaznenim djelom. Ovo zbog toga što je prvostupanjski sud pogrešno uzeo da je optuženik više puta osuđivan, pa i zbog istovrsnog kaznenog djela, iako podaci iz kaznene evidencije pokazuju da je optuženik prije počinjenja predmetnog kaznenog djela bio samo jednom osuđivan i to zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 127. st. 2. KZRH 1996. godine i to na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od dvije godine, a zbog kaznenog djela iz silovanja 188. st. 1. KZ bio je osuđen tek 2001. godine i to na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, odnosno zbog kaznenih djela krađe iz 216. st. 1. KZ u 2002. i to na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. KZ tijekom 2002. godine i to na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, te najzad zbog kaznenog djela iz čl. 216. st. 1. KZ tijekom 2003. godine, na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca i to uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od jedne godine. Kazne na koje je B. N. bio osuđen nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela u pravilnoj primjeni odredbe čl. 56. st. 2. KZ ne

I Kž 840/04-5

mogu se uzeti kao ranija osuđivanost, mada podaci iz kaznene evidencije o naknadnim osudama iste osobe ukazuju na ličnost optuženika i njegovu sklonost protupravnom ponašanju, te se uzimaju otegotnom okolnošću, ali u manje značajnoj mjeri od okolnosti ranije osuđivanosti.

Kada se uzme u obzir sve naprijed navedene okolnosti i njihova ocjena, a uz to kada se uzme u obzir i okolnost da se optuženik zaposlio i da mu je poginula majka, koju činjenicu državni odvjetnik nije osporavao, pa je drugostupanjski sud prihvaća istinitom, svrha kažnjavanja će se u smislu generalne i specijalne prevencije ostvariti i ovom kaznom na koju je optuženika djelomičnim prihvaćanjem njegove žalbe, osudio drugostupanjski sud. Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u toč. I. izreke drugostupanjske presude (čl. 390. st. 1. ZKP), odnosno kao u toč. II. te presude (čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 27. lipnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.